Demograf Stjepan Šterc za Express objašnjava zašto je njegov novo najavljeni studij demografije, o kojem je prvi pisao Jutarnji list, tako jako podijelio javnost i "podignuo prašinu" kada je, zaista, riječ o temi koja Hrvatsku muči već desetljećima.
On i njegovi kolege planiraju pri Hrvatskim studijima pokrenuti petogodišnji dvopredmetni studij demografije (kombinirao bi se s filozofijom i kulturom, latinskim jezik, komunikologijom, kroatistikom, poviješću ili sociologijom). Krenuo bi, ako dobiju dopusnicu, već ove jeseni, te bi se na razini godine upisivalo 30 do 50 studenata. Uključivalo bi predmete poput "Hrvatska žena u iseljeništvu", "Filozofsko-teološki pristup stanovništvu", "Iseljeničko-povratničke organizacije", "Hrvatske katoličke misije" i "Hrvatski velikani u iseljeništvu", te "Korporativne demografije" i "Novi koncept države".
Među njegovim kolegama koje smo kontaktirali je i demograf Anđelko Akrap s Ekonomskog sveučilišta u Zagrebu koji nam je rekao kako "ne može ništa komentirati jer je samo bio član stručnog tima", dok izjavu i komentar na temu nije htio dati Marin Strmota, bivši Državni tajnik za demografiju koji je na konferenciji za novinare dao ostavku iz ministarstva Nade Murganić, nezadovoljan radom i postignutim.
Šterc kaže kako bi voditelj novog Odsjeka za demografiju bio bi upravo on što znači da bi se morao, kaže, regulirati njegov status jer je trenutno vanjski suradnik, dok politolog, filozof i politički analitičar Žarko Puhovski kaže kako je to "protupravilno i nemoguće jer on nije redovni profesor u trajnom zvanju i ne može ići u radni odnos"
Također, odmah treba razjasniti jednu stvar - ovdje nije riječ o demografskom "planu i programu" kojeg bi upražnjavala država već 'samo' novom fakultetskom smjeru.
"Za početak htio bih reći da sam nezadovoljan dosadašnjim ideološki obojenim pisanjem poput onog u jednoj velikoj dnevnoj novini gdje su, bez razloga, gotovo ismijani predmeti poput "Žena u iseljeništvu". Na studiju će biti točno pola demografskih, pola iseljeničkih predmeta. Rečeno je i kako nema kolegija imena "fertilitet", a ne može ga niti biti kada su to i mortalitet jedan od niz pokazatelja u okviru demografije.
Što se okrenutosti prema iseljeništvu tiče, svaka zemlja koja ima više stanovnika vani nego u matičnoj državi mora svoja bogatstva i planove usmjeriti prema van. Naše iseljeništvo, ako ćemo u brojevima, godišnje 'doprinese' s 15.5 milijardi kuna. Vani ima i demografskog potencijala za revitalizaciju i naravno da je krajnji cilj - povratak. Jasno je da i nas treba gospodarski dići na razinu EU, ali Irska, koja ima golemu dijasporu, je oslobodila od poreza na dobit te time otvorila mogućnost funkcioniranja irskih firmi", objašnjava o ciljevima studije Šterc i ulazi u detalje toga zašto bi se pola studija bavilo iseljeništvom.
"Što se tiče imigracije u sklopu demografije, svaka zemlja to ima ali - selektivnu imigraciju (i dokument iz 1996. godine imena "Nacionalni program demografskog razvoja Hrvatske" priča o selektivnom useljavanju). Najrazvijenije zemlje imaju selektivnu imigraciju stanovništva, ali EU dohvaća jeftinu radnu snagu, nje tu stvar u širini društva. Ne može se sve riješiti dohvaćanjem radne snage. Demografija nije pitanje svjetonazora i opstanka, nego kontingenta stanovništva - tko će sutra isplaćivati penzije. Ljudska populacija najvrjedniji je dio svakog društva. Organizirana država je ona koja usmjerava poticaje u osnivanje obitelji. To se radi kroz pozitivne mjere poreznog sustava, poticajne porezne stope", rekao nam je, za početak, gospodin Šterc koji misli da su poticajne mjere bolje od, recimo, oporezivanja samaca ili parova bez djece.
