Bolivijski predsjednik Luis Arce smijenio je čelnika oružanih snaga generala Juana Josea Zunigu optuživši ga za pokušaj državnog udara te su ga bolivijske vlasti uhitile, objavila je u srijedu bolivijska državna televizija. U Boliviji je prije pet godina državnim udarom svrgnuti i predsjednik Evo Morales, ljevičar i vođa bolivijskih kokalerosa (uzgajivači biljke koka) te vođa stranke MAS (pokret za socijalizam). Tada je protiv Moralesa žestoko istupai i jedan Hrvat, Branku Marinkoviću, bolivijski veleposjednik i multimilijarder koji je godinama slovio kao najljući neprijatelj komunističkog diktatora Moralesa.
Morales je u optužbama na račun Marinkovića išao tako daleko da je čak izjavljivao kako 'želi po hrvatskom receptu iz Jugoslavije' cijepati i Boliviju. Istovremeno, Marinković se uporno pozivao na svog oca i obitelj koja se borila u partizanima protiv nacista. Unatoč svemu, Marinkovića su u Boliviji povezivali s ustaškim pokretom, prozivali ga za rasizam prema autohtonom stanovništvu i ekstremizam.
Otvoreno neprijateljstvo između Moralesa i ovog Hrvata trajalo je više od desetljeća. Stoga se treba vratiti malo u povijest.
Za Branka Marinkovića hrvatska je javnost prvi put saznala u središnjem televizijskom dnevniku davne 2007. godine. Reportaža je počela riječima:
"Četiri bogate bolivijske provincije prijete autonomijom, a na čelu autonomaša je naš čovjek – Branko Marinković, podrijetlom s Brača."
Vijest je stigla na dan kad je predsjednik Evo Morales u glavnom gradu La Pazu, na zapadu zemlje, slavio prihvaćanje novog prijedloga Ustava koji bi mu omogućio da ostane na vlasti sve do 2018. godine. Te 2007. imao je podršku najsiromašnijih i najbrojnijih Bolivijaca koji su masovno izašli na ulice i oduševljeno pozdravljali novouspostavljeni socijalizam, radujući se, kako su govorili – pravednijoj raspodjeli bogatstava u najsiromašnijoj latinoameričkoj zemlji.
Morales je tada pred razdraganim masama najavio bolje dane i svjetliju budućnost za sirotinju, no već tad su iz stranke Podemos sve to smatrali besmislenim jer prijedlog novog Ustava nije bio izglasan uz potrebnu dvotrećinsku većinu u Parlamentu, a morao je proći i na referendumu. No Evo Morales i njegov Pokret u socijalizam (MAS), uživali su podršku naroda.
Jedan autohtoni Bolivijac u kameru je izdeklamirao:
"Protiv toga su samo veleposjednici - gazde. Od devet bolivijskih pokrajina, četiri su najbogatije sa velikim zalihama prirodnog plina."
Te četiri, koje ujedno graniče s Brazilom, bile su redom: najsjevernija Pando, pa Beni, zatim Santa Cruz i Tarija na jugu. Da su kojim slučajem doista uspjele izboriti autonomiju, pokrile bi teritorij veći od polovice Bolivije, koja je pak površinom velika kao dvije Francuske.
I dok se na zapadu Bolivije, u La Pazu, slavio novi pravedniji poredak, istok Bolivije u svom je središtu – Santa Cruz de la Sierri – okupio skoro isti broj ljudi na ulici koji su skandirali tražeći autonomiju.
Pred masom su se smjenjivali govornici, a jedan koji je dobio najglasniji pljesak bio je upravo Branko Marinković, predsjednik Građanskog odbora za Santa Cruz, koji je predstavio Statut o autonomiji.
"Gospodine predsjedniče, predlažemo Vam da pročitate naš Statut kako biste mogli shvatiti da je to autonomija jedinstva, a ne odcjepljenja", rekao je nakon čega je uslijedio gromoglasni pljesak stotina tisuća ljudi.
Naime, četiri provincije tražile su da dio izdašne zarade od prodaje plina, a koji odlazi središnjoj vlasti u La Pazu, ostane u njihovim rukama. Već tada situacija je bila na rubu građanskog rata. Umjesto da pročita Statut o autonomiji, Evo Morales poslao je 500-tinjak policajaca u neposlušne pokrajine, a susjedni Brazil poslao je na svoju granicu prema Boliviji vojsku kako bi, u slučaju eskalacije, zaštitio i evakuirao oko 250.000 Brazilaca koji žive u provinciji Santa Cruz.
Nakon tih događaja dvije godine se nije ništa znalo o Branku Marinkoviću, da bi 16. travnja 2009. godine stigla dramatična vijest.
O ovom Bolivijcu snimljeno je u Hrvatskoj nekoliko filmova, a poznat je po tome što se borio u Domovinskom ratu i sudjelovao u obrani Laslova.
Bolivijske tajne službe dobile su tada dojavu da skupina pobunjenika namjerava izvršiti atentat na Moralesa, a kad su saznali da se u gradu sakupljaju jake policijske i protuterorističke snage, skupina pobunjenika se sakrila u hotelu Las Americas.
No u ranim jutarnjim satima elitne postrojbe upale su u hotel i tom prilikom ubile Chica. Dio skupine morao je napustiti hitno Boliviju, a policija je kasnije, kako su javili, pronašla nekoliko skloništa u kojima se čuvala veća količina oružja, kao i popis ljudi koje je skupina trebala ubiti.
