Zaista kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod... Evanđelist Ivan kao da je imao pred očima Tomislava Karamarka kad je pisao tu prispodobu.
Bivši šef HDZ-a u lipnju je dao ostavku, no to je mrtvo političko zrno - baš kao u novozavjetnoj slici - na ovim izborima dalo silan plod.
Karamarko je, naime, prestravio ne samo ljevicu nego i građanski centar, poslavši lani na birališta desetke tisuća birača - Zoranu Milanoviću.
Na ovim se izborima nije pojavio, pa je velik dio Milanovićevih birača ostao kod kuće. Karamarkov je odlazak, dakle, doveo do Milanovićeva poraza, odnosno do pobjede HDZ-a i Mosta.
No ta je zakašnjela pobjeda rezultirala i drugom neočekivanom posljedicom. Andrej Plenković dobio je u naslijeđe nekoliko izuzetno važnih Karamarkovih ljudi, među njima i dvoje najvažnijih ideologa - Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih - koji će se teško pomiriti sa statiranjem u Saboru.
Zakon kojim će učiniti dostupnim sve arhive iz komunizma, uključujući SDP-ovu, neka vrsta zakona o lustraciji, preuzimanje HAVC-a i agencija koje reguliraju rad medija, njihov su cilj, oni nisu “hadezenjare koje se prodaju za kikiriki” nego ljudi s misijom.
Riječ je o pravoj “moćnoj gomilici”. Esih, Hasanbegović, Stevo Culej i general Željko Glasnović, koji se zalažu za politiku kakvu je Karamarko cijelo vrijeme svog mandata provodio ili nametao, ušli su u Sabor zahvaljujući velikom broju preferencijalnih glasova. To je vox populi, koji daje političku moć.
Velimir Bujanec, čovjek čije su emisije uvijek izlazile u susret Karamarkovim idejama, nije bio puki medijski djelatnik - on je točno filtrirao kadrove kojima će dati podršku, a spuštao rampu onima koje ne želi.
On je tako postao neka vrsta kadrovika, koji je Plenkoviću forvardirao ljude čija je agenda prilično različita od njegove...
Bujanec je naprosto odbio sve umjerenije HDZ-ovce, dok je spomenuti dvojac žario i palio “Bujicom”. Zlatko Hasanbegović s trećeg je mjesta bio siguran u Saboru, no preferencijalni su mu glasovi trebali kao satisfakcija, ali i kao politički kapital s kojim može “mahati” onim protivnicima u stranci koji su ga htjeli i još ga žele marginalizirati.
Osvojivši blizu 12.000 glasova, pokazao je da HDZ još ima bazu u tvrdoj desnici. I da tu struju treba uvažavati novo vodstvo HDZ-a. No unatoč tome - Zlatko Hasanbegović definitivno neće opet biti ministar kulture.
Iako je velika vjerojatnost da to postane Dubravka Šuica, pitanje je kako će na to reagirati sam Hasanbegović. Jer on želi nastaviti s radom koji je započeo.
Bruna Esih i Hasanbegović ne skrivaju da su prijatelji, i međusobno i s Velimirom Bujancem. Izborne rezultate čekali su zajedno, objavili su i zajedničku fotografiju s Bujancem, a tek oko 23 sata pojavili su se u središnjici HDZ-a, gdje je stranka čekala rezultate izbora.
"Bujanec je zapravo taj, govori nam dobro upućeni sugovornik iz HDZ-a, koji je stvorio Brunu Esih kao politički faktor, jer je ta predsjednica udruge Hrvatski križni put i žena koja je zajedno s Hasanbegovićem radila na zakonu o lustraciji, bila praktički nepoznata široj javnosti.
U medijima je nekoliko puta završila kao izaslanica predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, dala je nekoliko intervjua, i do ovih izbora ostala posve nepoznata. No 11. rujna postala je zvijezda. U središnjici HDZ-a naveliko se pričalo o njenom uspjehu.