Na to, kao i na dosadašnje mjere (tj. nedostatak istih) te useljavanje ne-hrvatskog stanovništva osvrnuo se i prof. Žarko Puhovski.
"Ovo nešto malo konkretnog što je do sada napravljeno, nešto vrtića i jaslica, da se napravi i puno više od toga trebati će deset godina da budu vidljivi neki plodovi toga. To je kao ona Marxova maksima "svijest o društvu se mijenja polaganije od samog društva". Postavlja se pitanje tko će ostati, jer nije samo što najbolji odlaze, nego što najlošiji ostaju a to je spirala opasna po društvo. Ovo sve do sada što je učinjeno po pitanju demografije su parcijalne mjere. Uz to imamo i to jako katoličko uvjerenje da izvanbračne zajednice nisu iste, i sve im se otežava.
Ali malo pomalo svijest se mijenja po pitanju mjera i nužnosti useljavanja. Dinamo je uzeo srpskog nogometaša (prije desetljeća nešto nezamislivo), a liječnica Makedonka dolazi na Hvar, jer nema kadra. Tome treba nadodati da na svijetu ionako ima previše ljudi, samo je pitanje kako smo raspoređeni", kaže Puhovski na tu temu.
O ideji novog studija demografije, koja je nesumnjivo važna za budućnost države, izjasnio se i dr. sc. Pavel Gregorić, od 2017. godine znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju i gostujući istraživač na Sveučilištu u Göteborgu u Švedskoj, koji je predavao filozofiju na Filozofskom fakultetu (2000.-2011.) i na Hrvatskim studijima (2011.-2017.), gdje je u dva mandata bio povjerenik (prodekan) za međunarodnu suradnju.
"Ako je studij iseljeništva zamišljen kao demografska mjera, smatram da je to potpuno promašeno, jer ne vjerujem da će se takvim studijem privući naše ljude u iseljeništvu da se vrate i ostanu u Hrvatskoj. Čak i ako poneka nostalgična duša iz iseljeništva upiše taj studij, čisto sumnjam da će ga završiti, a i ako ga završi, da će ostati u Hrvatskoj, a i ako ostane u Hrvatskoj, da će to biti zbog tog studija. Međutim, ja mislim da je motiv za osnivanje toga studija drugi. Naime, motiv je stvoriti neki studijski program koji će se uklapati koncepciju Hrvatskih studija koja je 2016. silom nametnuta od strane uprave Sveučilišta u Zagrebu i manjine nastavnika na Hrvatskim studijima. Ja ne vjerujem u zamisao akademske ustanove na kojoj se studira kako biti Hrvat-katolik, pa stoga ne vjerujem niti u smislenost ovoga programa", kaže Gregorić.
Valja napomenuti kako Hrvatska enciklopedija demografiju definira kao "društvenu znanost koja obuhvaća proučavanje broja i prostornog razmještaja stanovništva, prirodnog i mehaničkoga (migracijskoga) kretanja stanovništva i promjene u demografskim socio-ekonomskim i ostalim strukturama stanovništva. Osnovni je cilj demografije spoznaja zakonitosti razvoja stanovništva u određenim društveno-ekonomskim uvjetima."
Šterc na naš upit pojašnjava i spominjanje "teološkog" momenta u čitavoj priči, koji je mnogima zapeo za oko, i za kojeg mnogi smatraju da mu nije mjesto u znanosti, u sekularnoj državi.
"Što se tiče svjetonazora i predmeta poput "Filozofsko-teološkog pristupa stanovništvu" zašto to nekima smeta? Pa preko 80 posto populacije su deklarirani vjernici, a gotovo isto toliko je za ukidanje celibata kod klera. Tolerancija kod onih koji su protiv takvih predmeta je na nuli. Zašto bi bilo važno i da Crkva pokušava oduzeti neka prava, kakve to veze ima. Abortus se ionako ne može zabraniti, ali kakvo je to društvo u kojem žena donosi odluku da ide na abortus jer nema stan, posao i primanja. Reći ću vam da 9 od 10 žena u svojim šezdesetima kažu da žale što nisu imale više djece ili što su abortirale, a muškarci slijedom događaja i trendova u modernom svijetu služe samo kao ukras", kaže gospodin Šterc iako većina istraživanja u Europi i Americi nalazi da više od 70 posto žena koje su otišle na pobačaj, radi tog istog pobačaja ne žale već "smatraju da je to za njih bio najbolji odabir". Mnoge su kasnije imale djecu, određeni postotak nije. Većina žena tvrdi kako na "imanje djece" utječu i drugi faktori osim onih socioekonomskih (nesumnjivo bitnih), poput želje za potomstvom, imanje ili ne-imanje partnera, spremnost, zdravstveno stanje....
