Top News
3921 prikaza

Todorić: Imao sam plan za spas čitave Jugoslavije

Ivica Todorić
Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Nekadašnji šef posrnulog koncerna odao je neke planove koje je imao za brojne kompanije

Dogodila mi se ogromna nesreća. Nisam bio svjestan, niti mi je moglo pasti na pamet da je moguće da mi država oduzme kompaniju. Imao sam u početku vrlo malo informacija i podataka, sada ih skupljam, svakog dana dobijem nove činjenice što je za mene iznimno važno. Iz tog mozaika sastavio sam sliku izvaninstitucionalne mafijaške hobotnice koja je organizirana da mi uzme Agrokor i u kojoj su značajno mjesto zauzimali visoki državni dužnosnici. Zbog više razloga nije mi lako u ovom trenutku otkriti sva saznanja, ali ću rado odgovoriti na sva vaša pitanja.

Tako je počeo svoj veliki intervju za srpski Nedeljnik Ivica Todorić, nekadašnji Gazda, bivši vlasnik Agrokora. U nastavku pročitajte najzanimljivije dijelove razgovora koji je vođen prije nego je sudac Duncan Oesely odlučio da će Gazdu ipak izručiti Hrvatskoj gdje ga čeka ispitivanje, a zatim vjerojatno i optužnica za financijske malverzacije.

Stvara li Vam neugodu mogućnost da sud odluči vratiti Vas u Hrvatsku?

Nemam nikakvih velikih problema oko toga. Da nisam došao u London, još bih bio u mraku. Možda ne u onakvom u kakvom sam bio prije godinu dana, ali sigurno je da čitav niz činjenica ne bih saznao, ne bih mogao napraviti onakve analize kakve sam radio i ne bih mogao obavijestiti javnost o istini koja se dogodila Agrokoru i meni. Bilo mi je strahovito važno ostajanje po strani sve ovo vrijeme i mogućnost da se borim i dobijem što više podataka. Ja sam pri kraju tog velikog posla. Nikad sve ne saznate, uvijek se može pokazati čitav niz novih činjenica koje mogu biti važne ne samo za obranu, jer se ja ne branim protiv onoga za što su me u Hrvatskoj optužili. To je smiješno. Ali se borim protiv onih koji su na ilegalan način napravili štetu meni, mojoj obitelji, suradnicima, kompaniji, zaposlenima, partnerima, državi Hrvatskoj i drugim država u regiji.

Što je razlog pokušaja oduzimanja Agrokora?

Žao mi je, ali ne mogu sve reći, to je još osjetljiva tema. Ali mogu reći mnogo neospornih činjenica. I prije nego je formirana, a posebno od prvog dana rada, vlada premijera Plenkovića bila je u komunikaciji s nekim grupama ljudi iz Hrvatske i inozemstva koji su pleli mrežu oko Agrokora, s idejom da me napadne i da mi otme kompaniju. Činjenica je da se ta vlada kad je došla na vlast izvaninstitucionalno organizirala s grupom ljudi sa strane u namjeri da napadnu Agrokor i mene. Činjenica je, što je potvrdila i gospođa Dalić, da je predsjednik Vlade predvodio tu grupu. Znači, mene je vlada moje država napala, neki njeni članovi koristili su svoje položaje za napad.

Što je bio Vaš prioritet u poslovanju?

Prioritet u poslovanju bio mi je stvaranje nove vrijednosti. Unaprjeđivanje nečega što može biti konkurentno. Svijet se dramatično mijenja, a s njim i moja vizija budućnosti. Prije 25 godina prodavao sam Ledo Nestleu. Oni su mi nudili 100 milijuna maraka, a ja sam tražio 120. Pazite, ja nisam bolji od Nestlea, ali je činjenica da sam bio bolji od njega na malim tržištima i da me na njima nije mogao srušiti. Borio sam se s najvećima, najjačima. Međutim, i ti najjači se toliko mijenjaju preko noći. Tada je Tesco bio najjači, ali je kasnije zapao u probleme. Hoću reći da nije jednostavno preko noći stvoriti Amazon, Alibabu. Sve se mijenja. U Hrvatsku ej došao Lidl koji je danas najbolji retailer u Europi. Strašno veliki, užasan i opasan za tržišta gdje dolazi. Ja sam s tim živio i razumio to. Imao sam strategiju obrane, nacrtanu u dlaku. Točno sam znao što hoću, ali sam morao restrukturirati industriju regije. Uvjeravam vas, Konzum ne može sam funkcionirati. Mercator? Ni slučajno. Ali srpski, hrvatski i slovenski retaileri zajedno mogu restrukturirati domaću industriju, smanje joj troškove, učine je efikasnijom. To je uspjeh. I to je bio moj cilj. 

