Na dan 14. ožujka 2024. Hrvatski sabor usvojio je inicijativu Matice hrvatske i Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja o proglašenju 2025. godine “Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva”, nizom događaja i svečanosti bit će obilježen važan povijesni trenutak iz 925. godine, kad je knez Tomislav bio okrunjen kao prvi hrvatski kralj, piše Darko Bekić za Express.
Prilika je to da se podsjetimo, ali izvučemo i povijesno-političke pouke iz proslave Tisućljetnice Hrvatskog Kraljevstva, koja je bila prije stotinu godina, 1925. Tadašnju proslavu može se analizirati s više strana, a u ovom članku osvrnut ćemo se samo na vanjskopolitičke i diplomatske aspekte proslave - kroz ulogu tad neprijepornog vođe hrvatskog naroda - Stjepana Radića.
Na konferenciji u Genovi boljševičku Rusiju predstavljao je tvorac sovjetske diplomacije Georgij V. Čičerin. Tamo je Stjepan Radić predstavio “Memorandum” čiji je osnovni zahtjev bio povlačenje talijanske vojske iz okupiranih dijelova Dalmacije, pri čemu je bilo istaknut državno-pravni kontinuitet Hrvatske, ali i nepravda koja se čini Hrvatskoj u odnosu na Italiju, kao i podređeni položaj u Kraljevini SHS.
Međutim, Radićev dokument nije u Genovi izazvao nikakve reakcije zapadnih sila, ali je zainteresirao jednu delegaciju - sovjetsku, koja je na Konferenciji imala ulogu “crne ovce”. Komentirajući rezultate konferencije u Genovi, Radić je u jednom članku spomenuo kako je Čičerin, prilikom neformalnog razgovora, šefu izaslanstva Kraljevine SHS prigovorio da “...zna dobro, što se događa u Hrvatskoj”. Je li se u Genovi sastao s Čičerinom, Radić nije nikad otkrio, ali iz sljedećih diplomatskih poteza Čičerina može se pretpostaviti da je njihov prvi kontakt bio uspostavljen upravo tad.
Potkraj godine, 30. prosinca 1922., sovjetski komesar za vanjske poslove posebnim je memorandumom upućenim Genovskoj konferenciji, osudio Versailleski mir i uključivanje Makedonije, Crne Gore, Dobrudže, kao i dijelove Albanije, Dalmacije i Hrvatske, “u tuđe države bez slobodne volje stanovnika”, piše Bekić za Express.
Na izborima 18. ožujka 1923., unatoč političkom i policijskom teroru i zastrašivanju, na području Hrvatske i Slavonije te Dalmacije, kao i u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine, Hrvatska republikanska seljačka stranka odnijela je veliku pobjedu. Od ukupno 83 zastupnička mjesta za teritorije bivšeg Trojedinoga Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, HRSS je dobio 61, a u Bosni je od ukupno 48 dobio devet mjesta.
Potaknut takvim pogledima britanskih pisaca na jugoslavensko, bolje rečeno - hrvatsko pitanje, Radić je otputovao u London, gdje je boravio od 17. kolovoza do 23. prosinca 1923. No nije naišao na podršku kakvu je očekivao.
Zato se odlučio za “kopernikanski obrat” – tj. da za hrvatski narod pokuša naći potporu u sovjetskoj Rusiji! Triput je u prošlosti boravio u Rusiji i u listopadu 1917. dao podršku boljševičkoj revoluciji.
Kad je, u veljači 1924., doznao da je nakon Komunističke (KI), osnovana i Seljačka internacionala (SI), Radić je na njenu adresu poslao svoj rukopis pod naslovom “Hrvatska”, želeći uspostaviti prvi kontakt. Sovjetski ministar vanjskih poslova G. V. Čičerin se – pretpostavljamo - prisjetio Radića iz Genove, pa su mu poslali sve materijale za Osnivačku konferenciju Seljačke internacionale.
Radića je najviše zanimao odnos SI prema komunizmu, koji on osobno nije prihvaćao. Iz dokumenata Osnivačke konferencije navodno se uvjerio (kako je 1925. godine izjavio na policijskom ispitivanju u Beogradu) da na njoj “nisu vodili glavnu riječ nikakvi agenti III. Internacionale (...) nego ozbiljni ljudi koji u diskusiji nisu čak ni spominjali riječ komunizam”, a glavna parola SI: “Seljaci i radnici svih zemalja, ujedinite se!”, nije mu mogla biti bliža.
Cijeli tekst o ruskim vezama Stjepana Radića možete pročitati OVDJE.