"Sustav se mora formirati da stambeno pitanje i gospodarstvo ne utječu na abortuse, a moraju se pogurati i drugi oblici začeća, samohrane majke apsolutno trebaju imati pravo na umjetnu oplodnju i posvajanje. Kada imate anacionalni pristup onda je sve problem, i davanje prava glasa onima koji tu ne plaćaju porez (ali šalju novac), abortusi, uloga Crkve, ali kada imate nacionalni pristup onda to nisu problemi, nego se radi na rješenjima. Čak 43 posto mladih želi van jer imaju ugovore na određeno. Mora se mijenjati zakon o radu, žena mora biti apsolutno zaštićena u porodiljskom razdoblju. Sada ih se kažnjava, dobivaju manje plaće, neke i otkaze. Zašto i neudane žene ili pak žene koje uopće nisu zaposlene ne bi dobivale punu plaću dok su u porodiljnom razdoblju. Međutim cijela je priča fokusirana na profit i zato to političari ne žele 'izgurati'. Mi se nismo lomili oko svjetonazorskih priča, nego da zemlja opstane. Škole su prazne, bit će upitan model penzija, sve će to propasti kroz pet godina, a ako 30 posto iseli tko će plaćati dugove", kaže Šterc.
Na spomenuti "klerikalizam" su se osvrnuli i Žarko Puhovski i Rada Borić, koji smatraju da je potrebna akcija, a ne studij, te posebno ne, kako oni to opisuju, zastarjeli studij.
"Za početak Šterc je doktorirao sa 60 godina, nije baš profil znanstvenika. On je bio aktivist vezan uz rat i puno je više patriot nego stručnjak. On je tu iz demografije kao znanosti pokušao izvući neki novi koncept - malo više domoljublja i katoličanstva i stvari će biti puno bolje. U onoj, od mnogih prezrenoj Jugoslaviji, otac je išao u Njemačku, slao novac i s vremenom se vratio. Treba razmisliti zašto sada idu obitelji i ne vraćaju se. Što se dogodilo s time da je privlačnost RH manja od privlačnosti negdašnje Juge.
Naravno, mobilnost unutar EU je jedan dio slagalice, ali drugi dio jest da "imamo Hrvatsku" više nije dovoljno, od patriotskog naboja se ne živi osim tijekom dvije utakmice svakih par godina, nema socijalnog tkiva. Vlada opća indignacija time kako se u Hrvatskoj živi i radi. Što se ovog teološkog pristupa tiče, sada jedno prostačko pitanje, što se Katolička crkva, tako zabrinuta, ne odluči da se i svećenici vjenčavaju i imaju djecu. To bi u ovakvom momentu trebalo biti važnije od dogme", kaže profesor Puhovski.
Za nas Hrvate, ili građane Republike Hrvatske demografija je uvijek bila trn u peti. Izumiremo i selimo se van granica. "Ždere" nas bijela kuga. Lika i čitavi krajevi su prazni, mladež ili ne želi djecu ili ih želi imati u Njemačkoj. Tako kažu brojke, a brojke ne lažu. Ono što brojke ne kažu jest da živimo u društvu koje je progutala korupcija i u kojem se od osamostaljenja (a niti prije) nije demografiji pristupilo onako kako to rade neke "ozbiljnije" države.
