Top News
1979 prikaza

'Srpski Borat' želi srušiti Vučića i vole ga više od Šešelja

Ljubiša Preletačević Beli
1/6
MARKO DJURICA/REUTERS/PIXSELL
Ne skriva da je običan lakrdijaš, obećava da će krasti ali i dati narodu, da će posoliti jezero, napraviti more i useliti morske pse...

Među strankama sa srbijanske političke scene proteklog tjedna vjerojatno nije bilo gore vijesti od posljednjeg ispitivanja javnog mnijenja uoči skorih predsjedničkih izbora. Prema Ipsosu, u prvom krugu Aleksandar Vučić trenutno ima 53 posto podrške. Očekivano i lako za to. To što je na drugom mjestu Ljubiša Preletačević Beli, bez obzira na to što ima samo 11 posto, znači da je status quo u Srbiji ugrožen.

Ne zato što bi Beli imao nekakav spektakularno odličan program ili polustoljetno iskustvo u politici, uostalom, mnogo toga djeluje kao da se pokušava furati na Borata, nego zato što je riječ o komičaru i političkom aktivistu koji, otkako je izmislio svoj alter-ego s kojim se kandidira u politici, postao prva lijepa politička vijest u toj zemlji još od Zorana Đinđića. Ili barem Borisa Tadića.

Njegovo pravo ime je Luka Maksimović, ima 26 godina, od lokalnih izbora u Mladenovcu apsolutni je vođa i polubog svoje stranke "Sarmu probo nisi" (SPN), njegov prvi suradnik i omiljeni ljubimac je "Nebojša Prilepak", čovjek bez stava, integriteta, uvijek spreman braniti svog vođu – redom osobine koje Beli izrazito cijeni. Ako je itko u Srbiji sposoban otjerati Vučića u drugi izborni krug, onda je to Beli, mladić koji je u politiku ušao kao lakrdijaš i u samo nekoliko tjedana kampanje po popularnosti prešišao i Vojislava Šešelja i Vuka Jeremića.

Ljubiša Preletačević Beli Politička lakrdija Top News Srbija: Izmislili kandidata i osvojili drugo mjesto na izborima

Uz slogane "Ave Beli!", "Samo jako", obećanja poput "Ja ću kao predsjednik krasti, ali ću dati i narodu", uvijek odjeven u bijelo, s vladarskim žezlom, pozirajući u povijesno-herojskim pozama na konju, on je apsolutno lakrdijaškim pristupom prisilio Aleksandra Vučića da između redova prizna da ne zna što će s njim. Vučić je, uoči puta u Kremlj na čašicu razgovora s Putinom, upitan da prognozira rezultate izbora u prvom krugu, ekstremno oprezno kazao neki dan da su mu šanse pola pola.

Bilo je to odmah nakon ove ankete i time je priznao da ga jedini na izborima ugrožava mladić koji obećava otvaranje vladinog odjela za eutanaziranje umirovljenika, koji bi djelovao po lokalnim bolnicama i tako poštedio državu troškova. Vučić je, zapravo, glavni razlog, kako je sam priznao Beli, što se uopće kandidirao za predsjednika. Show je počeo uoči lokalnih izbora 24. travnja prošle godine kada je lista "Sarmu probo nisi" osvojila 21 posto glasova u Mladenovcu i 13 zastupnika u vijeću Mladenovca.

Preko noći su postali druga stranka, odmah iza Vučićevog SNS-a i skupili više nego sva ostala opozicija skupa. Beli i Prilepak biračima su tada obećali, redom, da će im dovući Lamborgini u to predgrađe Beograda i time otvoriti novih 15.000 radnih mjesta u tvornici "Petar Drapšin", da će Markovačko jezero pretvoriti u more tako što će usuti dovoljno soli i unutra pustiti morske pse zbog boljeg dojma, da će od lokalnog zapuštenog romskog naselja napraviti Dubai, da će otvoriti skijaški centar na Kosmaju i sve tome slično.

