Claudio D’Este (72), bivši član zloglasne venetske bande Mala del Brenta, uhićen je ovog Silvestrova na Kajzerici zahvaljujući zagrebačkim policajcima i njihovim talijanskim kolegama iz Venecije i Trsta. Pred njim je 10 godina, tri mjeseca i 16 dana zatvora koje mora odslužiti zbog kriminalnih grijeha iz prošlosti, točnije šverca narkotika. Zahvaljujući njemu u talijansku regiju Veneto “slijevale” su se velike količine kokaina, ali i heroina, piše Jutarnji list.
Posljednjih dvadesetak godina skrivao se u Hrvatskoj, a unazad jednog desetljeća skrasio se na Kajzerici sa suprugom Snježanom koju je upoznao u vlastitom casinu u Istri. Samo 10-ak sati prije ponoći na Silvestrovo, uhićen je. Kod sebe je imalo lažne talijanske dokumente pa samim time nije za isključiti da je imao i dalje razne pomagače koji su mu, na različite načine, pomogli u bježanju.
On nije niti blizu jedini zloglasni kriminalac koji je u RH pronašao svoj trajni dom. Poznati su slučajevi da zloglasni srpski, ruski i ini mafijaši koji žive ili se skrivaju u Hrvatskoj imaju ili su imali hrvatsku putovnicu, bilo legalnu bilo krivotvorenu. Tako je ozloglašeni vodeći šef ruske mafije Semjon Mogiljević s hrvatskom putovnicom godinama nesmetano živio i “radio” u Zagrebu.
Isti privilegij lagodnog života u Zagrebu s hrvatskim dokumentima imao je i “balkanski kralj duhana” Stanko Subotić Cane te mnogi drugi. Takvim kriminalcima hrvatske putovnice mogli su priskrbiti samo ljudi iz vrha obavještajnog sustava ili politike. Albanske bande u Hrvatskoj, koje u pravilu dolaze s Kosova, iz Makedonije i Albanije, uglavnom su naslonjene na već dobro uhodane i udomaćene organizirane kriminalne grupe i pojedince. U Hrvatskoj djeluju i mafijaške skupine iz Rusije. Osnovna kriminalna aktivnost ruskih mafijaša je krijumčarenje oružja i droge, trgovina ljudima i pranje novca. Ruska mafija vrlo dobro surađuje sa srpskom, bugarskom te talijanskom i kolumbijskom mafijom.
Hrvatska idealno utočište najgorih srpskih kriminalaca. Sjetimo se samo dvojca Simović-Kalinić koji se godinama skrivao na zagrebačkom Laništu nakon što su sudjelovali u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića. Kalinić je čak koristio hrvatske putovnice na imena Drago Cesar i Milivoj Mandić. Njihov kraj počeo je nakon što je Miloš Simović otkrio da Sretko Kalinić ima aferu s njegovom suprugom Bojanom. Ondašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ispričao je kako je Bojana kao kurir s lažnim dokumentima dolazila u Zagreb i donosila im novac. Simović je doznao da ga je prevarila s Kalinićem. Kalinić i Simović roštiljali su u zagrebačkom Rakitju, napili se i posvađali zbog žene, a Simović je zatim s dva hica ranio Kalinića i dao se u bijeg. Kasnije ga je uhvatila srpska policija gdje je trenutačno na izležavanju višegodišnje zatvorske kazne. Kalinić je također izručen, a bio je to prvi slučaj da je Hrvatska izručila svog državljanina drugoj državi.
Kako je Express već ranije pisao, Milorad Ulemek Legija koji je 2003. sudjelovao u atentatu na premijera Srbije Zorana Đinđića, koristio je putovnicu Republike Hrvatske na ime Vlado Vukmanović. Bila je riječ o jednoj od putovnica koje su nešto prije toga "nestale" iz konzulata Hrvatske u Mostaru, zbog čega se pravosuđe Hrvatske od 2013. pozabavilo odgovornima za to jedno od gorih sramoćenja Republike Hrvatske.
Među onima koji su koristili hrvatske putovnice, otkrilo se i to, bio je navodni vođa novog "Zemunskog klana" Luka Bojković, te njegovi najbliži pajdaši Vladimir Milisavljević i Siniša Petrić. Bojković je imao zapravo originalnu hrvatsku putovnicu sa svojom fotografijom i lažnim identitetom na ime Marijana Barišića koji je nestao u Bleiburgu 2008. Sva trojica skrivala su se u Španjolskoj. U Hrvatskoj je prije nekoliko godina otkriveno da se među ljubiteljima hrvatskih dokumenata našao i Darko Šarić optužen za krijumčarenje tona kokaina iz Južne Amerike. U Zadru je bio i član Zemunskog klana Josip Golomejić zvani Šiptar, koji je "pao" radi droge.
I hrvatski kriminalci tradicionalno “rade” regionalno unutar države, ali nerijetko su povezani posebno s kriminalcima iz zemalja raspale Jugoslavije i drugih europskih zemalja. Za današnje lopove državne granice kao da i ne postoje. Šverceri ljudi, droge, oružja, duhana i svega onoga što donosi veliku zaradu u takozvanom transnacionalnom kriminalu iznimno su povezani.
Hrvatska je uz četrdesetak domaćih bandi premrežena i mafijašima iz inozemstva bez obzira na granice i nacionalnu pripadnost. Najčešće dolaze iz zemalja u okruženju. Iz petnaestak različitih grupa razdijeljenih po vrstama kriminala, policija povremeno nadzire 50-ak aktivnijih kriminalaca povezanih s domaćim bandama. Njihov stvarni broj je i nekoliko puta veći. Uz “solo” igrače, inozemni mafijaši u Hrvatskoj najčešće rade u manjim grupama. Svi međusobno dobro surađuju.