"Što se tiče vašeg novinarskog spominjanja parova i mladih ljudi koji ne žele djecu, i odlaze na abortus iako su im svi životni uvjeti ispunjeni, i da neke žene žele samo karijeru, putovanja, partnerstvo ili nešto treće - ne vjerujem u veliku signifikantnost takvih želja. Mislim da nema toga da ne žele djecu, a bolest ovog društva je ionako sebičnost. Moramo doprinositi društvu, ne možemo živjeti samo radi sebe. Stav ne imanja djece ruši temeljne zakonitosti u društvu. Ali prava žena u ovoj zemlju su apsolutna, i nitko nikoga ne može natjerati na nešto", kaže Šterc pomalo se iščuđavajući i pitajući se što žena radi na abortusu ako već ne želi djecu, a koristila je kontracepciju, "što bi se nju sad trebalo pitati".
Demografija nije "pilanje" žena da rađaju i kažnjavanje onih koji koriste svoje pravo da se ne razmnožavaju (a ima ih, posebno na zapadu prema kojem mi naginjemo, sve više). To je simplificirana verzija priče. Demografija uključuje čitav niz društvenih znanosti i matematike te statistike koje onda pomažu u donošenju zakona koji bi pokrenuli tektonske promjene u društvu kako bi onaj dio populacije koji želi (i može) imati djece, to što lakše i motiviranije i učinio i kako bi, zaista, sama država opstala, mirovinski sustav ne bi kolabirao i nastavile bi se stvarati neke vrijednosti, opipljive i neopipljive.
"Uporno se ignorira trend (ako ga nakon nekoliko desetljeća uopće možemo tako zvati) da mnogo mladih ljudi na zapadu (a tu spadamo i mi) naprosto odlučuje ne imati djecu, imaju neke druge želje i prioritete i na to imaju pravo. To je blesavo ignorirati i praviti se da od 1.000 Hrvatica, 1.000 ih želi djecu. To pak ima veze s time da se nismo maknuli od toga da je, posebno za ženu, najveći doseg i cilj imati dijete. Gledajte kako je Plenković rekao Janici Kostelić, našoj najvećoj sportašici, kada je rodila - da je sada postigla najveći cilj u životu. Tko je on uopće da određuje što je njezin najveći cilj.
Štercov je plan i program pretprosvjetiteljski, kao na početku 19. stoljeća. Umjesto da se demografiju gleda kroz neki intersekcionalni pristup - ekonomija, trendovi, druge države - mi smo se zabetonirali s pričom s vjerskim predznakom i onda se opet sve vraća na tijelo žene. Dobro da žene između 30 i 35 negdje ne zatvore i ne natjeraju da inkubiraju male Hrvate. Demografija definitivno ne počiva samo na ženi i njezinom tijelu. Je li se gospodin Šterc probudio početkom 19. stoljeća?", pita se aktivistkinja Rada Borić.
Na temu se osvrće se i dr. sc. Gregorić koji kaže kako ""vjerski" premaz programa služi uklapanju u nametnutu koncepciju Hrvatskih studija na kojima je i prije 2016., a osobito nakon toga, zaposleno dosta ljudi koji su na ovaj ili onaj povezani s Crkvom.
"Općenito kazano, ovaj program, Hrvatski studiji, a i dobar dio Sveučilišta u Zagrebu pa i našeg obrazovnog sustava u cjelini, zarobljeni su u nekom ranijem vremenu i ovom našem uskom prostoru. Posve je jasno da naša djeca već sada napola žive u fluidnom digitalnom svijetu bez granica, da će mijenjati poslove više nego mi, da će živjeti s manje sigurnosti i više mobilnosti, da će morati rješavati probleme kolaborativno, interdisciplinarno i internacionalno, da će se morati nositi s izazovima s kojima se naša generacija ne uspijeva nositi ili ih uopće ne prepoznaje itd. Kad te činjenice uzmemo u obzir, predloženi program studij hrvatskog iseljeništva izgleda tragikomično poput starca koji moli tinejdžera da ostavi mobitel na tren kako bi mu velevažno uručio Enciklopediju seksualnog odgoja iz 1967., na 400 stranica i bez slika", opisuje problematiku Gregorić.
No Šterc, koji i dalje inzistira da nije stvar u ideologiji te da "nije sve na leđima žena", kaže da "osjeća da se u redakcijama javlja podozrivost prema ovoj temi."
"Mlade generacije novinara su fokusirani oko Crkve, a nedovoljno oko političara. Crkva ne postupa, ništa ne radi dok se u EU formira nedodirljivi establišment, u Bruxellesu. Ostanak na vlasti, to im je jedini cilj i imperativ. Što se petogodišnjeg fakulteta tiče potrebna je dopusnica ministarstva ili senata - mislim da bi već ove godine na jesen mogli krenuti", kaže Šterc.
