Slovenija ne može kontrolirati schengensku granicu

U Zagrebu nisu uznemireni recentnim izjavama slovenskih političara koji ponovno dovode u pitanje spremnost Hrvatske za ulazak u schengenski prostor. Hrvatski dužnosnici s kojima smo ovih dana razgovarali o neočekivanim slovenskim rezervama pretpostavljaju kako su te rezerve rezultat nezadovoljstva zbog činjenice da nisu uvaženi slovenski argumenti u pokušaju Ljubljane da se Hrvatsku uspori i zaustavi na putu u Schengen. Naši sugovornici otkrivaju i kako je slovenska strana i nakon što je Europska komisija u listopadu 2019. godine dala Hrvatskoj zeleno svjetlo za Schengen, zaključujući da Hrvatska ispunjava sve uvjete, nastavila osporavati tu odluku zahtijevajući dodatne provjere i evaluaciju hrvatske spremnosti i ispunjavanja uvjeta, nakon čega je Europska komisija, nakon ponovne evaluacije nadzora vanjske granice s državama članicama na terenu, ponovno zaključila kako je Hrvatska ispunila sve preporuke i kako je potpuno spremna za Schengen. 

Međutim, slovenska strana, iako je pritom ostala potpuno usamljena, nastavila je osporavati takav zaključak. Tvrdnje slovenskih političara prema kojima Hrvatska ne ispunjava uvjete za Schengen izazivaju čuđenje u Zagrebu. Kako su nam objasnili naši sugovornici, izlika za takve izjave vjerojatno su nezakoniti migranti koji u Sloveniju dolaze iz Hrvatske. Međutim, hrvatski dužnosnici podsjećaju da takve izjave iz Ljubljane nisu stizale ranijih godina, kad je nezakonitih migranata koji su u Sloveniju stizali iz Hrvatske bilo gotovo dvostruko više, s obzirom na to da je broj nezakonitih migranata u Sloveniji pao za 30,2 posto u prva tri mjeseca ove u odnosu na prošlu godinu. Stvarni uzroci takvog ponašanja Ljubljane, ocjenjuju naši sugovornici, puno su dublji. U Zagrebu ocjenjuju kako je Ljubljanu očito zatekla situacija u kojoj je Hrvatska, kad je riječ o Schengenu, uspjela napraviti sve što se od nje očekivalo i proći dosad najrigorozniju evaluaciju za članstvo. Hrvatska je u tom procesu ispunila sve preporuke i prošla evaluaciju u svih osam područja schengenske pravne stečevine. Kako doznajemo, slovenska je strana na jednom nedavnom zajedničkom sastanku na tu temu u Ljubljani bila šokirana činjenicom da je Hrvatska uspjela ispuniti sve preporuke te da je nedavno dobila i potvrdu Vijeća Europske unije da je područje nadzora vanjske granice zatvoreno nakon što je Europska komisija još u listopadu 2019. godine potvrdila da Hrvatska u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu. To je vjerojatno i jedan od razloga zbog kojih u Ljubljani i dalje ustrajavaju na tezi da Hrvatska i dalje ne ispunjava sve uvjete, iako Hrvatska ima potvrdu i Komisije i Vijeća da zadovoljava i ispunjava sve uvjete. U tom kontekstu u Zagrebu shvaćaju i izjavu slovenskog ministra unutarnjih poslova Aleša Hojsa o hrvatskom neispunjavanju tehničkih uvjeta za Schengen, smatrajući je pokušajem slovenske strane da se minimizira uspjeh Hrvatske. 

