Bio je svibanj 1999. godine, a američki narednik Andrew Ramirez bio je u zatočeništvu već više od mjesec dana, zatvoren u tamnim prostorijama i podvrgnut ispitivanjima od strane jugoslavenskih snaga.
Samo nekoliko tjedana prije toga, Ramirez i još dvojica vojnika bili su na rutinskoj patroli blizu makedonsko-jugoslavenske granice tijekom rata u susjednom Kosovu kada su neočekivano naišli na neprijateljske snage i nakon kratke pucnjave se predali.
Iz zatočeništva, Ramirez nije imao pojma da je u tijeku tajni napor za oslobađanje trojice američkih vojnika, kako je ispričao u intervjuu za BBC.
Na čelu tog napora - protivno željama Bijele kuće - bio je Jesse Jackson, koji je preminuo u utorak u 84. godini života. U trenutku Ramirezova zatočenja, NATO snage predvođene SAD-om bile su samo nekoliko dana uvelike angažirane u zračnoj kampanji čiji je cilj bio natjerati tadašnju jugoslavensku vladu na čelu sa Slobodanom Miloševićem da povuče svoje snage s Kosova.
Jackson, tada 57-godišnjak, već je imao povijest takozvane "privatne diplomacije" usmjerene na pomoć Amerikancima u inozemstvu.
To je uključivalo 1984. godine oslobađanje američkog mornaričkog pilota kojeg su zarobili sirijski vojnici nakon što su ga oborili iznad Libanona, oslobađanje 22 Amerikanca zatočena na Kubi te oslobađanje američkih građana koje je držala iračka vlada uoči Prvog zaljevskog rata.
No početkom 1999. godine, Clintonova administracija bila je protiv ideje da Jackson sudjeluje, tiho ga upozoravajući da će bombardiranja nastaviti čak i ako on krene u napor za oslobađanje.
U isto vrijeme, jugoslavenska vlada pokušavala je stupiti u kontakt s predstavnikom Illinoisa, a kasnije i guvernerom - Rodom Blagojevićem, tada jedinim srpsko-američkim članom Kongresa.
"Državni odjel mi nije dopustio da idem. Bio sam tek junior kongresmen", prisjetio se Blagojević u intervjuu za BBC.
No, prema prijedlogu političkog konzultanta Davida Axelroda, kasnije višeg savjetnika bivšeg predsjednika Baracka Obame, Blagojević je udružio snage s Jacksonom, najprije kontaktiravši njegovog sina Jesseja Jr.
"Jackson je odbio doći osim ako ne dobije pristup kako bi vidio naše vojnike. Ono što sam uspio postići bio je jamstvo od tamošnje vlade", rekao je Blagojević. "Bili smo upozoreni da ne idemo jer je bilo opasno."
Krajem travnja, Jackson je, zajedno s Blagojevićem i delegacijom različitih vjera, odletio u Beograd, gdje se izravno sastao s Miloševićem u nadi da će posredovati u oslobađanju vojnika.
"Morali smo ga uvjeriti u njegove opcije", kasnije je rekao Jackson za Associated Press. "Jedan od neuspjeha rata je neuspjeh diplomacije, komunikacije i povjerenja."
Ramirez i druga dvojica vojnika, narednik Christopher Stone i specijalist Steven Gonzales, nisu znali da se ovaj napor odvija.
"Bez ikakvog objašnjenja [Jugoslaveni] su došli po nas. Proveli su nas do sobe, vezali nas rukama i sve to. Vidio sam kamere CNN-a i drugih novinskih agencija", ispričao je Ramirez.
"I tada je tu bio Reverend Jesse Jackson", dodao je. "Nismo imali pojma što se događa. Kasnije sam mu se našalio da sam mislio da je sve to ludo – čak su i njega uhvatili!"
Iza kulisa, pregovori su još uvijek bili napeti.
"To je bilo užurbano, tri do četiri dana", dodao je Blagojević. "Milošević je prvotno ponudio da uzme jednog ili dvojicu vojnika, ali Jackson je bio čvrst. Rekao je: 'Nećemo uzeti samo jednog ili dvojicu. Uzimamo sve ili nijednog.'"
"Jesse Jackson je bio ključna figura", dodao je bivši predstavnik Illinoisa. "Ja sam bio samo tip koji nosi njegove torbe." Jugoslaveni su popustili. Vojnici su oslobođeni 1. svibnja, a 2. svibnja prešli su u Hrvatsku s Jacksonom i njegovom delegacijom prije nego što su prebačeni na američku bazu u Njemačkoj.
"[Jackson] je bio vrlo samouvjeren", sjeća se Ramirez prvih susreta. "Rekao je da neće otići bez nas i da naši obitelji u Sjedinjenim Državama navijaju za nas. Htio je biti siguran da znamo da ide kući s nama."
Ramirez je napustio vojsku otprilike godinu dana nakon oslobađanja, vratio se u rodnu Kaliforniju, a s Jacksonom je ostao u kontaktu, posjetivši ga u Chicagu i povremeno ga viđajući na događanjima širom zemlje.
Bio je "slomljen" kad je čuo da je čovjek koji je osigurao njegovo oslobađanje preminuo.
"Učinio je to za nas. Nije morao to učiniti", dodao je Ramirez. "Iskreno vjerujem da je to učinio jer je vidio nekog tko treba pomoć i pomislio da može intervenirati. Učinio je to za nas i naše obitelji. Zauvijek ćemo mu biti zahvalni."