Gregorić, Puhovski i Borić se na neki način slažu sa Štercom da društvo treba mijenjati, samo je pitanje kako i u kojem smjeru.
"Demografija odavno nije 'samo' bavljenje reproduktivnim pravima kao što to misle predsjednica, političari i Šterc pa sav teret bacaju 'na leđa' žena. Tu se ne govori o najvažnijem, a to su socijalna prava koja od osnutka države samo tonu. Preko 90 posto ugovora je na određeno, pa tko će s time graditi kuću i imati djecu. Osim toga, čemu još jedni studiji, a ne prava i kvalitetna demografska politika, što će ti silni diplomci raditi, biti "policija za demografiju". Što se tiče ovog forsiranja iseljeništva, pa to je vic, naravno da nema veze s time što će se tu događati, to je sve samo radi izbora i u službi politike", kaže Borić.
Šterc na to objašnjava kako "onih 30 do 50 koji to godišnje završe biti će vezani uz struke tako da mogu sudjelovati u nastavi. Mogu, recimo, u iseljeništvu biti nastavnici hrvatskog, povijesti, sociologije. Diplomatska predstavništva, tamo će ići sa znanjem o iseljeništvu, povijesti, strukturi i potencijalu, te načinom da privuku investicijski kapital (demografski, intelektualni, ekonomski, gospodarski i demografski)."
Neki zaključuju kako to znači da osnivamo fakultet koji se bavi, laički rečeno, nedostatkom ljudi u državi, a onda ćemo te ljude ponovno slati van te iste, problematične, države.
"Ljudski će se kapital u svim njegovim sferama, recimo, obrađivati u predmetu kojeg ću vjerojatno ja voditi imena "Novi koncept države", a bit će tu i sasvim novih predmeta poput "Korporativne demografije" u koju će biti uključeni doktorandi od doma i izvana. Ne možemo prihvatiti da se mi prema iseljeništvu ponašamo lošije od drugih zemalja, čemu to", pita se demograf Šterc.
Ipak, Pavel Gregorić smatra kako je ovaj program potpuno promašen, i formalno i sadržajno. Formalno, zbog toga što se predlaže kao petogodišnji integrirani studij, sabotirajući osnovnu zamisao bolonjskog procesa o razdvojenosti prvih dvaju studijskih ciklusa.
"To je način da se studente "zarobi" na pet godina na jednu ustanovu i onemogući im se mobilnost, ali osigura priljev sredstava iz MZO-a nakon treće godine studija. K tome, 50 obvezatnih kolegija na jednom dvopredmetnom studiju jasno ukazuje na činjenicu da predlagači programa dolaze iz nekog drugog vremena. Sadržajno, taj je program promašen jer se, po svemu sudeći, radi o hrpi razmrvljenih sadržaja koji su skrojeni kako bi pojedini profesori ispunili svoju nastavnu kvotu, bez mnogo razmišljanja o studentima, njihovim potrebama i afinitetima.
Vrlo kratko i pojednostavljeno, mi ne kopiramo demografske mjere uspješnih država i ne razvijamo učinkovite nove mjere jer bi one, u osnovi, bile protivne svjetonazorskom i ideološkom okviru koji promiču HDZ i crkva. Po meni bi najvažnija pojedinačna demografska mjera bila iskorjenjivanje korupcije, a mislim da ne moram objašnjavati kakve bi tektonske promjene to izazvala u našemu društvu i institucijama", kaže Pavel Gregorić.
Žarko Puhovski zaključuje kako "je ovo podgrijana verzija don Ante Bakovića, gdje jačanjem 'patriotske svijesti' želimo imati više djece. Sjetite se njegovih kampova za parove, pa prebrojavanja koliko se ljudi spojilo i djece rođeno, te izjava da su obitelji s manje od troje djece - grobarske obitelji. To su nevjerojatno primitivna sredstva. Zašto ne kopiramo neki već uspješni model, recimo francuski ili skandinavski, pitate me. Zato što smo mi Hrvati jako originalni".