Postoji još razloga za frustraciju Ljubljane u ovom pitanju. U Zagrebu uvjeravaju kako je Hrvatska u ovom trenutku, iako još nije članica, zemlja koja vjerojatno najviše udovoljava zahtjevima schengenske pravne stečevine, za razliku od Slovenije koja, primjerice, ima 31 preporuku koju tek treba ispuniti u području nadzora vanjske granice schengenskog prostora. Hrvatska strana ne želi tenzije s vladom Janeza Janše, pa ni oko ovoga pitanja, a hrvatski dužnosnici naglašavaju kako je ulazak Hrvatske u schengenski prostor nedvojbeno i u interesu Slovenije, što je potvrdio i Janša po dolasku na vlast prije nešto više od godinu dana. Ulazak Hrvatske u Schengen u interesu je i EU, iako će Slovenija od tog ulaska imati najveću neposrednu korist. Zbog toga naši sugovornici u Zagrebu smatraju ne samo da bi slovenska strana trebala ustrajati na stajalištu prema kojem je ulazak Hrvatske u Schengen u interesu Hrvatske, nego i biti jedan od glavnih promotora proširenja schengenskog prostora na Hrvatsku.

U Zagrebu pritom naglašavaju kako je slovenska strana više puta, izravno ili neizravno, potvrdila da nije u stanju kontrolirati vanjsku schengensku granicu. Osim toga, i u EU, među članicama, postoji svijest da Slovenija nema kapacitete za nadzor schengenske granice. Slovenija ima malo pripadnika policije, a opozicija Janšinoj vladi ne dopušta slanje vojske na granicu, iako ni to ne bi riješilo slovenski problem. Hrvatska, kako doznajemo, Ljubljani već dulje nudi Sporazum o policijskoj suradnji, no bez uspjeha s obzirom na to da je slovenska strana u taj Sporazum željela uključiti obvezu implementacije arbitražne odluke, iako to nema nikakve veze s policijskom suradnjom. Štoviše, slovenska je strana ranije smatrala da će tako spriječiti donošenje zaključka Europske komisije da je Hrvatska ispunila sve tehničke uvjete za ulazak u schengenski prostor, ali Hrvatska je to uspjela spriječiti, iako je potpisivanje Sporazuma o policijskoj suradnji bila ne samo obveza Hrvatske, nego i Slovenije. U tom slučaju, kad bi slovenska strana prihvatila suradnju s hrvatskom policijom, dolazak policija trećih zemalja na slovensku granicu s Hrvatskom bio bi potpuno nepotreban. Slovenski ministar Hojs nedavno je najavio dolazak talijanskih, austrijskih i mađarskih policajaca na hrvatsko-slovensku granicu, gdje bi policajci tih zemalja trebali patrolirati granicom sa slovenskim kolegama, čime slovenska strana želi pokazati da Hrvatska nije u stanju zaštititi vanjsku granicu Unije i spriječiti ulazak ilegalnih migranata na teritorij Hrvatske, odakle oni prelaze u Sloveniju, a u stvari neizravno potvrđuje da sama Slovenija nije kadra zaštititi schengensku granicu za koju je odgovorna. 

Na hrvatskoj strani ocjenjuju da je Slovenija izbjegavala suradnju s hrvatskom policijom zbog straha da bi takav sporazum izazvao kritike slovenske opozicije, koja je i dalje rezervirana prema suradnji s Hrvatskom zbog hrvatskog odbijanja implementacije arbitražnog sporazuma, iako je za Hrvatsku to pitanje riješeno. Slovenska strana, uvjereni su u Zagrebu, trebala bi biti zahvalna Hrvatskoj i zbog brzog postupka readmisije i prihvaćanja migranata koji se zateknu u Sloveniji, iako bi taj postupak mogao trajati dugo. 

Naime, kad bi hrvatska strana na tome inzistirala, slovenska bi strana trebala dokazivati da je svaki migrant kojeg želi vratiti u Hrvatsku doista ušao u Sloveniju iz Hrvatske, što nije jednostavno s obzirom na to da migranti skrivaju i uništavaju svoje dokumente. Drugim riječima, hrvatska bi strana neprihvaćanjem migranata iz Slovenije u skraćenom postupku mogla dovesti Sloveniju u tešku situaciju, samo kad bi to htjela. Naravno da slovenska strana ne bi imala problema s pojedinačnim slučajevima, ali kad se radi o većim skupinama migranata, onda bi to itekako mogao biti problem za Ljubljanu.  

