Stjepan Đureković razapet je između mnogih istina. Njegovo je ubojstvo još u vrijeme Jugoslavije postalo poput Rashomona, iako se o raznolikim motivima likvidacije – u odnosu na onaj službeni – tada samo šuškalo. Ipak, za slučaj Stjepana Đurekovića znali su gotovo svi koji su htjeli znati, pa su potiho raspredali teorije o razlozima zašto je smaknut i o dugoj i svemoćnoj ruci Službe državne sigurnosti (srpski: Službi državne bezbednosti), kako je službeno preimenovana UDBA. Tek nakon dolaska demokracije krenulo se u rasvjetljavanje zagonetnog umorstva. No, i to je bilo nevoljko i na silu. Jer u njega su bili upleteni neki bivši i sadašnji pripadnici Službe: naposljetku su upravo ljudi koji su trebali pomoći u rasvjetljavanju ubojstva – kao u klasičnim filmovima noir – osuđeni zato što su ga upravo oni osmislili i naredili. Države i poslodavci mogu se mijenjati, ali Služba uvijek štiti samu sebe. Konačno, u hrvatsku Službu za zaštitu ustavnog poretka prešlo je 7/8 pripadnika nekadašnje Službe državne sigurnosti republičkog Sekretarijata unutarnjih poslova (SDS RSUP SRH, kako je glasila puna skraćenica).
5540
prikaza
Tajne Đurekovićevih romana: Pisao je neobično vješto, pet romana je ponio u Njemačku
Knjiga “Ja, Josip Broz Tito” dekonsturira mit o državniku koji živi za radničku klasu i narod i treba ga prikazati kao neobuzdanog hedonista koji jede kavijar, pije viski i uživa u neobuzdanim seksualnim orgijama!
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
