Britanska kraljica Elizabeta II., najdugovječnija britanska monarhinja sa 70 godina vladavine, bila je apsolutna majstorica “sartorijalne”, “krojačke” diplomacije - svojom je odjećom i modnim dodacima, stilom i odabranim bojama znala poslati savršenu političku poruku, prikladnu trenutku. Svaki je njezin komad odjeće bio pažljivo odabran alat neverbalne komunikacije, izraz poštovanja domaćina, poruka jačanja “meke” moći i Commonwealth veza. Suradnja s dizajnerima poput Normana Hartnella, Hardyja Amiesa i Angeline Kelly, uz povremeno “gostovanje” dizajnera poput Balenciage i St. Laurenta, kraljičinu je garderobu pretvorila u pravi u diplomatski arsenal.
Sve do polovice listopada u King’s Gallery Buckinghamske palače moguće je pogledati izložbu “Queen Elizabeth II: Njen život sa stilom”, koja predstavlja više od 300 izložaka - odjeću koju je nosila od rođenja do smrti, od vremena kad je bila princeza do kraljevskih dana, od odjeće nošene u privatnim trenucima opuštanja pa do one u kojoj je na svjetskoj pozornici pisala povijest. Obuhvaća razdoblje od kraljičina rođenja 1926. do smrti 2022., pružajući izvanredan i jedinstven uvid u razvoj britanske mode u 20. stoljeću - od nestanka dvorskih krojača u ranim desetljećima stoljeća, preko uspona britanske visoke mode od 1930-ih, pa sve do afirmacije britanskih modnih dizajnera od 1970-ih nadalje.
Nakon očeve smrti 1952., sljedeće je godine okrunjena u haljini Normana Hartnella od bijelog duchesse satina, ukrašenoj s trinaest tisuća bisera, kristala i tankih niti zlata/srebra te sa simbolima različitih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva
Modne skice s izložbe pokazuju koliko je kraljica bila osobno uključena u odabir svoje odjeće, kao i u procese vrhunske visoke mode i izrade. Kako je princeza tijekom 1940-ih godina dosezala odraslu dob, londonski modni kreatori stvarali su dizajne - uključujući i one za princezu Elizabetu - koji su parirali onima izrađenima u Parizu. Njezin brak s poručnikom Philipom Mountbattenom, budućim princom Philipom, zahtijevao je vjenčanicu jedinstvenog stila, dizajnirao ju je Norman Hartnell, nadahnut osjećajem ponovnog rađanja i obnove nakon teškoća Drugog svjetskog rata. Hartnell je kasnije dizajnirao i raskošnu krunidbenu haljinu kraljice, nošenu u Westminster Abbeyju u lipnju 1953. godine.
Kad je u pitanju kraljičina garderoba za službena inozemna putovanja, kraljica bi određivala svoje potrebe, a angažirani modni kreatori i izrađivači šešira osmišljavali modele u bojama i s ukrasima, nacionalnim simbolima države koju je kraljica posjećivala. Znala je da će, okružena mnoštvom, prenijeti poruku mnogima. Njezina je odjeća u bojama državnih zastava, s nacionalnim simbolima i jarkih nijansi zbog što veće vidljivosti - obišla 116 zemalja.
U Gani je 1961. obukla bijelu haljinu, na glavi je imala tijaru sa smaragdom iz viktorijanskog doba
Početak njezine modne diplomacije seže u Drugi svjetski rat, tijekom kojega je tad 18-godišnja princeza Elizabeta nosila praktične sive uniforme i jednostavne cipele. Služila je u Auxiliary Territorial Serviceu, izražavajući solidarnost s narodom u ratu. Namjerno se u to doba odrekla raskošnog kraljevskog stila, fokusirajući se na funkcionalnost.
Nakon očeve smrti 1952., sljedeće je godine okrunjena u haljini Normana Hartnella od bijelog duchesse satina, ukrašenoj s trinaest tisuća bisera, kristala i tankih niti zlata/srebra te sa simbolima različitih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva: irskom djetelinom, velškim porilukom, škotskim čičkom i engleskom ružom. Elizabeta je odbila klasičnu bijelu boju tražeći svježe pastelne boje, htjela je “svježije od bijelog”, nešto u čemu će biti bliža narodu. Njena je krunidba bila prvi globalno praćeni događaj u povijesti, izravni TV prijenos je pratilo gotovo 27 milijuna Britanaca.
Tijekom turneja Commonwealthom od 1953. do 1970-ih, svaki je kraljičin “outfit” bio pomno osmišljeni proizvod laboratorija modne diplomacije, prilagođen domaćinu. Prva turneja, započeta u Australiji, trajala je tijekom šest mjeseci 1953. i 1954. kroz trinaest zemalja, kraljica je na nju krenula ukrašena žutim svilenim šalom s motivom zlatne akacije - cvijetom koji simbolizira Australiju. Obukla je zeleno-bijelu haljinu u skladu s domorodačkom kulturom.
