23-godišnja Asabe Aliyu majka je četvero djece te je bila među 275 djevojčica, djece i žena koje je nedavno oslobodila nigerijska vojska iz Sambisa šume. Tako je pala i zadnja 'utvrda' Boko Haram ekstremista, odakle je posljednjih desetak dana spašeno ukupno više od 677 osoba.
Iako se nitko od oslobođenih, koliko je trenutačno poznato, ne ubraja među 200 djevojčica otetih prošle godine iz škole u Chiboku, što je izazvala globalno zgražanje i početak kampanje #BringBackOurGirls, ove žene zasigurno su prošle sličnu patnju.
Asabe je nakon dolaska bila slaba i povraćala je krv, što je ukazivalo na unutarnje povrede. Ona je objasnila da su žene svakodnevno dobivale batine, a teroristi su se izmjenjivali silujući je, po nekoliko njih dnevno. Kad je ostala trudna prisilili su je na brak s jednim od njih.
"Oteta sam prije pola godine. Prvo sam putovala iz svojeg sela do šume blizu Kameruna. A zatim su me pretvorili u seksualnu mašinu. Izmjenjivali su se spavajući sa mnom. Sad sam trudna a ne mogu identificirati oca", priča Asabe.
Unatoč trudnoći, nije bila nimalo pošteđena. Trebala je svakodnevno kuhati za sve militante, jer svaka žena u kampu je imala neki zadatak i određene obaveze. I svaka danas nosi svoju različitu priču.
Nisu mogle hodati od iscrpljenosti i gladi
Neke žene su se tri dana mučile kako bi se domogle spasitelja i izvukle iz pakla, te došle do Yole - glavnog grada nigerijske savezne države Adamawa. Lica su im mršava, kosa slamnata, a želuci napuhani i rastegnuti - što ukazuje na dulje razdoblje neuhranjenosti. Sve danas djeluju bolesno i iscrpljeno.
Nekim ženama i djeci trebalo je čak pomoći pri hodu jer su bili toliko bez snage. Drugi nisu uspjeli izaći iz automobila koji su ih dovezli iz Sambisa, jer su bili preiscrpljeni i gladni.
U prvoj grupi spašenih žena bila je Lami Musa, koja je došla s bebom starom svega tri dana. Lami je bila očito bolesna i nije mogla hodati kad je stigla. Supruga su joj ubili kad je bila četiri mjeseca trudna, a ostatak obitelji i nju odvukli su u Sambisa šumu u kojoj su morali spavati na otvorenom, te ponekad danima nisu dobili ništa za jesti i piti.
"Prije tri dana rodila sam ovu djevojčicu. Dok sad pričam, još uvijek nemam pojma kakvog je ona zdravlja. Nisam se okupala otkad sam rodila, a ni beba još nije oprana", ispričala je Lami na rubu snaga.
Maryamu Adamu je još jedna žena koja je provela devet mjeseci u zatočeništvu. Iako nije sigurna jesu li njezin suprug i dvoje djece još uvijek živi, ona ne može vjerovati da je preživjela taj horor.
"Znam da sam bila mrtva. Moj život sad je tek sjena prijašnjeg, jer me ništa ne pokreće. Ali sad kad sam ovdje, znam da sam ljudsko biće. Zahvaljujem Bogu što sam živa. Zahvaljujem Bogu", rekla je Maryamu.
Nisu sve žene vojsku dočekale otvorenih ruku
Ali vojnici koji su išli u spasilačku akciju, unatoč tome što su spasili stotine žena, djevojčica i djece, smatraju da im je najveća greška bila to što su vjerovali da će ih sve žene dočekati širom raširenih ruku. Naime, iako su sve prisilno odvučene u šumu, silovane, često vjenčane protiv svoje volje i postale majkama, to je na njihovu psihu djelovalo različito. Tako mnogi smatraju da su 'ispiranje mozga' i stockholmski sindrom ništa u usporedbi s onim što su one prošle.
Jer određeni broj žena je razvio osjećaje i simpatije prema svojim otmičarima i mučiteljima, pa su tijekom bitke u Sambisi bez problema pucale i ubijale nigerijske vojnike koji su ih došli spasiti, piše Daily Beast. Boko Haram je mnoge od njih koristio kao ljudski štit tijekom borbe, ali vojnici su ostali u šoku kad su shvatili da su neke žene samovoljno udarile paljbu na spasioce, pri čemu su ubile sedam vojnika (istodobno je ubijeno i 12 žena).
"Moguće je da su neke od spašenih žena razvile osjećaje prema militantima", objašnjava Yusuf Mohammed koji radi s traumatiziranom djecom u Maidaguriju, jednom od najvećih gradova na sjeveroistoku zemlje, te dodaje: "Tijekom karijere upoznao sam žene militanata koje su i dalje pričale o svojim supruzima i bivšu djecu vojnike koji su pričali o tome koliko im nedostaje vojnički život."
