Već treći mjesec zaredom SDP je najjača stranka u anketama.
Gotovo mjesec dana Davor Bernardić obilazi Hrvatsku i širi obećanja o tome da će po dolasku na vlast povećati minimalne plaće i mirovine za 500 kuna.
I nitko nije obratio pažnju.
Sve dok Bernardić nije pretprošlog vikenda nazvao žene “eksperimentima”. Tek tada su napokon svi primijetili Bernardićevo postojanje, digli se na noge, pobunili se, reagirali i tražili njegovu ispriku. Koju je on uredno objavio.
Ipak, glavni cilj je postigao. Konačno je netko na njega obratio pažnju.
Poput Donalda Trumpa: neka se piše, pa makar i loše.
Jer, ipak se radi o šefu trenutno najjače hrvatske stranke, stranke koja je izabrala predsjednika Republike, o političaru koji pretendira na mjesto premijera.
A opet, radi se o Davoru Bernardiću. Tko bi njega ozbiljno shvatio?
I u tome se krije kvaka 22: Bernardić, kao predsjednik stranke koja prednjači anketama, zaslužuje da ga se počne ozbiljno shvaćati, a opet, teško je ozbiljno shvatiti političara ovakvog profila, karaktera i odlika.
Iako je možda sve to nepravedno.
Zoran Milanović o ženama je prije nekoliko godina rekao nešto puno gore od Bernardića, poručivši im da “budu bolje, pametnije, lukavije, pa će svi zaboraviti da su žene, bojat će ih se”. Zbog te izjave Milanović se nikad nije ispričao. Kao ni zbog desetaka još gorih izjava. Ili tragikomičnijih.
Ali Bernardiću se sve pamti: i ono “Zagreb je lijep na kiši”, i slikanje s kiselim zeljem, a sad i ova izjava o ženama koje ne mogu biti koordinatorice izbornih kampanja jer bi to bio “eksperiment”.
I tu leži još jedan paradoks. Milanovića su svi shvaćali ozbiljno, on je ostavljao dojam ozbiljnog političara, čak i državnika, isijavao je kakvim-takvim autoritetom i karizmom. Pa ipak, nisu se preozbiljno uzimale njegove neozbiljne izjave ili potezi.
Kod Bernardića je drugačije: njega malo tko shvaća ozbiljno, osim kad ispaljuje neozbiljne izjave. Onda se to uzima s velikom dozom pažnje, kritike, pa i optužbe.
Zašto, kad je to samo Davor Bernardić?
Milanovića su često uzimali ozbiljno, čak i kad to nisu trebali. Bernardića se ne uzima ozbiljno, čak i kad bi to objektivno zasluživao.
Jer, on je predsjednik vodeće stranke u Hrvatskoj. I potencijalni budući premijer.
Ni Zoran Milanović ga nije shvatio toliko ozbiljno da bi ga kao šefa opozicije pozvao na inauguraciju na Pantovčaku.
Jer, naravno, sudbina SDP izravno je vezana uz sudbinu HDZ-a. Točnije, uz njegovu imploziju koja otvara prostor SDP-u da osvoji vlast.
Zato Plenković ne prinosi Bernardića svojoj pažnji, baš kao ni dobar dio javnosti, medija, ljevice i samih SDP-ovaca.
A to nas pak dovodi do novog paradoksa: što se Bernardića više podcjenjuje, to on snažnije napreduje. Odnosno, napreduje stranka kojoj je na čelu.
Što dodatno podgrijava bojazan upravo onih koji bi za njega trebali glasati: da će Bernardić sutra biti premijer. Poput političke verzije Forresta Gumpa: on će nekad i nekako, usprkos omalovažavanju i sprdanju, doći u poziciju da se dokopa vlasti. Da postane politički faktor. Jer sada to nije.
Kod Bernardića, međutim, postoji jedan problem s kojim se ranije nismo susreli. I dok smo imali nesposobne premijere koji su se okružili sposobnim ministrima ili sposobne premijere koji su se okružili “patuljcima”, sada imamo političkog “patuljka” Bernardića koji se zapravo okružio drugim “patuljcima”.
Bernardić je slaba ličnost i nikakav lider. Ali oko njega nema osobe koja bi to mogla kompenzirati.
I dok je Ivica Račan imao misiju detuđmanizirati Hrvatsku, a onda uz pomoć ministara svoje Vlade izgradio ekonomske temelje na kojima je Ivo Sanader godinama počivao u Vladi u kojoj je izigravao neupitnog lidera okruženog mediokritetima, a Zoran Milanović i Andrej Plenković na jaslama Europske unije izvukli Hrvatsku iz krize makar na nekakav plićak, za Davora Bernardića je teško zamisliti kakav doprinos bi mogao kao premijer dati ovakvoj Hrvatskoj.
Bez autoriteta za reformiranje političke scene, bez integriteta potrebnog za preobrazbu devastiranog društva, bez intelektualnog potencijala, pa i socijalne inteligencije potrebne za funkcioniranje u omraženoj politici, teško je definirati točno što bi se od
Bernardića moglo očekivati na mjestu premijera.
Osim da se makne HDZ. Koji će se maknuti sam.
I tu se suočavamo s novim paradoksom: što Bernardić više alarmira javnost i dramatizira situaciju, to su birači manje skloni u takvoj situaciji vlast gurnuti u ruke upravo nekome poput Bernardića.
I zato SDP ima veliki problem uoči parlamentarnih izbora. Želi li izaći pred birače s Davorom Bernardićem kao kandidatom za premijera ili želi možda izmisliti nekog drugog premijera, što bi pak probudilo uspomene na onu bizarnu opciju iz 2007. godine s Ljubom Jurčićem i Zoranom Milanovićem?
A veliki problem ima i Hrvatska. Koja se našla između čekića koji je HDZ - Plenkovićev - i nakovnja koji je Bernardićev SDP, trenutno najjača stranka na političkoj sceni.
Što dovoljno govori o hrvatskoj politici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kakva glupost, nekima je problem što je čovjek normalan. Ako smo preživjeli Milanovića kao premijera, u stanju smo preživjeti i sve buduće.
dovest ce hrvatsku u red hdz ce pasti u 9 mjesecu