Rješenje Kosova i dalje se ne nazire. Srbija ima svoje zahtjeve, Kosovo svoje, SAD svoje, a EU svoje. Dosta često su ti zahtjevi dijametralno suprotni i zbog toga je srpski Blic pitao četvoricu stranih stručnjaka hoće li 2019. godina donijeti neki konkretan napredak na tom polju.
Stručnjaci su dosta diplomatski i u rukavicama predstavljali svoje teze, ali pažljivim iščitavanjem možemo vidjeti na doista snažne kritike kompletnog vodstva dviju država.
Stručnjak s Londonske škole za ekonomiju James Ker-Lindsay kaže da je sve više zabrinut za Kosovo. "Posljednjih nekoliko mjeseci pokazalo da Kosovo postaje ozbiljan problem za mir i stabilnost na zapadnom Balkanu. Borba oko priznavanja se pojačala. Tenzije između Beograda i Prištine narasle su ne samo zbog uvođenja carina već se odnos Prištine prema EU pogoršao zbog liberalizacije viznog režima", kazao je Ker-Lindsay za Blic.
Po njegovom mišljenju, konačno rješenje vrijedi provesti čak i ako obje strane moraju pristati na određene kompromise. "Mislim da je za regionalnu stabilnost bolje postići sporazum koji rješava pitanje Kosova jednom zauvijek i što je prije moguće, nego nastaviti s trenutačnom situacijom, koja postaje sve neodrživija i stvara tenzije", rekao je on.
Daniel Serwer, jedan od pregovarača Daytonskog sporazuma, uvjeren je da sve ovisi od političke volje obje strane. "Izgleda da Vučić ne želi Tačiju dati ono što mu treba, a izgleda i da Tači ne želi dati Vučiću ono što on želi i što mu je potrebno za teritorijalnu razmjenu", kazao je Serwer.
Sličnu kritiku na račun vlasti dviju država izrekao je i Eric Gordy. "Ni Srbija ni Kosovo nisu pokazali puno kapaciteta za postizanje sporazuma i nisu pokazali kapacitet za provođenje postignutih sporazuma. To su države čija su rukovodstva izgleda sposobna samo za eskalaciju i prepuštaju se provokacijama", rekao je profesor slavenskih studija na University College London.
Bodo Weber iz berlinskog Vijeća za demokratizaciju uvjeren je da ni ova godina neće donijeti značajniji napredak u postizanju dogovora. "Iznenadio bih se ako bi došlo do postizanja konačnog, sveobuhvatnog, pravno obvezujućeg sporazuma u 2019. Razlog tome je što su sve strane u pregovorima, prije svega Beograd, uz ohrabrenje Federice Mogherini, a onda i s podrškom kosovskog predsjednika Tačija, potrošile prvih godinu i pol u novoj fazi u dijalogu na guranje ideje korekcije granice, razgraničenje, odnosno razmjene teritorija ili pak podjele Kosova. To je počelo kao inicijalni politički spin iz Beograda, a čini mi se, eskaliralo u pokušaj eksploatiranja određene krize i političke slabosti Zapad, ohrabren od dijela aktera iz EU i SAD. No, pokazalo se da Zapad, prije svega EU, ipak nije toliko oslabljen kako su neki nadali", rekao je Weber.