Mnogi su govorili “Jeste vidjeli Brunu kako je dobila najviše glasova, odmah iza Plenkovića u I. izbornoj jedinici.
To je sve zahvaljujući Bujancu”. Osim Bujanca, pomogao joj je, kako nam kaže sugovornik iz vrha HDZ-a, i jedan od savjetnika predsjednice države, koji je bio i ostao blizak s Karamarkom.
"Za nju se, dodaje naš sugovornik, u ‘Bujici’ zalagao i Bože Vukušić, koji je s Esih te s Josipom Jurčevićem napisao knjigu ‘Čuvari bleiburške uspomene’. Vukušić je jedan od ključnih svjedoka u minhenskom procesu, nekadašnji politički emigrant, čovjek kojeg je njemački sud osudio na doživotnu robiju zbog organiziranja ubojstva stanovitog Jusufa Tatara, ali je početkom Domovinskog rata pušten.
Dakle, kad se malo dublje zagrebe, svi ti ljudi imaju poveznice s Karamarkom, što upućuje na to da njegova ideologija i dalje itekako živi među članovima HDZ-a.
A Karamarko je znao govoriti o sebi da je socijalno ljevičar, ali ideološki pripada narodnjačkoj, pučkoj opciji. I Vukušić, i Hasanbegović, i Esih, zapravo se zalažu za Karamarkovu agendu, no pitanje je hoće li se moći i dalje zalagati za, naprimjer, provedbu lustracije.
"Ako nastave tako, govori nam čovjek blizak vrhu HDZ-u, mogu slobodno osnovati svoj saborski klub.
Oboje roditelja Andreja Plenkovića bili su istaknuti pripadnici komunističke nomenklature, Davor Božinović bio je savjetnik ministra obrane u socijalizmu, no i otac Brune Esih navodno je obnašao visoku dužnost u inspektoratu, pa bi takav zakon izazvao i obiteljske ratove...
Andrej Plenković protivi se isticanju takve ideologije, želi smiriti strasti, a u tome bi ga moglo spriječiti jedino to ako gore spomenuti ljudi, uz Stevu Culeja i generala Glasnovića, ne odustanu od eksplozivnog programa o kojemu hrvatska javnost vrlo malo zna.
Program je u Saboru dijelom objavio general Glasnović još u ožujku ove godine. Sastoji se od sljedećih točaka: prva točka je da se ubrzanim sudskim postupcima, pod optužbama za korupciju, eliminiraju političkih neprijatelji.
Druga je da se Hrvatima iz dijaspore masovno da državljanstvo i po kratkom postupku vrati imovina oduzeta u vrijeme jugokomunizma.
Treća točka je “oduzeti imovinu kome u srcu ne živi domovina”. Četvrta je, pak, lustracija koja bi značila i dokidanje “nasljednog prava crvenog plemstva”.
Glasnović želi iz državnih institucija izbaciti potomke komunističkih moćnika, jer u njima “sjede ljudi bez integriteta i adekvatnog obrazovanja”.
Peta je točka postaviti političke podobne urednike u svim medijima. Glasnović je na ove izbore, u dijaspori, izišao samostalno, razočaran zapravo u HDZ.
"Stavljajući me i na prošlim izborima na osmo mjesto liste za dijasporu, u HDZ-u su jasno pokazali da ni tad nisu željeli da ja prođem u Sabor. Ali mene narod i hrvatski branitelji poznaju, poštuju i vole i, zahvaljujući njihovim preferencijalnim glasovima, ja sam ušao u Sabor. Umjesto da cijene ono što sam izborio za njih, u HDZ-u prešućuju nakon toga moj izborni uspjeh i doslovce me sputavaju u radu kao saborskog zastupnika. Božo Ljubić, koji je na prošlim izborima kao nositelj HDZ-ove liste dobio 12 posto glasova, imao je bolji tretman od mene, koji sam dobio 7374 glasa ili 30,17 posto. On je, naprimjer, dobio svoj ured u Saboru, a ja nisam i morao sam se snalaziti kako znam", rekao je Glasnović u jednom od intervjua jasno dajući do znanja da je razočaran u najveću hrvatsku stranku.