U toj intervenciji policijskih specijalaca, osim Chica, ubijen je i Irac Michael Dwyer, i Mađar Arpad Magyarosi, dok su dvojica uhapšena. Bili su to također Bolivijac hrvatskih korijena Mario Francisco Tadić i Mađar Elod Taso.
Branko Marinković bio je među 17-oricom koji su hitno morali napustiti Boliviju jer je Morales upravo za Marinkovića tvrdio da je hrvatski separatist koji želi i Boliviju podijeliti i proglasiti autonomiju dijela zemlje. Ujedno, bolivijski državni tužitelj je tvrdio kako je tijekom istrage utvrđeno da je Branko Marinković financijski podržavao urotnike s 200 tisuća dolara, a s njima je doveden u vezu čak i guverner Santa Cruza Ruben Costas, koji im je navodno jamčio sigurno utočište.
Moralesovi protivnici tvrdili su da je cijela akcija u hotelu Las Americas bila obična inscenacija tajnih službi i čista egzekucija, no Morales je ostao pri svom.
Rekao je da Marinković navodno ima veliku moć i svoje pristaše u Santa Cruzu, i to među vlasnicima nalazišta plina i ostalim bogatim veleposjednicima, u koje spada i sam Marinković.
Ipak, 2010. godine tjednik 'Globus' stupio je u kontakt s Marinkovićem koji je svaku mogućnost zavjere protiv Moralesa odlučno odbacio:
"Bolivija je postala narkodržava u kojoj je koncentrirana mafija iz cijeloga svijeta, čiji ljudi stradavaju u krvavim obračunima. Zavladala je neviđena represija i ukinuta je sloboda izražavanja i govora. Nevini ljudi završavaju u zatvoru", rekao je tada Marinković.
Naglasio je da, ako je nekome ugrožen život, onda je to on, a nikako Morales koji izmišlja optužbe na njegov račun i to koristi kao razlog da njegova komunistička vlast progoni svoje neistomišljenike:
"Više nemam legalnog načina da se od toga branim pa sam protiv bolivijske vlade podnio međunarodnu tužbu za povredu ljudskih prava", rekao je tada Marinković, kojeg se sumnjičilo i da je bio upleten u ubojstvo nekolicine Srba u toj zemlji.
"Iz medija sam saznao da je nekolicina Srba ubijena u mafijaškom obračunu. Na čelu narkomafije je Evo Morales i njegova je policija, sigurno, povezana s ovim krvoprolićem, kao što je bila i u mnogo sličnih slučajeva dosad. Da bi se opravdali, upiru prstom u mene", odgovorio je Marinković i već tada najavio da će se vratiti u Santa Cruz de la Sierra u kojem živi i njegova obitelj, i gdje ima tvrtku koja se bavi poljoprivredom.
Otac Branka Marinkovića, bivši je partizan s otoka Brača i odselio se u Boliviju sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća. Oženio se za Crnogorku i tamo su počeli novi život.
U međuvremenu, Marinkovići su postali jedna od najbogatijih bolivijskih obitelji, a kako se piše, u vlasništvu imaju oko 40 milijuna četvornih metara zemljišta, 15.000 grla stoke, kao i tvornicu ulja koja godišnje ostvari promet veći od 100 milijuna dolara.
Branko Marinković prozvan je zato kraljem soje, a ima je i udjele u lokalnoj ‘Banco Economico’. Politički se aktivirao i našao se na čelu oporbene stranke Građanski odbor Santa Cruza. Branko Marinković spominjao se i kao ime mogući Moralesovog nasljednika.
Istovremeno, oporba na čijem je čelu radikalni desni političar Luis Fernando Camacho - usko je surađivala s bolivijskim Hrvatom Brankom Marinkovićem i njih dvojica su se često zajedno fotografirali i objavljivali te slike na društvenim mrežama. Camacho se pak obogatio kao vlasnik nalazišta prirodnog plina.
Godinu dana nakon što je svrgnut Morales, Marinković je postao ministar gospodarstva, dok je državom vladala predsjednica Jeanine Áñez. No, uoči pokušaja puča, Marinković se suočio s istragom i ozbiljnim optužbama da je protuzakonito prisvojio čak 34.000 hektara zemlje u pokrajni Santa Cruz. U travnju je visoki sud donio odluku da ta zemlja pripada Marinkoviću, no par dana prije puča zamjenik ministra poljoprivrednog zemljišta najavio je da će tužiti dvojicu sudaca koji tom odlukom pogodovali obitelji Marinković. Tvrdi se da Marinković imaju "samo" 5.654 svoja hektara, a da su sve ostale posjede ilegalno prisvojili.
U doba prvog prevrata, kada je Marinković bio protiv Moralesa, na kraju je i narod okrenuo leđa ljevičarskom predsjedniku. Morales je trebao otići s vlasti, no on je izigravao Ustav i zakone kako bi se mogao natjecati za još jedan mandat, ao onda je i lažirao rezultate nedavnih izbora.
Stoga je izgubio podršku čak i mešu siromašnima, pa su neredi protiv vlasti buknuli i u glavnom gradu La Pazu. Nagli gubitak potpore rezultirao je Moralesovim bijegom u Meksiko, a možda je to trenutak kad bi se Marinković mogao konačno opet vratiti u rodni Santa Cruz de la Sierra.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
evo morales smeta desničarima