"Sada je jasno da je Zaklada Clintonovih najkorumpiraniji poduhvat u političkoj povijesti", nedavno je izjavio republikanski kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump.
Ali što je uopće ta zaklada? Punim nazivom Zaklada Bill, Hillary i Chelsea Clinton osnovana je 1997. godine s ciljem osnivanja predsjedničke knjižnice nakon Billova odlaska s mjesta predsjednika. Za razliku od velike većine američkih privatnih zaklada koje samo skupljaju novac pa ga daju organizacijama na terenu, Clintonova zaklada provodi vlastite programe pomoći. Trenutačno imaju 11 velikih programa s posebnim fokusom na poljoprivredu u Africi, ekonomski razvoj Južne Amerike, smanjenje troškova lijekova za Aids, ali i za borbu protiv dječje pretilosti.
Osim toga, svake godine organiziraju i Clintonovu globalnu incijativu, sastanak na kojem političari, poslovni ljudi, ali i nevladini aktivisti raspravljaju o rješenjima globalnih problema. Prema informacijama na njihovim stranicama, skupili su više od dvije milijarde dolara donacija, zapošljavaju više od 2.000 ljudi, a godišnji proračun im je oko 220 milijuna dolara.
Charity Watch, koji se bavi praćenjem povjerljivosti dobrotvornih organizacija, piše da čak 88% prikupljenog novca odlazi na programe pomoći. Iako je danas ogromna zaklada, sve je počelo Billovim razmišljanjem o pomaganju, piše Washington Post. "Dobar dio programa počeo je zbog slučajnih susreta u životu Billa Clintona", napisali su novinari Posta, a prenosi BBC.
Zaklada Clintonovih dobila je milijunske donacije od nekih od najbogatijih ljudi svijeta. Fred Eychaner, vlasnik alternativnih medija u SAD-u, Denis O'Brien, irski milijarder, samo su neki od velikih privatnih donatora. Zaklada je primila donacije i od drugih privatnih zaklada kao što je Zaklada Billa i Melinde Gates.
Politički protivnici Hillary Clinton tvrde da je ona iskorištavala svoj utjecaj na mjestu državne tajnice kako bi prikupljala novac za zakladu, ali i da su donacije zakladi mogle pomoći u poduhvatima koji su zahtjevali političko odobrenje. Peter Schweizer napisao je čitavu knjigu takvih situacija, a New York Times je odlučio provjeriti samo jednu od njegovih tvrdnji.
2010. godine, američko ministarstvo vanjskih poslova na čelu s Hillary Clinton, odobrilo je ruskoj državnoj kompaniji Rosatom preuzimanje kanadske rudarske tvrtke. Kanadska kompanija Uranium One polaže prava na iskop urana na američkom tlu i zbog toga je američka vlada morala dati posebno odobrenje. Preuzimanje je odobreno nedugo nakon što je banka povezana s Rosatomom platila Billu Clintonu pola milijuna dolara za održavanje govora u Moskvi. Jedan od najvećih donatora zakladi Clintonovih je osnivač spomenute kanadske tvrtke, Frank Giustra.
Iz izbornog stožera Hillary Clinton gotovo odmah su poslali priopćenje u kojem stoji da njezino ministarstvo nije bilo jedino koje je moralo pristati na rusko preuzimanje. Uostalom, kako piše BBC, niti jedna Schweizerova tvrdnja nije pokazala jasne veze između donacija zakladi i političkih usluga.
Bez obzira na nedostatak dokaza o korupciji, štoviše, čak i ministarstvo pravosuđa je odbilo provesti stragu zbog nedostatka dokaza, sve više utjecajnih pojedinaca i medija traži gašenje zaklade postane li Hillary predsjednica. Kako je to napisao Jonathan Chait iz magazina New York: "Zaklada se ne može nazvati velikim leglom korupcije, ali je izvor velike glavobolje".
Objavljene e-mail poruke iz vremena dok je Hillary bila na čelu američkog ministarstva vanjskih poslova pokazali su da nitko od donatora nije imao bilo kakve privilegije. Međutim, oni su to očekivali, a neki ljudi iz zaklade su bili skloni tražiti političke usluge donatorima.
Upravo to je iskoristio Trump kako bi napadao "korumpiranu Clintonicu". On i njegovi politički pobornici stalno govore o mogućim problemima u financiranju zaklade i nakon tjedana stalnih gafova, Trump će iskoristiti i najmanju priliku da ocrni političku protivnicu.