Iako, zapravo, nikad nije bio njen član.
Otvoreno je rekao da na ovim izborima nije htio biti HDZ-ov korisni idiot ili smokvin list tamošnjih karijerista i egoista.
Plenković je s njim, kako je otkrio, razgovarao 30 sekundi u hodu o novim izborima, i to u pet do dvanaest.
To je bilo dovoljno da Glasnović odluči izaći sam sa svojom listom. Iz krugova bliskih bivšem šefu Tomislavu Karamarku može se čuti da je on iznimno zadovoljan rezultatom koji je HDZ osvojio pod vodstvom Andreja Plenkovića.
No isto tako nisu iznenađeni što su Bruna Esih, Hasanbegović, Culej i Glasnović dobili velik broj preferencijalnih glasova. Smatraju da stranka mora imati takve ljude jer je HDZ stožerna, narodnjačka stranka.
"I oni su isto HDZ, njih velik broj članova cijeni i uvažava. A broj preferencijalnih glasova koje su dobili upravo to dokazuje. Možda neki nisu s time presretni, ali to je sve HDZ", objašnjava nam sugovornik blizak nekadašnjem predsjedniku HDZ-a.
Slično, začudo, razmišlja i novi vrh stranke. Sugovornik od iznimnog povjerenja šefa Andreja Plenkovića kaže da je Plenković uspio jer je HDZ ponovno stranka postavljena na desni centar i bavi se temama koje su zaista važne građanima, a ne uvlači se u ideološke okršaje.
"Mi smo u zadnje dvije godine pozorno pratili istupe koalicijskih partnera, kojima je Karamarko dao javni prostor pa su ponekad izgledali kao glasnogovornici koalicije...
Posebno Tepeš i Ćorić, nastavlja.
"Smatrali smo tada, a i sada, da nikako nisu trebali imati tako značajnu ulogu kakvu im je dao Karamarko. Mi smo se na ovim izborima odlučili ići samostalno i to se pokazalo uspjehom. Tako smo i njih utišali. Zapravo se dogodilo da je krajnja desnica nestala s političke scene. Ostali su političari poput Esih i Hasanbegovića, koji imaju tvrđu retoriku, ali su znanstvenici i ozbiljni ljudi. Nisu poput Tepeša i Ćorića, obrazovaniji su. Nema razloga da se osjećaju odbačenima ni Hasanbegović ni Culej, jer je HDZ stožerna hrvatska stranka i tako će i ostati", govori nam sugovorik iznimno blizak Plenkoviću.
Dodaje kako nikoga ne čudi što je Culej dobio toliki broj glasova (više od 9000) i sa zadnjeg mjesta na listi uspio ući u Sabor.
"Pa Culej je heroj Domovinskog rata koji se natjecao u V. izbornoj jednici, u kojoj ima puno simpatizera", poručio je sugovornik blizak šefu HDZ-a.
"Ovi izvanredni izbori, nastavlja naš sugovornik, pokazali su da građani žele čovjeka koji smiruje, koji je okrenut prema budućnosti. Upravo je to Plenković i tako će i dalje nastaviti sa svojom politikom.
Brune Esih je, za mnoge neočekivano, postala najveća desničarska zvijezda s HDZ-ove liste. Bila je cijelo vrijeme u sjeni ostalih političara, ali je za nju intenzivnu kampanju odrađivao Velimir Bujanec u svojoj Bujici, jasno ciljajući biračko tijelo.
Tko je Bruna Esih?