Tada je palo i obećanje o krađi za sebe ali i za narod. A kada je najavio kandidaturu za predsjednika, ljudi su navodno u redu stajali i satima da se potpišu na listu na kojoj je moralo biti najmanje 10.000 potpisa. Otada je prošlo vrlo malo vremena, ali u Srbiji su, uz vrlo male troškove, na sve strane parole poput "Sirotinja uzvraća udarac" ili "Ljubav i mir", odnosno leci "Odličan 5!", jer će Beli na izbornom listiću biti na broju 5.

Njegovo biračko tijelo u Srbiji nitko od analitičara ne može uhvatiti za glavu ni za rep. Potpuno je nedefinirano, mada, određene sličnosti postoje s fenomenom "Živog zida" u Hrvatskoj. Razlike ipak postoje. Iz njegovih redova ne stižu, barem zasad, redikulozne izjave poput teorija zavjere, a i mladić iz Beograda do neke granice ima duha. Za razliku od društva iz kojega se povremeno čuju i takve stvari kao što su pozivi na necijepljenje protiv bolesti koje inače djecu čine invalidima ili ih ubijaju.

A i u Srbiji je politički spektar dotjerao građane do takvih granica očaja da će mnogima glasanje za njegov lik ili njegovu stranku značiti da neće apstinirati, da neće dopisivati na listiću "Dartha Vadera" ili "Mickeyja Mousea", možda će nekoga spasiti od toga da digne ruku na sebe... Njegova kampanja čista je subverzija, dovođenje politike do apsurda.

Aleksandar Vučić Izbori u Srbiji Top News Vučić iz 1995.: "Glina nikad neće biti hrvatska!"

Nešto slično svojedobno je na Islandu napravio Jon Gnarr koji je 2010. sa satiričkom strankom "Najbolja stranka" uzletio sve do gradonačelnika glavnog grada. Bilo je to u vrijeme kad se Island našao između čekića i nakovnja, između bankara koji su svojim idiotskim i suludim potezima upropastili naciju i zemalja poput Velike Britanije i Nizozemske koji su minijaturnoj naciji htjeli utjerati bankarske dugove.

Gnarr je tada vikao da "korupciju treba nastaviti, ali transparentno", groteskno se rugao šovinizmima usmjerenima protiv manjina, žena i invalida, tvrdio je da je postao katolik i vatreno stao pozivati većinske protestante da ga slijede. Konzervativci, političke, posebno bankarske elite su ludjele, nisu znali što bi s takvim tipom. Pokušali su ga optužiti za anarhizam nakon što je na TV-u nastupio u majci s natpisom:

"Anarhizam je radikalna ideja koja smatra da drugi ljudi nisu tvoje vlasništvo". A nakon optužbi ovako je objasnio zašto on ipak nije anarhist: "U društvu ipak mora postojati vlast koja će nas štititi od ubojica, silovatelja, zlostavljača djece, investicijskih bankara i ostalih sociopata i grabežljivaca." Jon Gnarr bio je tada prva iskra u mraku u koji je potonuo Island kojem je zaprijetilo siromaštvo. Daleko od toga da bi Ljubiša Preletačević Beli bio takvog kalibra.

On ne nudi ništa, isključivo se sprda, lako moguće da za ništa objektivno nije niti sposoban. Međutim, on je marginalac, kao i mladi, pa i svi drugi koji se okupljaju oko njega. Postao je simbol generacije koja nikada nije imala šansu, koja nije kriva za ništa, ali plaća sav ceh. I već ako bi prijeteća opozicija postala takva gomila bila cijepljena od nacionalizama u zemlji u kojoj je izborna apstinencija skoro pola i u kojoj se rehabilitira nekakvog čiča Dražu, to bi bio tektonski poremećaj.

Izbori su inače 2. travnja, a Preletačevićevi sljedbenici za njega navijaju uz pjesmuljak "…on je vredan on je radan, narod neće biti gladan, primaćemo šesnaest plata, zidaćemo na tri sprata, nikad neće biti rata…"

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.