Podaci koji su u Jutarnjem listu izneseni o Romanu Leljaku u najvećoj mjeri su objavljeni prije više od pola godine na portalu Želimira Kužatka iz Ljubljane. A dio njih objavljen je još prije dvije godine na slovenskoj verziji Wikipedije te prije više pola godine i na hrvatskoj verziji Wikipedije, nastavlja u istom tonu čelnik PBV-a.
Na hrvatskoj Wikipediji piše: "Roman Leljak se je rodio u mjestu Đurmanec kod Krapine. Osnovnu školu je završio u Šentjuru. Nakon osnovne škole 1978. nastavio je školovanje u Sarajevu i Beogradu na srednjoj vojnoj školi. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), a zatim posebnu obuku o vojnoj sigurnosti u Pančevu.
Leljak je 2005. osuđen na 3 godine i 8 mjeseci zatvora zbog stjecanja protupravne imovinske koristi čime je oštetio 448 osoba, ali presuda još nije pravnomoćna. 2015. Pred članovima slovenskog parlamenta naveo je kako je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude. Jedan primjerak pokazo je javno u Skupštini. Slijedila je kaznena prijava kranjeg ljevičara Milana Brgleza...
Objavio je, piše dalje na Wikipediji, knjigu "Špiclji Udbe" ("Suradnici Udbe") i u njoj su objavljeni popis, fotografije i adrese svih slovenskih udbaša i njihovih suradnika: "Na vodećim su funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima." U knjizi navodi da je za zloglasnu Udbu u Sloveniji radilo ukupno oko 65.000 osoba: to su bili, primjerice, učitelji, novinari, kulturni djelatnici.
Prema Leljakovu istraživanju, oko 35% Slovenaca su i u 2015. godini na neki način vezani za Udbu. Naglašava da taj dio slovenskog pučanstva redovito daje svoj glas lijevim strankama i podržava komunizam. Autor naglašava sve što su dobili i što danas ima 35% Slovenaca su dobili zato što je netko njihov radio za Udbu. Leljak je također rekao kako je u Arhivu našao opis raznih metoda na koji način je Udba vrbovala svećenike.
Leljak je dodao kako su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, imali su najbolje kuće, a djeca i rodbina bez problema dobivali dobra radna mjesta. Autor je naglasio kako je njegovo istraživanje pokazalo da su 60% doušnika bili uvjereni jugoslavenski patrioti, pa su to radili iz uvjerenja, dok je 30% doušnika radilo za novac, a ostalih 10% su bili ucijenjeni i morali su surađivati s Udbom. Prema autoru, danas se svi ti ljudi izgovaraju da jesu potpisali, ali da nisu ništa radili.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim udrugama iz Domovinskog rata, na čelu s Mladenom Pavkovićem, dodijelili su mu "Veliku zlatnu plaketu" (7. 6. 2016.). Hrvatska Wikipedia, dakle, nema cijelu priču, ali iz nje se može vidjeti da Leljak nije kandidat za beatifikaciju... Romanu Leljaku ispričali smo što nam je njegov sadašnji suparnik rekao, a on je odgovorio:
"Vukušić je veoma kvalitetan istraživač Udbe. S njim sam dosta radio, ali već godinu dana ne surađujemo zato što se on nije složio s nekim stvarima. Prije svega o Hudoj jami. Ne ulazim u sve te pojedinosti, ali znam da je već nekoliko mjeseci sakupljao razne informacije o meni. Ja ne želim više o tome uopće raspravljati."
"Mnogima je zasmetalo što sam u nekoliko navrata bio gost na hrvatskoj televiziji i sad me na taj način optužuju i sad mi na taj način zatvaraju vrata gostovanju na državnim televizijama", rekao je Leljak u razgovoru za Express. No izvan konteksta teorije zavjere, činjenica je da je većina materijala o Romanu Leljaku već dugo na internetu, samo to u Hrvatskoj nikoga nije zanimalo dok nije došao do HRT-a. Slovenski novinari iskopali su cijeli niz zanimljivosti vezanih uz Leljaka.