Prije svega velika promotorica ideje o lustraciji, osnivačica ekstremno desne udruge Hrvatski križni put, zaposlena u Institutu Ivo Pilar, opsesivno se bavi zločinima komunizma, premda joj je otac u komunizmu bio dio vladajuće nomenklature, desetljećima glavni čovjek u republičkoj veterinarskoj inspekciji.
Mato Brstilo poslije je bio HDZ-ov kadar, a vodio je i pregovore s EU o hrani i veterini. Kad su ga Milanović i Josipović pozvali na proslavu ulaska Hrvatske u EU 2013., poslao im je uvrijeđeno pismo da neće doći zbog Milanovićeva odbijanja da izruči Perkovića, ali i zbog Milanovićeve izjave da je Crkva ta koja je podržavala zločine i zločince.
Sada je, pak, Bujanec objavio da su za Brstilovu kćer i časne sestre dijelile promidžbene letke, a na impresivnom broju dobivenih glasova prva joj je, jasno, čestitala Željka Markić. Ne čudi stoga da su pobjedu Bruna Esih i Hasanbegović najprije proslavili s Bujancem.
No, Brunu Esih podržava i predsjednica države. Ona joj je, kaže, dala pravi vjetar u leđa kad ju je imenovala izaslanicom u Bleiburgu 2015.
"Prvi pravi vjetar općenito u mom profesionalnom životu. Prva prilika. Tu sam se naučila određenim vještinama i shvatila kako diše hrvatski narod. Mogu primijetiti da se medijski prostor povećava čim ste na poziciji. Udruge se bore godinama za određene stvari, pa ništa, a ovako kada dobijete medijski prostor obećavam da ću ga dobro koristiti", rekla je u “Bujici” Esih.
Nova politička zvijezda rodila se u Splitu, ali je cijeli život provela u Zagrebu. Bruna je studirala na Hrvatskim studijima filozofiju i kroatologiju, a diplomirala je na temi Srpska propaganda i hrvatska šutnja, koji ju je igrom slučaja povezao s profesorom Josipom Jurčevićem.
Krenuli su surađivati, a rezultat je knjiga “Čuvari bleiburške uspomene”, koju su Jurčević i Esih napisali uz već spomenutog Božu Vukušića. Posebno ju je zainteresirala tema o komunističkim zločinima, koje je potom počela i istraživati.
Potom je Esih postala znanstvena novakinja na Insitutu Ivo Pilar, gdje se morala susresti sa Zlatkom Hasanbegovićem, tada znanstvenim suradnikom na tom institutu.
Njihovo prijateljstvo navodno je tad i počelo, a Hasanbegović će također postati član udruge Hrvatski križni put, na čijem je osnivanju Esih intezivno radila 2004.
Udruga Hrvatski križni put bavi se istraživanjem stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, ali i u poraću, kad su mnogi postali žrtve represivnoga komunističkog aparata, zatim ubojstvima u emigraciji...
Esih se kao vanjska savjetnica Počasnog bleiburškog voda uključuje i u organiziranje komemoracije.
Udruga Hrvatski križni put među prvima se krenula zalagati za provedbu lustracije, a Bruna Esih posebno se zalaže za otvaranje arhiva KP-a Hrvatske.
Zanimljivo, Esih uopće nije članica HDZ-a i, kako sad stvari stoje, vjerojatno se neće ni učlanjivati.
Esih, Hasanbegović, Culej i Glasnović imat će priliku u Saboru zastupati svoje politike. No pitanje je koliko će im prostora dati Plenković.
Jer kako je rekao njegov suradnik, takvi političari ne smiju biti dominantni u stranci, ali ne treba ih ni odbaciti.
Prema jednoj opciji, Andrej Plenković ima jasan plan: uljuditi, civilizirati hrvatski desni centar, tako da se u njemu više nikad kao ministarski kandidati ne pojave ljudi poput Mije Crnoje.
