Tko ništa ne nauči iz svojih grešaka, osuđen je na njihovo ponavljanje. A kod nas stalni novi dramatični slučajevi u zaborav potiskuju ono što je bilo samo prije tri godine, a kamoli ranije. Tome pridonosi i dugo vrijeme od uhićenja do početka suđenja, ali i to da, ako u igri nisu svima poznata politička imena, javnost uopće ne prati “dosadna” suđenja, pa ti tekstovi nemaju nikakvu čitanost. Ali kad sve svedemo na princip i obrazac, to je klasična klijentelističko-koruptivna priča koja sigurno nije jedina, a otkrivena je pukom slučajnošću, odnosno pogreškom. Priča ide ovako. U visokoprofiliranom slučaju Uskok promaši i privede osobu koja nema veze s onim za što je privedena. Ali u njezinu mobitelu otkrije poruke koje otvore dva nova kraka. Pokažu da je supruga, inače tužiteljica, pomagala optuženima. A u drugom kraku dođu do poruka koje taj čovjek šalje svojem kumu, visoko pozicioniranom HDZ-ovcu. Sav je sretan što je direktor u javnom poduzeću kojim kadrovira HDZ postala jedna osoba.
Naravno, kad kuma HDZ-ovca pitamo o tome, kaže da nema pojma zašto mu se kum hvalio. Ali taj direktor onda raspisuje natječaj sa specifikacijama na koji se javlja baš tvrtka razdraganoga kuma, u kojoj je tajni vlasnik. I dobiva posao od 8 milijuna kuna, koji nisu ni ispunili, ali su im plaćeni. Riječ je o slučaju u Hrvatskoj lutriji, u kojem je ovaj tjedan počelo suđenje. Mnogi su već priznali, ali glavni osumnjičenik nije. HDZ je, kad se malo slegla prašina, maknuo i predsjednika uprave, ali sve je više-manje ostalo ispod radara. To i jest čar korupcije i razlog zbog kojeg je toliko pustila korijenje.