Objasnit ću to na primjeru proizvođača wc-papira. Ima jedan u Srbiji, jedan u Bosni i jedan u Sloveniji. Svi oni ovise o našoj trgovini, jer mi držimo tržište. Ja ih zovem za stol i kažem da nađu način za podizanje konkurentnosti, da se udruže, ili podijele posao i naprave iskorak na tržište Engleske. Evo, slovenska Paloma prodaje maramice ovdje u Engleskoj. Ako je tako dobra, neka proizvodi samo maramice za cijelu regiju, a druga tvornica neka proizvodi wc-papir. Moraju podijeliti troškove da bi dobili velike serije i smanjili troškove. To je bila moja ideja i vizija i išao sam ka tome da trgovina tjera proizvodnju da bude konkurentnija. Ne mogu biti ovakve industrije vode, industrije mesa i mesnih prerađevina, industrije konditorskih proizvoda i čokolada. Previše ih je, male su serije i veliki troškovi. Ljudi, nažalost, ne razumiju kako se svijet mijenja. 

Nisam primijetio da je u Agrokoru, dok je bio Vaše vlasništvo, bilo prosvjeda zbog malih ili neredovitih plaća?

Prvo, ja sebi nisam uzeo ništa iz Agrokora. Stvorio sam ogromno bogatstvo, a nisam imao 100.000 eura. Prije 12 godina živio sam s djecom i roditeljima u stanu, sada imam samo dio kuće. Ali, ništa nije uzeo ni moj menadžment. To me muči. Oni su imali pristojne plaće, bili su relativno potplaćeni, kao i moji radnici. Svi oni imali veće plaće da nismo toliko investirali i stvarali, radili za zajedničku budućnost. Nekako je cijela firma shvatila da mi stvaramo nešto veliko i da treba podnijeti određenu žrtvu. Eto, recimo Frikom. Platio sam ga puno, svi su govorili da sam ga preplatio. Frikom je tada imao 35% tržišta sladoleda, a ja sam ga podigao na 80 posto. Digao sam vrijednost kompanije. Cijela Agrokorova industrija sladoleda vrijedila je na burzi milijardu eura. Bili smo treća industrija sladoleda u Europi. To znači da je Frikom na Londonskoj burzi mogao vrijediti 400 milijuna eura. Prije nego su mi oteli Agrokor, ja sam u Frikom doveo najvećeg proizvođača i trgovca povrća i s njim potpisao ugovor. Ta belgijska kompanija je trebala 2017. godine prići Frikomu i da se to dogodilo, mi bismo napravili čuda, otvorili bismo tržište cijelog svijeta. Za taj posao kupili smo liniju povrća koja je bila jedna od tri najveće na svijetu. I čekao nas je postupak rekonstrukcije hladnjača. Točno sam znao kuda idemo, kolike serije proizvodimo i za što mi to treba. Sve je to radilo kako treba i da je izišlo na Londonsku burzu, Frikom bi dobio jeftin novac za buduće investicije. Ali političari uopće nemaju pojma o čemu ja govorim. Oni uopće nisu svjesni što su napravili.

  • Bojanp 12:36 27.Listopad 2018.

    Tito nas spašavao,pa poslije Tuđman ,pa sad i ovaj bi nas spašavao.Sami heroji.

  • matko212 19:42 26.Listopad 2018.

    prodaje muda pod bubrege, neš ti velike pameti za skužit da se regionalni igrači moraju ujedinit ako hoće bit konkurentni zapadnim lancima, nego deder efendija Matane rec ti nama ušta si sprdio 50 milijardi kuna, jes ti to zamislio vraćat ... prikaži još! iz svoga poslovanja ili amortizacije, ili si mislio da možeš kredite uzimat do beskonačnosti. A najprije si men se čini mislio da će te politika vječno darivati i protežirati. E jebga, znaš onu staru, možeš kako oćeš al ne i dokle hoćeš.