Tisuće ISIL-ovaca u bijegu - putuju prema Europi

Stotine bjegunaca iz Islamske države okupljaju se u provinciji Idlib u Siriji, a mnogi od njih planiraju prijeći obližnju granicu s Turskom i potražiti put nazad po Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Europi. Nekoliko desetaka bivših militanata proteklih tjedana već je uspjelo prijeći granicu kojom patroliraju snažne snage turske vojske i domoći se juga Turske, doznaje Guardian. Četvorica saudijskih ekstremista početkom mjeseca u tome su uspjeli nakon što su platili svaki po 2000 dolara krijumčarima ljudi.

Na toj granici ove godine pobijeno je mnoštvo onih koji su pokušali prijeći. Bijeg militanata iz bivših ISIL-ovih područja trajao je već tijekom prošle godine dok je teroristička organizacija gubila veliki dio svog bivšeg teritorija uslijed usklađenog napada iračke vojske, vojske sirijske vlade i snaga odanih Damasku, te koalicije predvođene SAD-om. Upravo takvu situaciju zabilježio je i najnoviji izvještaj SOA-e.

Veliki broj militanata ISIL-a i njihove obitelji sad pokušavaju pobjeći iz Iraka i Sirije, što predstavlja veliki problem obavještajnim agencijama diljem svijeta, jer ih smatraju prijetnjom koju se ne može kontrolirati i s vrlo teškim izgledima za njihovu reintegraciju u društva. Saudijac koji je pobjegao iz Sirije u kolovozu rekao je za Guardian da je najmanje 300 bivših pripadnika ISIL-a, od kojih su mnogi Saudijci, sjeverno od grada Idliba osnovalo zajednicu kojom sada dominira al Kaidina oružana skupina Jabhat al Nusra.

Glad u ratu Top News Jedva živi: 'Hranu moramo krasti od pobijenih susjeda'

Guardian je propustio primijetiti da je al Kaidina militantna organizacija u međuvremenu promijenila ime u Tahrir al Sham, kao i to da se ukupno u EU očekuju da se pojave tisuće i tisuće ISIL-ovih džihadista koji su proteklih godina iz Europe hrlili u Siriju i Irak. Ali sad... "Mnogi poput mene žele otići", kaže 26-godišnjak koji se predstavio kao Abu Saad. "Puno ih je shvatilo da ih je skupina kojoj su pripadali prevarila. Ostali ne vjeruju Nusri. Nema više puno onih koji smatraju da su ljudi kojima su pripadali na pravom putu."

On kaže da su se Saudijci, Europljani, Marokanci i Egipćani okupili nasuprot al Nusri koja je proširila svoj utjecaj diljem Idliba i okolice tako što je napadala suparničke islamističke militantne skupine. ISIL-a u toj pokrajini nije bilo još od početka 2014. kad su ga protjerale druge islamističke i pobunjeničke skupine. Njegovi su pripadnici tada pobjegli u al Bab u zaleđu Alepa i dalje prema Manbiju, Tabqi, Raqqi i Deir Ezzoru. Neki su se bivši pripadnici ISIL-a, međutim, počeli vraćati od kraja 2015. i tražiti utočište.

"Tada sam i ja otišao. Ostali su mi se pridružili nešto poslije, a još i više njih sad dolaze." Koliki je doista egzodus ekstremista iz ISIL-ovih područja po Iraku i Siriji, ostaje nejasno. Veći dio područja koja su nekoć imali pod kontrolom, sada su oslobođena, a oni koji su još u podijeljenom i demoraliziranom ostatku koji još drže, skoro da više nemaju kamo se sakriti. Jedan od ISIL-ova dva glavna centra, Mosul, pao je u veljači. Drugi, Raqqa u Siriji, polako ali sigurno pada u ruke kurdskih snaga koje podržava SAD.

Kurdi su još ranije zauzeli najveći dio sjeveroistoka zemlje. Deseci tisuća ISIL-ovih boraca vjeruje se da su izginuli u bitkama za zadržavanje teritorija koji su držali od sredine 2014., a još tisuće domaćih ekstremista vjeruje se da su se vratili u svoje zajednice. Teško je procijeniti koliko je još preostalo stranih boraca koji su preživjeli i traže način za vratiti se kući. Isto je i sa stvarnim namjerama muškaraca koji su bili u najgoroj svjetskoj terorističkoj skupin, a sada tvrde da više nisu dio nje.

ISIL-ovi bjegunci u jedom su trenutku bili od najvećeg interesa obajveštajnim agencijama koje su imale malo ili ništa prostora probiti se u skupinu koja je tada čvrsto držala ogromna područja po Siriji i Iraku i koja je planirala napade po Europi i dalje. Kako je skupina kapitulirala, MI6, CIA i francuski DGSE imali su sve više pristupa svojim informantima koje su sretali po područjima Sirije i Iraka koja su kontrolirali Kurdi. "Sad je puno bolje nego što je bilo", rekao je jedan obavještajac. "Imamo puno kompletniju sliku nego ranije."

Abu Saad je rekao da se ne bi vratio u Saudijsku Arabiju kad bi znao da to znači zatvor. "Program rehabilitacije? Možda", rekao je. "U Siriju sam otišao 2012. Otišao sam pomoći sirijskom narodu i prvih nekoliko mjeseci bio sam u redovima Muhajirina (jedna pridružena skupina stranih boraca). Tek početkom sljedeće godine moja se skupina zaklela na odanost ISIL-u. Bila je to klopka. Nije to bilo ono što sam očekivao." Kako se u ISIL-u stanje pogoršavalo, bilo je sve više napetosti u njegovim redovima, tvrdi Abu Saad.

Feljton Life "Žene smo toliko bičevali da nisu mogle hodati"

Masovna pogubljenja provodili su pod sve neuvjerljivijim objašnjenjima, kao nepoštivanje zapovijedi ili kontaktiranje sa skupinama sirijske opozicije, rekao je. Vremenom su ojačale i svađe oko ideologije i teologije. "Oni ne razumiju Tawheed (jedinstvenost Boga). Oni se stalno svađaju oko toga. Kod njih nisam vidio ništa od pravde. Samo okrutnost. Ali kako sam se mogao buniti? Imali su takvu hijerarhiju. Svatko ima šefa od kojega strahuje. A iznad svih njih bio je ISIL-ov vođe Abu Bakr al Baghdadi.

On je bio apsolutni autoritet i nitko s njim nije mogao polemizirati oko vjerskih zakona. Ako bi im pokušao prkositi u vezi bilo čega, dovodio bi se u opasnost. Moj posao je bio kontroliranje zatvorenika. Ako bi bilo zlostavljanja, ja bih o tome izvijestio. Jednom je u Minbiju bila gospođa 13 dana u ćeliji bez zahoda i vode za oprati se. Tamo je bila jer je prijetila da će ubiti muškarca koji je ubio njenog supruga. Bilo je gore nego što sam mislio.

Po zatvorima je bilo ljudi koji nisu učinili ništa loše. U Idlibu je oko 300 ljudi koji pokušavaju pobjeći. Mnogi od njih su Saudijci. Neki samo žele vidjeti svoje obitelji posljednji put i kažu da bi nakon toga prihvatili što im već slijedi. Ne znam nikoga od njih tko vjeruje u ISIL. Svi su pobjedli s razlogom."