Hrvatski desni centar to i nije u europskom smislu - Karamarkov bi HDZ, postavljen u njemačke okvire, bio pandan desničarskoj Alternative für Deutschland, dok bi Milanovićev SDP bio blizak Kršćanskoj demokratskoj uniji Angele Merkel.
Političari tvrde desne retorike u Plenkovićevoj bi viziji stranke mogli sjediti u Saboru i služiti kao stroj za glasovanje, ali ne više od toga.
Njegov odabir najbližih suradnika sugerira zaključak prema kojemu mu radikalne retorike nisu bliske.
No on u stranci mora držati i desnu frakciju - cijela Europa klizi udesno, a od onoga što je ovoj zemlji uradio Tomislav Karamarko oporavljat ćemo se još godinama.
Karamarko je, recimo, najavio zabranu zvijezde petokrake, što je ideja koja ima samo jednu na prvi pogled vidljivu osobinu - inteligentna je do bola.
Ako bi, recimo, zakonodavac zabranio zvijezdu petokraku, kakva bi sudbina čekala Zvijezda ulje i margarin, koji imaju logotip zvijezde?
Što bi bilo s Heineken pivom? Kako bi Amerikanci izvjesili svoju zastavu ispred ambasade?
Što bi se dogodilo za kineskom zastavom? No hajde ti to objasni Miji Crnoji, Velimiru Bujancu i njihovoj publici.
Nekoliko novinara iz Francuske i Austrije koji su ovih dana posjetili Hrvatsku primarno su se raspitivali za “desno skretanje”, pri čemu im nikako nije bilo jasno zašto se predsjednica, kako su rekli, “slika s neonacistima”...
"Andrej Plenković - rekao nam je ovih dana jedan visoko pozicionirani SDP-ovac - lako će sastaviti Vladu, koja će biti stabilna, i sigurno neće počiniti ni jednu stratešku grešku...
To se čini dosta sigurnom prognozom, no ako smo zadnjih godinu dana u Hrvatskoj išta naučili, onda je to činjenica da sigurnih prognoza - nema.
Hrvatska iduće godine vraća 27 milijardi kuna kamata, dvostruko više nego dosad. Kome će se rezati? Što ako reprogram bude išao teško? Ako kamate porastu? Što ako opet navale izbjeglice?
Za sva ta pitanja, najlakši su odgovori uvijek oni najjednostavniji - desničarenje i nacionalizam. Moguće je da će Plenković i sam biti pod udarom desnice, zbog svog obiteljskog podrijetla.
Zbog toga ga je prozvao već i Zoran Milanović, pa bi bilo čudno da ga poštede Bujanec i njegovi saveznici.
Hoće li Plenković zbog toga davati koncesije desnoj struji? Ta, druga opcija razvoja njegove politike, također nije besmislena...
No kako god bilo - ako Plenković “već jučer” ne prione poslu preuređenja hrvatskog institucionalnoga krajolika, kako javnog sektora tako i gospodarstva, i kulture, i poreznog sustava - prema idealu sređenih zapadnih država - neće biti dobro.
Hrvatska vapi za vizijom. Ova zemlja može ostvarivati, i to u dugom nizu godina, visoke, dvoznamenkaste stope rasta, ali joj za to trebaju odlučni državnici i konkretni projekti.
Poljoprivreda, turizam, pa i industrija, pružaju silne mogućnosti. Povratak u prošlost dogodio se u velikoj mjeri baš zbog toga što naše političke elite nisu nudile konkretna rješenja za probleme iz sadašnjosti.
U ovom trenutku Hrvatska na svom tržištu rada nema ni jednog cjevara - to je pitanje neusporedivo važnije od idejnih magli koje omogućuju dobar život samo cehu profesionalnih političara.
Nametne li Andrej Plenković diskurs normalnosti u javni prostor, učinit će važan korak u pravom smjeru. Možemo se nadati da hoće, trebamo vjerovati u to, ali puno ćemo više znati kad vidimo koji će ljudi biti u Vladi...
