Američka vojska razmatra uporabu jednog od najstrašnijih oružja u svojem arsenalu protiv Irana. Riječ je o golemoj bombi teškoj gotovo deset tona, čija eksplozija može razoriti velika područja i uništiti sustave tunela i špilja. Njezina službena oznaka je GBU-43/B Massive Ordnance Air Blast, no svijet je poznaje pod mnogo zlokobnijim nadimkom - majka svih bombi (Mother of All Bombs, MOAB). Prema informacijama koje je objavio CNN, Pentagon je pripremio nove planove mogućih napada na iransku energetsku infrastrukturu i nuklearna postrojenja, a među oružjem čija se uporaba razmatra nalazi se i MOAB. Konačna odluka nije donesena. Američki predsjednik Donald Trump morao bi odobriti nastavak vojnih operacija, a među vojnim stručnjacima postoje ozbiljne dvojbe bi li uporaba tako razornog oružja uopće donijela željene rezultate.
MOAB je termobarična bomba i jedna od najneobičnijih bombi koje je američka vojska ikada razvila. Dugačka je oko 9,2 metra, promjer joj je nešto veći od jednog metra, a ukupna masa iznosi približno 9,8 tona. Najveći dio njezine težine otpada na eksplozivno punjenje, koje sadrži oko 8,5 tona snažnog eksploziva. Eksplozivna snaga procjenjuje se na ekvivalent približno 11 tona TNT-a. To je dovoljno za stvaranje iznimno snažnog udarnog vala koji ruši građevine, uništava vozila i može biti smrtonosan na znatnoj udaljenosti od mjesta eksplozije. Za razliku od klasičnih bombi, koje razaraju relativno ograničenu metu, MOAB je projektiran kako bi jednom eksplozijom zahvatio veliko područje. Iako joj nadimak sugerira gotovo nezamislivu snagu, MOAB nije nuklearno oružje. Atomska bomba bačena na Hirošimu 1945. imala je eksplozivnu snagu od približno 15.000 tona TNT-a, odnosno više od tisuću puta veću od MOAB-a. Ipak, riječ je o jednom od najmoćnijih konvencionalnih eksplozivnih oružja ikada upotrijebljenih u ratu.
Posebnost ove bombe nije samo njezina razorna snaga nego i način uporabe. MOAB se ne izbacuje iz borbenih zrakoplova poput uobičajenih bombi. Za njezin prijevoz korišteni su posebno prilagođeni vojni transportni zrakoplovi MC-130, iz kojih se izbacuje kroz stražnju teretnu rampu. Nakon izbacivanja bomba se usmjerava prema cilju pomoću satelitske navigacije GPS i inercijskog navigacijskog sustava. Njezina je osnovna namjena stvaranje snažnog razornog učinka na velikoj površini, osobito protiv koncentriranih položaja, ulaza u tunele i sustava špilja.
Amerikanci su je razvili početkom 2003. godine, uoči invazije na Irak. Projekt je realiziran nevjerojatnom brzinom, za svega devet tjedana. Pentagon je tada želio oružje koje bi iračkoj vojsci moglo nanijeti goleme gubitke, ali i izazvati snažan psihološki učinak. ama spoznaja da američka vojska raspolaže bombom takve snage trebala je zastrašiti protivnika. Bomba je bila spremna za rat protiv režima Saddama Husseina, ali u Iraku nikada nije upotrijebljena. Na svoju prvu borbenu misiju čekala je još 14 godina.
Dana 13. travnja 2017. američka vojska prvi je put u povijesti upotrijebila MOAB u stvarnom borbenom djelovanju. Cilj je bio sustav tunela i špilja u afganistanskoj pokrajini Nangarhar, nedaleko od granice s Pakistanom, gdje su se skrivali pripadnici terorističke organizacije Islamska država. Golema bomba izbačena je iz transportnog zrakoplova MC-130, a eksplozija je razorila dijelove podzemnog kompleksa. Afganistanski dužnosnici tada su izvijestili da je poginulo najmanje 36 pripadnika Islamske države, dok su američke i afganistanske vlasti tvrdile da nije bilo civilnih žrtava. Prema tadašnjim izvješćima, uništena su tri podzemna tunela, kao i zalihe oružja i streljiva. Napad je privukao pozornost cijelog svijeta. Snimke eksplozije pokazivale su golem oblak prašine i dima koji se uzdizao iznad planinskog krajolika. Za Pentagon to je bila demonstracija vojne moći, no otvorilo se i pitanje je li za uništavanje jednog kompleksa tunela doista bilo potrebno upotrijebiti tako razorno oružje.
Upravo je to pitanje ponovno aktualno zbog američkih planova za Iran. Jedna od mogućih meta, prema CNN-u, nalazi se duboko ispod planine poznate pod nazivom Pickaxe Mountain. Riječ je o lokaciji za koju Washington i Izrael sumnjaju da skriva dijelove iranskog nuklearnog programa. Međutim, MOAB ima ozbiljan nedostatak. Koliko god bila razorna, nije projektirana za probijanje debelih slojeva stijena i armiranog betona. Njezina se snaga temelji na golemom udarnom valu, a ne na dubokom prodiranju u tlo.
Zbog toga američki vojni stručnjaci upozoravaju da bi eksplozija MOAB-a mogla potpuno opustošiti površinu iznad podzemnog kompleksa, a da pritom ne uništi ključna postrojenja skrivena duboko ispod planine. Za takve ciljeve razvijene su posebne bombe za probijanje bunkera, poput GBU-57 Massive Ordnance Penetrator, koja je čak teža od MOAB-a, ali djeluje na drukčijem principu.
CNN navodi da pojedini američki dužnosnici razmatraju i psihološki učinak takvog napada. Upotreba majke svih bombi mogla bi poslužiti kao dramatična demonstracija američke vojne moći i pokušaj prisiljavanja Teherana na ustupke. Istodobno, takav bi udar označio ozbiljnu eskalaciju sukoba, a njegova uporaba u blizini naseljenih područja nosila bi velik rizik od civilnih žrtava.
Najveći paradoks majke svih bombi upravo je u tome što njezina zastrašujuća snaga ne jamči i vojni uspjeh. Gotovo deset tona eksploziva može pretvoriti veliko područje u ruševine, ali ne mora uništiti cilj koji se nalazi duboko pod zemljom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Stjerajte tog američkog cirkusanta u psihiatriju, prije nego napravi još veču štetu !