Tu je i još nekoliko tehničkih razloga zbog kojih je Ljubljani u interesu pomicanje schengenske granice na istok. Schengen podrazumijeva i uspostavu novih informacijskih sustava, poput Entry/Exit i ETIAS sustava, što bi značilo dodatno ojačavanje kapaciteta na schengenskoj granici, i u tehnološkom i kadrovskom smislu, za što slovenska strana, kako je sama potvrdila, nije spremna. Slovenska strana ne želi ulagati u novu infrastrukturu i nema kapacitete provesti sve promjene koje su predviđene u sljedećem razdoblju, predviđajući da bi se schengenska granica uskoro mogla pomaknuti na hrvatsku granicu sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. Kako na hrvatskoj strani objašnjavaju odluku Janšine vlade koja postavlja i dodatnih 60 kilometara žičane ograde na granicu s Hrvatskom, što također svjedoči o dodatnom nepovjerenju Ljubljane u sposobnost hrvatske strane da zaštiti svoju granicu? “Svojoj javnosti moraju pokazati da nešto rade, a rade lošu stvar, pogotovo za zajednice koje žive uz granicu”, ocjenjuju naši sugovornici i dodaju da s ulaskom Hrvatske u Schengen i žica postaje nepotrebna, jer u tom slučaju Hrvatska i formalno preuzima svu težinu i odgovornost za čuvanje schengenske granice, dok će se slovenska strana osloboditi te zadaće. 
Hrvatska strana zasad ne pokazuje nikakvu nervozu oko Schengena, računajući na to da će i slovenska strana, i to u vlastitu interesu, podržati stavljanje pitanja hrvatskog ulaska u Schengen na dnevni red Vijeća. Međutim, u Zagrebu su zadovoljni što je, kako su nam rekli, Vijeće EU-a na nedavnom zasjedanju bez rasprave prihvatilo zaključak da Hrvatska ispunjava tehničke uvjete za Schengen i da je postupak evaluacije za Hrvatsku formalno okončan, čime je Hrvatska došla do točke na kojoj je sljedeći korak samo politička odluka Vijeća o ulasku Hrvatske u Schengen.

U Zagrebu su itekako svjesni da zbog pandemije i skorih izbora u Njemačkoj i Francuskoj ovo nije pogodno vrijeme za proširenje Schengena, koji očekuje temeljita reforma koja uključuje i doradu mehanizma evaluacije, i to upravo na temelju iskustava stečenih u schengenskoj evaluaciji Hrvatske. U tom kontekstu, u Zagrebu tumače i izjavu francuskog ministra za Europu i vanjske poslove Jean-Yvesa Le Driana, koji je prilikom posjeta Zagrebu u siječnju ove godine ustvrdio da Hrvatska još nije u potpunosti ispunila tehničke uvjete za Schengen. Hrvatska inzistira na tome da se prepozna i prizna uloga koju Hrvatska ima u zaštiti najduže kopnene vanjske granice Unije. Zaštita granica je jedna od temeljnih zadaća policije i policija taj posao shvaća ozbiljno i odgovorno. Međutim, riječ je o složenom poslu, pogotovo u dijelu Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Ličko-senjske županije, s obzirom na to da je riječ o iznimno zahtjevnom terenu koji je teško kontrolirati, a nije slučajno da su nezakoniti migranti za pokušaj prelaska hrvatske granice odabrali upravo taj dio granice, na kojem je Hrvatska do granice sa Slovenijom i najuža. Hrvatska čuva granicu i ne dopušta ulazak ilegalnih migranata koji, međutim, ne žele ostati u Hrvatskoj. Drugim riječima, migranti, da ih hrvatska policija ne zaustavlja, samo bi prošli kroz Hrvatsku, kao što su prolazili i 2015. godine.