Dok se javnost zabavlja, a danski i grenlandski dužnosnici zgražaju nad ponovljenim i sve agresivnijim ponudama Donalda Trumpa da Sjedinjene Države kupe Grenland, sve veći broj analitičara upozorava da je arktički otok tek dimna zavjesa za puno veći i strateški važniji cilj - Kanadu.
Ova naizgled kontroverzna teza, koju je među prvima u našem javnom prostoru iznio politički analitičar Žarko Puhovski, temelji se na jednostavnoj logici koja postaje očita tek jednim pogledom na kartu svijeta. Dok Trumpova administracija svoj interes za Grenland pravda golemim rudnim bogatstvima i ključnom vojnom pozicijom, prava nagrada krije se južnije, u zemlji koju američki predsjednik, kako se čini, doživljava tek kao geografsku anomaliju unutar američkog teritorija.
Profesor Puhovski nudi jasan argument koji je, kako kaže, promaknuo brojnim geopolitičkim stratezima.
- Uvjeren sam da je Kanada Trumpov pravi cilj. Ako pogledate kartu tog dijela svijeta, vidite da bi, kada bi Grenland postao dijelom SAD-a, Kanada bila potpuno okružena SAD-om. Trump Kanadu doživljava kao rupu unutar teritorija SAD-a - ističe Puhovski.
Ova perspektiva u potpunosti mijenja narativ. Sjedinjene Države već posjeduju Aljasku na sjeverozapadu. Aneksijom ili kupnjom Grenlanda na sjeveroistoku, druga najveća država svijeta postala bi praktički enklava unutar američkog teritorija, stisnuta između tri američke fronte. Iz te pozicije, pritisak na Ottawu postao bi neizdrživ, a kanadski suverenitet sveden na puku formalnost. Strategija koja na prvu djeluje kao plod impulzivne megalomanije zapravo se pokazuje kao hladno proračunat, dugoročan plan za potpunu dominaciju nad sjevernoameričkim kontinentom.
51. savezna država
Da ova teorija nije tek puko nagađanje, potvrđuje i sama Trumpova retorika prema sjevernom susjedu, koja je od njegova povratka u Bijelu kuću u siječnju 2025. postala ne samo omalovažavajuća, nego i otvoreno prijeteća. Njegovo učestalo oslovljavanje kanadskog premijera s titulom "guvernera" i spominjanje Kanade kao "velike države Kanade" preraslo je iz diplomatskog gafa u sustavnu psihološku kampanju. Ono što su kanadski čelnici isprva odbacivali kao šalu, sada, kako navode izvori iz Ottawe, doživljavaju kao ozbiljan i namjeran pokušaj "sijanja konfuzije i stvaranja kaosa".
Kulminacija je dosegnuta opetovanim prijetnjama uvođenjem carina od 25 posto na svu kanadsku robu, što bi paraliziralo ekonomiju koja je vitalno ovisna o izvozu u SAD. Politički analitičari, poput Paula Poasta sa Sveučilišta u Chicagu, tvrde da Trumpovi potezi proizlaze iz "pogleda na svijet iz 19. stoljeća", gdje su visoke carine i teritorijalna ekspanzija bili legitimni alati za širenje moći. U tom kontekstu, ideja o Kanadi kao 51. američkoj saveznoj državi prestaje biti bizarna fantazija i postaje logičan cilj takve imperijalne politike.
Trumpova strategija nije ograničena samo na verbalne provokacije. Tijekom njegova prvog mandata, odnosi su već bili narušeni teškim pregovorima o novom trgovinskom sporazumu (USMCA) i nametanjem carina na kanadski aluminij i čelik. No, u drugom mandatu, pritisak je postao egzistencijalan. Osim prijetnji carinama, Trump je, prema izvješćima, počeo dovoditi u pitanje valjanost američko-kanadske granice, pozivajući se na opskurni sporazum iz 1908. godine, pa čak i razmatrati ideju o preusmjeravanju vode iz Britanske Kolumbije u sušom pogođenu Kaliforniju.
Ovaj višeslojni pritisak dio je, kako sugeriraju analize, "šire strategije konsolidacije američke ekonomske dominacije u Sjevernoj Americi". No, agresija nije usmjerena samo izvana. Pojedini stručnjaci, poput Conora Curtisa iz kanadskog Energy Mixa, upozoravaju na opasnost od takozvane "meke moći". Trumpova administracija, tvrdi on, planira iskoristiti američke korporativne interese, posebice u sektorima nafte, plina i tehnologije, da iznutra potkopaju kanadsku suverenost. Lobiranjem i utjecajem na ključne političke odluke, ti interesi postaju "trojanski konj" koji Kanadu polako, ali sigurno, predaje u ruke Sjedinjenih Država.
Globalni poredak u rasulu
Cijela ova saga oko Grenlanda i Kanade ne može se promatrati izolirano. Ona je simptom dublje promjene u američkoj vanjskoj politici i erozije globalnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata. Analitičari s kojima se slaže i talijanski Limes primjećuju da se SAD pod Trumpom sve više odmiče od uloge čuvara statusa quo i pretvara u "revizionističku" silu, spremnu silom mijenjati granice i uspostavljene norme, baš poput Rusije i Kine.
Napad na Venezuelu i prijetnje aneksijom Grenlanda pokazali su da Trumpove izjave treba shvatiti ozbiljno. U svijetu u kojem se temeljna pravila međunarodnog prava otvoreno dovode u pitanje, ni kanadski suverenitet više nije zajamčen. Iako se izravna vojna invazija i dalje čini malo vjerojatnom, kombinacija nemilosrdnog ekonomskog rata, političke destabilizacije i psihološkog pritiska mogla bi postići isti cilj. Krajnji ishod bio bi Kanada koja je suverena samo na papiru, a u stvarnosti potpuno podređena interesima Amerike. Fokus na Grenland, stoga, nije ništa drugo doli vješta diverzija koja skriva pravi, daleko ambiciozniji cilj.
