Svako jutro na rubu Erevana nekoliko pacijenata ulazi u stari industrijski lift i spušta se 250 metara ispod zemlje. Njihovo odredište nije klasična bolnica, nego aktivni rudnik soli u kojem provode šest sati dnevno. Kako piše Guardian, ondje pokušavaju ublažiti astmu, alergije i druge respiratorne tegobe udišući hladan, čist i solju zasićen podzemni zrak.
Putovanje prema klinici počinje bučnom vožnjom dizalom, nakon koje se pred pacijentima otvara mreža tunela i velikih prostorija isklesanih u kamenoj soli. Na prvi pogled cijeli kompleks više podsjeća na atomsko sklonište iz vremena Hladnog rata nego na zdravstvenu ustanovu.
Iza zastora postavljeni su uski kreveti na kojima pacijenti odmaraju i spavaju. Drugi šeću hodnicima, igraju biljar ili stolni tenis, razgovaraju, izvode vježbe disanja ili jednostavno sjede u tišini. Upravo su mir, odsutnost gradske buke i stabilni uvjeti dio tretmana koji se u rudniku provodi već gotovo četiri desetljeća.
Klinika je otvorena 1987. godine, dok je Armenija još bila dio Sovjetskog Saveza. Temelji se na speleoterapiji, alternativnoj metodi liječenja prema kojoj boravak u špiljama, rudnicima soli i drugim podzemnim prostorima može olakšati simptome pojedinih bolesti dišnog sustava.
Ideja o takvoj vrsti terapije pojavila se nakon što su liječnici navodno primijetili da radnici u rudnicima soli, unatoč godinama provedenima pod zemljom, razmjerno rijetko pate od respiratornih bolesti. Počela su istraživanja rudničke mikroklime, a u više zemalja tadašnjeg sovjetskog bloka otvorene su specijalizirane podzemne klinike.
Tri tjedna pod zemljom
Liječnica Anuš Voskanjan u klinici radi od 1989. godine. Prema njezinim riječima, posebnost rudnika čini kombinacija zraka bogatog česticama soli, stalne temperature od oko 19 Celzijevih stupnjeva te gotovo potpuna odsutnost peludi, alergena, onečišćenja i buke.
Pacijenti u pravilu prolaze trotjedni program. Svakoga dana u rudniku ostaju oko šest sati. Prvi je tjedan, objašnjavaju liječnici, potreban kako bi se organizam prilagodio neobičnom podzemnom okruženju, dok bi se učinci terapije trebali postupno pojavljivati tijekom sljedećih dana.
U kliniku dolaze ljudi s bronhijalnom astmom, kroničnim bronhitisom, alergijama, problemima sa sinusima, ali i nekim kožnim bolestima. Osoblje organizira vježbe disanja i laganu tjelesnu aktivnost, dok ostatak vremena pacijenti mogu provesti odmarajući se ili hodajući tunelima.
Mikajel Torosjan, jedan od pacijenata oboljelih od astme, kaže da je prije dolaska isprobao brojne druge terapije. U početku je bio uvjeren da je riječ o besmislici, ali tvrdi da mu je upravo boravak u rudniku donio najveće olakšanje.
Slična iskustva opisuju i pacijenti koji se vraćaju godinama. Jedna od njih redovito dolazi iz Rusije već desetljeće, uvjerena da joj tretman pomaže. Za zagovornike klinike upravo su takva osobna svjedočanstva najjači dokaz njezine vrijednosti.
Nekada su dolazile tisuće ljudi
U najboljim godinama kroz rudničku kliniku prolazile su tisuće pacijenata. U jednom trenutku u podzemnim prostorijama moglo je istodobno boraviti oko 60 ljudi, a mnogima je troškove liječenja pokrivao armenski zdravstveni sustav.
Danas prostrane odaje uglavnom zjape prazne. Umjesto desetaka pacijenata, ponekad ih se u njima nalazi samo pet.
Prekretnica je nastupila 2019. godine, kada je armenska vlada ukinula državno financiranje speleoterapije. Vlasti su zaključile da nema dovoljno čvrstih znanstvenih dokaza koji bi opravdali plaćanje takvog tretmana javnim novcem. Odluka je donesena u vrijeme reforme zdravstvenog sustava i priprema za uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja.
Voskanjan upozorava da se klinika nalazi na rubu zatvaranja. I dalje prima pacijente, ali s tako malim brojem korisnika teško može pokriti troškove rada. Ustanova koja je nekada bila simbol sovjetskog pristupa alternativnom liječenju mogla bi, kaže, prestati raditi praktički bilo kojeg dana.
Iskustva pacijenata nisu isto što i znanstveni dokaz
Najveći problem speleoterapije ostaje nedostatak opsežnih i kvalitetnih istraživanja. Iako se desetljećima prakticirala u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, provedeno je relativno malo velikih studija koje bi pouzdano dokazale njezinu učinkovitost.
Brojni stručnjaci za respiratorne bolesti zato je promatraju kao dopunsku terapiju koja pojedinim pacijentima eventualno može ublažiti simptome. Ne bi, međutim, smjela zamijeniti lijekove, liječnički nadzor ni druge oblike konvencionalnog liječenja astme i kroničnih plućnih bolesti.
Osoblje armenske klinike uvjereno je da tretman posebno pomaže djeci s astmom i alergijama. Liječnici tvrde da su kod nekih pacijenata nakon jednog ciklusa napadaji postali znatno rjeđi ili su privremeno potpuno nestali. No takva opažanja, koliko god bila uvjerljiva oboljelima i njihovim obiteljima, nisu dovoljna da se utvrdi djeluje li terapija doista i kod koliko ljudi.
Dok traje rasprava o njezinoj medicinskoj vrijednosti, stari lift svakoga jutra nastavlja voziti nekoliko pacijenata u dubinu. Ondje ih, osim slanog zraka i vježbi disanja, čeka nešto što je na površini sve teže pronaći: šest sati bez prometa, telefonskih poziva, interneta i gradske vreve. Bez obzira na neizvjesnu budućnost klinike i dvojbe oko liječenja, podzemni rudnik pacijentima barem privremeno pruža mir i predah od vanjskog svijeta, zaključuje Guardian.
