Iran, Saudijska Arabija, Poljska, Južna Koreja...Države su koje su već odmaknule ili tek intenzivno razmišljaju o vlastitom nuklearnom oružju. Desetljećima prije o tome se razmišljalo i u Jugoslaviji i Brazilu. Tri bivše republike SSSR-a recimo predale su svoje nuklearno oružje, Bjelorusija, Ukrajina i Kazahstan, međutim ono nikada i nije pripadalo njima, već je samo bilo raspoređeno na njihovom teritoriju.
Kuriozitet u cijeloj "nuklearnoj" priči je Južnoafrička Republika koja je tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća proizvela šest komada nuklearnog oružja, ali je sve uništila ranih 90-ih.
Do oružja su došli najvjerojatnije surađujući s Izraelom. Nagađanja o izraelsko-južnoafričkoj nuklearnoj suradnji pojavila su se 1979. kad je američki satelit otkrio neobičan bljesak iznad Indijskog oceana. CBS je tada objavio da je to bio zajednički nuklearni pokus dviju zemalja. No u dokumentu CIA-e iz 1980., objavljenim 2004., navodi se da SAD nije mogao 'sa sigurnošću utvrditi narav i podrijetlo tog događaja'.
Stručnjaci vjeruju kako su Izrael i Južna Afrika provodili testiranja taktičkog nuklearnog oružja u Indijskom oceanu. 22. rujna 1979. godine američki Vela satelit, dio američkog globalnog sistema Nuclear Detonation Detection System (NDS), detektirao je svojstva karakteristična nuklearnom oružju. Naime, nuklearne bombe proizvode dva tipična 'udara', super zagrijavanje zraka uzrokovano detonacijom i sam udarni vali, koji emitira svjetlost. Drugi bljesak jedva je primjetan ljudskom oku, no ne i uređajima posebno dizajniranima za detekciju, između ostalog i konvencionalnih eksplozija, te dvostrukih bljeskova nuklearnih eksplozija, piše Popular Mechanics.
Kao i u sličnim događajima, i ovaj je obavijen velom misterioznih teorija, poput one da je bilo riječ o satelitu koji nije funkcionirao pa je završio u Indijskom oceanu. Drugi su pak, a među njima i predsjednik Carter, vjerovali kako je eksplozija nastala uslijed zajedničkih akcija Izraela i Južne Afrike i njihovog testiranja nuklearne bombe.
Južnoafrička Republika je jedina zemlja u povijesti koja je predala nuklearno oružje koje je bilo u njenoj kontroli. Brojne zemlje pokušavale razviti nuklearno oružje, zbog straha od širenja Sovjetskog saveza u Africi, ali su prekinule i napustile tu ideju, samovoljno ili prisilno. Međutim, znatno je teže pritiskati zemlju koja već ima takvo naoružanje.
Bivši predsjednik Južnoafričke Republike F.W. de Klerk odlučio ih je uništiti, kako je rekao, iz tri razloga. Za početak, zato što je sam bio protiv nuklearnog oružja.
- Bilo bi besmisleno da imamo takvu bombu koju nikada ne bismo upotrebili, jer bi to bilo nemoralno - rekao je. Drugi razlog je znatna promjena geopolitičke situacije koja je nastala u vrijeme njegovog preuzimanja vlasti 1989. godine. Sovjetski savez se raspao, a kubanske trupe su se povukle iz Angole, iako je bilo pritisaka da se "ne treba odreći nečega što već ima".
Treći razlog je bio što se država našla u sred unutarnje političke tranzicije. De Klerk je s Nelsonom Mandelom pregovarao o kraju aparthejda i prijenosu vlasti na Mendelu, koji je želio okončati izgnanički status Južnoafričke Republike. Za to su 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir. Jedan od uvjeta da međunarodna zajednica to prihvati bio je da se okonča nuklearni program. De Klerk negirao je 1993. godine da je njegova vlada bila protiv toga da nuklearno oružje dospije u ruke crnačke vlade.
