Usred užurbane vreve Bangkoka, grada koji neprestano raste u visinu, stoji jedan neboder koji prkosi vremenu i logici. Nije stakleni spomenik modernog kapitala, niti luksuzni dom za tajlandsku elitu. To je 49 katova visoka betonska ljuštura, napušteni div poznat kao Sathorn Unique Tower, nijemi svjedok slomljenih snova iz devedesetih. Njegova silueta, mračna i išarana grafitima, dominira horizontom kao podsjetnik na ekonomski kolaps, ali i kao magnet za avanturiste i lovce na duhove.
Priča o ovom "tornju duhova" možda nije potpuno slična kao ona o Vjesnikovom neboderu, ali obje građevine postale su sablasni spomenici jedne druge propale ere.
San o luksuzu prekinut ekonomskim slomom
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Tajland je jahao na valu ekonomskog čuda. U srcu Bangkoka, ugledni arhitekt Rangsan Torsuwan zamislio je projekt koji će biti kruna tog uspjeha: Sathorn Unique Tower. Trebao je to biti hram luksuza s 659 stanova, raskošnim balkonima u neo-grčkom stilu i panoramskim pogledom na rijeku Chao Phrayu. Novac se slijevao, stanovi su se prodavali i prije nego što su izgrađeni, a gradnja je napredovala strelovitom brzinom.
A onda je, 1997. godine, sve stalo. Azijska financijska kriza, u Tajlandu cinično nazvana "Tom Yum Kung kriza", poharala je regiju. Tajlandski baht je kolabirao, financijske tvrtke koje su podržavale projekt su bankrotirale, a slavine s novcem presušile su preko noći. Gradnja je zaustavljena kada je neboder bio dovršen otprilike 80 posto. Stotine sličnih projekata diljem Bangkoka doživjele su istu sudbinu, ali nijedan nije postao tako zloglasan simbol propasti kao Sathorn Unique.
Dodatni udarac projektu zadao je i pravni skandal u koji je bio upleten sam arhitekt Torsuwan. Godine 1993. uhićen je pod optužbom za planiranje ubojstva predsjednika Vrhovnog suda. Iako je godinama kasnije oslobođen, dugogodišnji sudski proces uništio je povjerenje investitora i zapečatio sudbinu nebodera.
Magnet za avanturiste, uklet za lokalce
Danas je Sathorn Unique Tower poznatiji kao "Toranj duhova". Njegovi nedovršeni hodnici i prazni stanovi postali su dom šišmišima, pticama i bujnoj vegetaciji. Vjetar sablasno zavija kroz betonski kostur, a lokalne legende govore da je zgrada ukleta. Neki vjeruju da je izgrađena na starom groblju, dok drugi pričaju priče o duhovima građevinskih radnika koji su poginuli tijekom gradnje.
Mračnu reputaciju zacementirao je tragičan događaj iz 2014. godine, kada je na 43. katu pronađeno tijelo švedskog turista. Službeno, radilo se o samoubojstvu, no za mnoge je to bio samo još jedan dokaz da je zgrada ukleta. Unatoč opasnosti i činjenici da je ulaz strogo zabranjen, "Toranj duhova" godinama je bio nezaobilazna točka za urbane istraživače i turiste željne adrenalina, koji su podmićivali čuvare kako bi se popeli na vrh i uživali u jednom od najspektakularnijih, ali i najjezivijih pogleda na Bangkok. Vlasništvo je ostalo u obitelji Torsuwan, koja se i danas bori s pravnim zavrzlamama i sprječava neovlaštene ulaske.
Sablasni spomenik u Zagrebu
Priča o divu koji je postao vlastita ruševina nije strana ni Zagrebu. Vjesnikov neboder, nekadašnji ponos jugoslavenskog novinarstva i dragulj modernističke arhitekture, desetljećima je dominirao vizurom Savske ceste. Izgrađen 1972. godine prema projektu Antuna Ulricha, sa svojom prepoznatljivom smeđom fasadom dobio je nadimak "Čokoladni toranj" i bio je simbol napretka i informativne moći.
No, baš kao i njegov daleki rođak u Bangkoku, i Vjesnik je postao žrtva tranzicije. Nakon propasti novinsko-izdavačke kuće, redakcije su se jedna po jedna iselile. Neboder je postao grad duhova, simbol propale pretvorbe i gašenja tiskanih medija. Konačni udarac stigao je u studenom 2025. godine, kada ga je progutao katastrofalan požar. Vatrena stihija koja je harala od 15. kata do krova pretvorila ga je u pougljenjenu ljušturu.
Zgrada Vjesnika će se uskoro rušiti, a poznato je da će radove izvoditi tvrtka EURCO iz Vinkovaca. Ova tvrtka nije nepoznata, rušili su splitski Hotel Marjan, neprofitabilna skladišta u riječkoj luki, visoki dimnjak bivše bakarske koksare, a s osječkom tvrtkom Respect-ing će rušiti i maksimirski stadion, za oko 28 tisuća eura. Direktor tvrtke je Hrvoje Merki, od 2015. godine, a tvrtka postoji već gotovo 30 godina, piše 24sata.
Oba tornja, jedan u tropskoj vrevi Azije, drugi na obalama Save, dijele sličnu sudbinu. Zamišljeni su kao simboli moći i prosperiteta, a završili su kao spomenici propasti. Sathorn Unique ostao je zamrznut u vremenu zbog financijskog sloma, dok je Vjesnikov neboder izgorio kao žrtva dugogodišnjeg nemara i propadanja jednog sustava.
