Povodom smrti Fidela Castra na Facebooku je poduži status objavio Darko Bekić, ugledni hrvatski diplomat koji je vrlo detaljno opisao situaciju između Tita i Fidela Castra vezano uz kupnju, odnosno prodaju oružja po koje je osobno jednom na Brijune došao Che Guevara.
Bekić piše kako se u tekstovima o Titu i Castru previše ističe kako se međusobno nisu voljeli, kao i Titova dosljedna, nesvrstana politika nasuprot Castrove prosovjetske linije u pokretu nesvrstanih.
Ustvari, istina je ipak nešto složenija, tvrdi Bekić.
U ljeto 1959, svega nekoliko mjeseci nakon osvajanja vlasti, Castro je s velikim nadama poslao Ernesta Che Guevaru kod Tita da pokuša kupiti oružje potrebno za obranu kubanske revolucije. U nategnutom razgovoru, vođenom tijekom kolovoza na Brijunima, Tito je Che Guevari dao samo maglovito obećanje glede njegova interesa za 12 topova, 120 minobacača i lakog pješadijskog naoružanja, te ga uputio da o tome dalje pregovara s jugoslavenskim ambasadorom pri OUN u New Yorku.
U jednom svom govoru, 1968., Castro je ovako opisao razgovore s Titom, odnosno, s dotičnim jugoslavenskim diplomatom u New Yorku:
"Stalno nam izbjegavaju dati odgovore. Bilo je rečeno da oružja nema i da ga se mora proizvesti, da cijene nisu stigle; a kada su cijene konačno došle, nudilo se samo oružje malog kalibra po izrazito visokim cijenama, koje su bile previsoke čak i za međunarodno tržište. Prije toga, ali i kasnije kada smo htjeli kupiti oružje u Jugoslaviji, neki su drugovi otišli u Jugoslaviju i tamo pokušali dogovoriti kupnju oružja, ali rezultat je opet bio neuspješan sa čak još nekoliko dodatnih prepreka. Možemo reći da ništa što smo pokušali nije donijelo napredak, unatoč tome što smo bili jako zainteresirani."
Neuspješni pregovori s Titom i njegovim diplomatima jako su razočarali Castra i Che Guevaru, ali tek tada je uslijedio pravi šok. Naime, Castrovi suradnici su u arhivi svrgnutog diktatora Fulgencija Batiste pronašli tajnu diplomatsku bilješku njegovog vojnog atašea iz Mexico Cityja od 13.prosinca 1958.(samo dva tjedna prije pobjedonosnog ulaska Fidela Kastra u Havanu!), u kojoj ovaj javlja da njegov "dobar prijatelj", jugoslavenski ambasador nudi Batistinu režimu velike količine svakovrsnog jugoslavenskog oružja, uključujući i torpedne čamce, po najpovoljnijim cijenama.
Ovo otkriće potpuno je porazilo Fidela, Chea i čitavo kubansko vodstvo. Castro o tome kaže:
"Koliko je veliko bilo naše iznenađenje kada smo otkrili ovaj dokument u arhivama, naročito kada smo trebali oružje kako bi se obranili od imperijalista oni su stavili sve moguće prepreke pred nas i nisu nam prodali nijedan komad oružja. Oružje su nudili Batisti kako se rat primicao kraju. (...) kada mu čak ni imperijalisti nisu htjeli prodati oružje, čak ni Jenkiji mu nisu htjeli prodati oružje, ali ova gospoda su mu ponudila dobro i jeftino oružje."
U takvom raspoloženju, narednih 20-ak godina, sve do Titove smrti, Castro je s Jugoslavijom održavao odnose samo zbog potreba "visoke politike" i diplomatske pragmatike, ali nikada više iskreno i prijateljski.
