ISIL-ova okupacija milijunskog grada Mosula u Iraku u ljeto 2014. godine bila je šokantna zbog brzine kojom je grad pao i trebalo je proteći nekoliko mjeseci dok je postalo jasno kako se to uopće dogodilo.
Godinu i pol nakon okupacije iračka vojska, kurdska Peshmerga i mnoštvo lokalnih milicija pripremaju veliku operaciju oslobođenja grada, koja će zasigurno i potrajati i koštati mnoštva žrtava.
U srijedu je u kurdsku bazu Makhmour u Iraku stigao već peti kontigent iračke vojske, objavila je kurdska agencija Rudaw, a vlasti u Bagdadu treniraju još 4500 vojnika koje namjeravaju gurnuti u bitku jednom kad ona krene.
Ulog je velik zato što je Mosul najveći grad i u Siriji i u Iraku pod vlašću ISIL, ali i zato što je ISIL njegovim zauzimanjem u srpnju 2014. udario temelje za sve ono što će uslijediti i u Siriji i u Iraku. Koliko je to ISIL-u značilo pokazuje i to što je samo nekoliko dana nakon toga ISIL-ov vođa Abu Bakr proglasio "Svjetski kalifat".
Nepoznato je, međutim, jako dugo ostalo kako je bilo moguće da je drugi grad po veličini u Iraku, koji je branilo čak 30.000 profesionalnih vojnika i policajaca, pao tako lako, praktično u dva dana.
BBC je u srijedu objavio kratko svjedočenje kompjuterskog tehničara Abua Anisa koji je u Mosulu živio sve do okupacije. Da se nešto događa postalo mu je jasno tek kad je čuo eksplozije u povijesnoj jezgri grada na zapadnoj obali Tigrisa.
"Nazvao sam neke prijatelje koji su bili tamo i oni su mi rekli da su ih zauzeli neki naoružani ljudi, neki od njih Iračani, neki stranci, te da su im rekli da su ih došli spasiti od iračke vojske i pomoći im", ispričao je.
Već sljedeći dan ISIL-ovci su pregazili i istočni dio grada. Izvještaji su bili nevjerojatni. ISIL-ovci su dojurili sa 1500 boraca u svojih stotinjak Toyotinih terenaca i na juriš zarobili više od 200 terenskih vozila koje je iračka vojska ranije dobila od SAD-a.
Iz središnje banke u Mosulu uzeli su pola milijarde dolara koje su tamo zatekli. Vojnici i nebrojene tisuće građana uspjeli su na vrijeme pobjeći iz grada, ali su stradali vojnici u obližnjoj bazi Speicher, koju su tijekom svoje invazije osnovali Amerikanci.
Kraće vrijeme su se odupirali napadima, da bi se naposljetku morali predati. ISIL-ovci su među zarobljenima izdvojili 1700 vojnika za koje su utvrdili da su šijiti i u jednom danu sve ih streljali u rovovima koje su ih natjerali iskopati u jednom od najgorih krvoprolića u ratovima i u Siriji i u Iraku.
A onda, samo četiri dana poslije pada Mosula, ISIL je jurnuo u nastavak blitzkriega po Iraku i Siriji koji je kulminirao dolaskom do samog Bagdada. Novinar Andrew Hosken, poznat kao autor knjige o ISIL-u "Carstvo straha" prije nekoliko mjeseci je ispričao za tjednik Express da je u tom trenutku bio u Bagdadu, te da je grad najozbilnije računao s opasnošću od pada.
Koljena su klecala, rekao je, i njemu iako je bio u najtvrđe osiguranoj "Zelenoj zoni" u samom središtu. Bagdad su Iračani naposljetku ipak uspjeli obraniti i od tog trenutka i u Siriji i u Iraku ISIL više nikada nije bio u takvom naletu.
Na kraju se ispostavilo da je razlog pada Mosula bio isti onaj koji je stajao iza misterije njegovog pada; bila je riječ o strašnoj korupciji u iračkoj vojsci. Ispostavilo se da grad uopće nije branilo 30.000 ljudi pod oružjem, da čak nisu bili ni tako naoružani, nego nekoliko puta manje.
U tom trenutku iračka je vojska još uvijek bila u potpunom rasulu kao posljedici američke okupacije koja je trajala cijelo desetljeće od 2003. naovamo. Funkcionirala je tako da je svaki pojedini visoki zapovjednik dobivao određeni iznos u novcu koji je trošio na plaće, hranu i slično, kao i oružje u ovisnosti o broju tih vojnika.
Kako stanje nitko nije sustavno kontrolirao, većina zapovjednika prikazivali su da pod sobom imaju nekoliko puta više vojnika od stvarne brojke. Sav novac koji je preticao zadržavali su za sebe, a i oružje su prodavali na crnom tržištu.
Tako se događalo da zapadno oružje skoro odmah po dolasku u Bagdad kao pomoć Iraku, odlazi dalje u ruke ISIL-a. To je bio i razlog zašto je hrvatska jurišna puška VHS-2 vrlo brzo osvanula u rukama kurdske Peshmerge, koji se inače bore protiv ISIL-a u svojevrsnom savezništvu s Bagdadom, a u rukama ISIL-a osvanulo je mnoštvo druge opreme sa Zapada.
Iako su u Mosulu Iračani i dalje imali brojčanu prednost, ali puno manju nego što se mislilo, nisu imali šanse obraniti se zato što ih je ISIL iznenadio i samoubilačkim bombaškim naletima u oklopnim vozilima kojima su im probijali linije obrane, i naglim unutarnjim napadima desetaka ćelija ISIL-ovih spavača koji su se aktivirali, i zbog psihoze koju je ISIL do tada uspješno izreklamirali što kroz svoje što kroz medije na Zapadu o svojoj brutalnosti i nepobjedivosti.
Prvih tjedana, svjedočili su stanovnici, ISIL je nastojao ostaviti što bolju sliku. Dijelili su plaće, uvodili red u kaos koji je zavladao u Mosulu i slično. No, ubrzo je krenulo. Nepodobne po vjeri, političkoj lojalnosti ili njihovom izvitoperenom tumačenju šerijatskog prava, stali su razapinjati, ritualno im odrubljivati glave, masovno pogubljavati zarobljene.
Prije nekoliko dana u javnost je izišla procjena da je među ISIL-ovcima u Siriji samih Sirijaca samo nekoliko posto, tek šačica tih de facto vahabističkih terorista/militanata, a da u Iraku sami Iračani ipak čine jedan bitan dio snaga. Razlog je u tome što je ISIL iskoristio to što su Amerikanci, nakon osvajanja Iraka, otpustili kompletne iračke vojne snage iz službe.
Kako je bila riječ o izrazito većinskoj sunitskoj vojsci, koju su time doveli na sam rub gladi, mnogi od njih praktično trbuhom za kruhom pridružili su se ekstremnom sunitskom terorističkom pokretu kao plaćenici. Do tada su, naime, cijelu svoju karijeru bili u političkom smislu dio arapskog sekularnog nacionalističkog režima.
No, u posljednje vrijeme i to se u Iraku mijenja, pa su sad iračka vojska, mnoge šijitske, pa i sunitske milicije nadomak Mosulu nakon što su prošle godine oslobodili Tikrit, rodni grad Sadama Huseina.
