U ranu zoru 5. listopada 2004. godine, u krugu elitne beogradske vojarne Topčider, ispred tajnog podzemnog objekta "Karaš", pronađena su tijela dvojice gardista, Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića. Njihova smrt, koja se dogodila u vrijeme najintenzivnije potrage za haškim bjeguncem Ratkom Mladićem, do danas je ostala nerazjašnjena i obavijena velom tajne. Prva službena verzija vojske, koja je govorila o ubojstvu i samoubojstvu, brzo se raspala pod težinom dokaza, ostavljajući otvoreno mučno pitanje - jesu li dvojica mladića morala umrijeti jer su vidjeli ono što nisu smjeli?
Vojna istraga koja je uslijedila nakon tragedije ponudila je dva zbunjujuća i međusobno proturječna zaključka. Prema jednoj verziji, Milovanović je ubio Jakovljevića pa potom i sebe, dok je druga tvrdila suprotno. Obitelji stradalih vojnika od samog su početka odbacile takav scenarij, uvjerene da se radi o zataškavanju zločina. Njihova upornost dovela je do formiranja neovisne državne komisije koja je došla do potpuno drugačijeg zaključka: gardiste je ubila treća osoba. Taj je nalaz kasnije potvrdila i balistička analiza stručnjaka iz američkog FBI-a, koji su isključili svaku mogućnost samoranjavanja ili samoubojstva.
U javnosti i medijima ubrzo se iskristalizirala teorija koju su zastupale i obitelji. Vjerovalo se da su Jakovljević i Milovanović likvidirani jer su tijekom straže slučajno naišli na Ratka Mladića, tada najtraženijeg bjegunca na svijetu, koji se skrivao u labirintima podzemnog kompleksa "Karaš". Topčider, opisan kao "virtualni podzemni grad" izgrađen za vrijeme Tita, bio je idealno mjesto za skrivanje. U njemu je, znakovito, bilo i sjedište 30. personalnog centra, vojne jedinice koja je formalno brinula o socijalnoj skrbi bivših časnika Vojske Republike Srpske, a zapravo je godinama funkcionirala kao Mladićeva logistička i sigurnosna podrška.
Sumnje je dodatno potpirilo pismo koje su obitelji primile 2012. godine, a potpisao ga je navodni "bivši član osiguranja haškog optuženika". U njemu je detaljno opisano da su vojnici ubijeni jer su vidjeli Mladića.
- Mjesec dana ranije dobili smo pismo u kojem je opisano što se dogodilo toga dana. U pismu piše da je Mladić bio prisutan u vojarni i da su ga naša dva dječaka primijetila - izjavio je tada Janko Jakovljević, otac ubijenog Dragana.
Iako je Mladić nakon uhićenja negirao da se ikada skrivao u Topčideru, Ustavni sud Srbije je 2013. presudio da je država obiteljima uskratila pravo na pošteno suđenje, dodijelivši im simboličnu odštetu od 5000 eura. Istraga je do danas ostala u predistražnoj fazi i nitko nikada nije optužen za smrt dvojice gardista.