U Kanadi je 1959. nosila bijelu haljinu na javorove listove, crveno-bijele boje zastave i “sculptural” suknje s naglašenom formom i volumenom, koje su isticale njezinu ulogu kanadske šefice države. U Pakistanu je 1961. obukla zeleno-bijelu satensku večernju haljinu s “vodopadom slojeva” na leđima, a u Indiji je pak nosila žuti saten, simbolizirajući zdravlje i prosperitet, istodobno podržavajući domaću tekstilnu industriju. Obukla je i stupaste haljine inspirirane indijskim sareom, sašivene od lagane svile jarkih boja šafrana i smaragda, spoj britanske elegancije i lokalne tradicije.
U posjetu Zapadnoj i Istočnoj Njemačkoj 1965. nosila je plavo-zlatni kostim s njemačkim orlom, bijelu haljinu i crne cipele s klin petom, simbol pomirenja dvadeset godina nakon rata
U Gani je iste te 1961. obukla bijelu haljinu, na glavi je imala tijaru sa smaragdom iz viktorijanskog doba. Plesala je s predsjednikom Nkrumahom, što je bila poruka dekolonizacije i jednakosti poslije neuspjelog bojkota.
U posjetu Zapadnoj i Istočnoj Njemačkoj 1965. nosila je plavo-zlatni kostim s njemačkim orlom, bijelu haljinu i crne cipele s klin petom, simbol pomirenja dvadeset godina nakon rata. U SAD je 1957. išla u ružičastoj haljini s američkim orlom, za susret s Eisenhowerom je pak odabrala bijelu čipku kako bi pokazala poštovanje domaćinu i podršku britansko-američkom paktu.
U Japan je otišla 1971. u haljini inspiriranoj kimonom i trešnjama, u crvenoj i bijeloj boji. Brazil je oduševila 1968. u žutoj haljini s tropskim cvjetovima i zelenim brošem, koji je simbolizirao Amazonu. Njezini su broševi bili “must have”, u Rusiju je 1978. nosila Fabergéov broš s dvoglavim orlom, a godinu dana kasnije broš s dijamantom u Saudijsku Arabiju..
Jedan od njezinih najdražih dizajnera, Hardy Amies, koji joj je dizajnirao više od 250 komada, shvatio je pravilo: odjeća mora biti prepoznatljiva, ali i prilagođena kulturi. Jarke boje od 1970-ih (neon lime, fuksija, kobalt plava, citron žuta, magenta) služile su trostrukoj svrsi: da kraljica bude vidljiva u masi, da bude bojom diplomatski prilagođena (zelena za Irsku 2011., simbol mira/nade poslije Troublesa; EU plava s cvjetnim uzorkom 2017., slična EU zastavi za Brexit; narančasta za Indiju 1997.) I treće, da ostavlja modni trag koji će jačati britansku industriju vune, svile i čipke.
Plava haljina s cvjetnim uzorkom 2017., slična EU zastavi za Brexit
Kraljičina posljednja dizajnerica i stilistica, Angela Kelly, od 1994. uvodi moderne elemente: prozirni kišobran s ukrasima, kao i britanske kožne torbice Launer, koje su postale Elizabetin zaštitni znak - male i pravokutne, koje je kraljica koristila i za diskretne poruke suradnicima (premještanje torbice bio je znak da želi završiti razgovor).
“Govorili” su i njezini šeširi - prozirni s perjem u Kanadi, šešir s banana - motivom u Ugandi 2007., na Olimpijadu 2012. je, tad već 86-godišnjakinja, došla u neonskoj haljini dostojnoj scene Jamesa Bonda.
Za vjenčanje unuka Williama i njegove Kate 2011. obukla je citron žutu haljinu s prozirnim šeširom, a za suprugov pogreb 2021. zeleni kaput (boja njezina Balmoral klana) i crnu haljinu. Za susret s Trumpom 2018. imala je bijelu haljinu s cvjetnim uzorkom, čija je zadaća bilo prisjećanje na Churchillovu popularnost u SAD-u.
U eri u kojoj monarsi gube političku moć, Elizabeta II. je garderobu pretvorila u posljednji arsenal meke moći. Njezina strategija - boje zastava, simboli, vidljivost, britanski materijali - jačala je britanski utjecaj, podržavala ekonomiju te gradila mostove u postkolonijalnom, hladnoratovskom i globaliziranom svijetu. Svojom je modom slala globalne poruke.
* Dio sadržaja kreiran je pomoću umjetne inteligencije
