Sjedinjene Američke Države izvele su više jednostranih napada na stranom tlu tijekom prve godine drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa nego u cijelom četverogodišnjem mandatu njegovog prethodnika Joea Bidena, prema statistikama koje je u utorak objavila organizacija za praćenje sukoba.
U posljednjih 12 mjeseci, gotovo 600 pojedinačnih američkih vojnih udara koje je naredila Trumpova administracija izvedeno je na tri kontinenta, u sklopu operacija protiv terorističkih organizacija, autoritarnih režima i narkokartela. Ovi podaci dolaze iz neprofitnog projekta Armed Conflict Location and Event Data (ACLED), a objavio ih je Newsweek.
Prema podacima ACLED-a, SAD je izveo 573 zračna i bespilotna napada između 20. siječnja 2025. i 5. siječnja 2026., u usporedbi s 494 napada u četiri godine pod Bidenovom administracijom. Trumpov broj raste na 658 kada se uzmu u obzir udari izvedeni s koalicijskim partnerima, poput onih u Siriji i Iraku protiv terorističke skupine ISIL.
Američki vojni udari zabilježeni su u najmanje devet zemalja u protekloj godini, a točan broj žrtava teško je procijeniti. Druga Trumpova administracija dosad je bila uključena u 1008 američkih vojnih intervencija u inozemstvu koji su rezultirali s procijenjenih 1093 smrtna slučaja, naveo je ACLED, u usporedbi s 1518 smrtnih slučajeva iz 1648 događaja pod Bidenom.
Od Venezuele do Jemena
Najnovija istaknuta uporaba sile američkog Ministarstva obrane dogodila se prije manje od dva tjedna, kada su SAD napale ključne vojne lokacije u Caracasu, a specijalne snage uhitile predsjednika Nicolása Madura i njegovu suprugu.
Među žrtvama su i javno objavljena ubojstva više od 110 navodnih trgovaca drogom u međunarodnim vodama u Karipskom moru i istočnom Tihom oceanu, po nalogu američkog ministra obrane Petea Hegsetha. Također, procjenjuje se da je između 40 i 100 vojnih osoba, uključujući kubanske sigurnosne snage, poginulo u američkim udarima u Venezueli.
Više od 80 posto američkih udara bilo je usmjereno na jemenske pobunjenike Hute od siječnja do prosinca, što je uzrokovalo više od 530 smrtnih slučajeva. Kriza u Crvenom moru započela je za vrijeme Bidenovog mandata kao posljedica rata Izraela s Hamasom u Gazi.
Trump, koji je vodio kampanju kao predsjednik mira, sada pojačava prijetnje dugogodišnjim američkim protivnicima poput Kube i Irana, istovremeno vršeći pritisak na Dansku da se odrekne kontrole nad svojim strateškim arktičkim teritorijem, Grenlandom, kako bi se suprotstavio Kini i Rusiji. Bilo kakva američka vojna akcija protiv savezničke nacije zbog Grenlanda značila bi kraj NATO-a i stoga se smatra manje vjerojatnom od još jednog raketnog napada na Iran.
U nedavnom intervjuu za The New York Times, Trump je slegnuo ramenima na spomen međunarodnog prava.
- Odgovaram isključivo vlastitoj moralnosti - rekao je.
'Prvo udari, onda pitaj'
"Trumpova prva godina stranih udara pokazuje strategiju 'prvo udari, a pitanja postavljaj kasnije'", navodi ACLED u svojoj analizi.
"Brojke pokazuju da se Trumpova administracija snažno oslonila na brzu vojnu akciju visokog učinka kao prvi odgovor, djelujući brzo i s manje ograničenja nego prethodnih godina."
Clionadh Raleigh, izvršna direktorica ACLED-a, komentirala je trenutačnu situaciju.
- Ono što sada vidimo u američkim vanjskim aktivnostima zapanjujuće je, ne samo zbog brzine, već i zbog toga koliko otvoreno osporava ideju da bi moć trebala biti ograničena zajedničkim pravilima. Predsjednikova vlastita izjava, da ga ograničava samo njegova 'osobna moralnost', signalizira odmak od zakona, institucija i saveza kao smislenih kočnica djelovanja.
- Nedavne operacije na mjestima poput Venezuele i Nigerije pokazuju koliko se brzo ovaj pristup može pretvoriti u primjenu sile. Ali jednako je važno kamo bi se pozornost mogla usmjeriti sljedeće. Grenland, Kolumbija i Kuba nisu nasumična mjesta, već lokacije vjerojatnog grabeža.
- Opasnost je u tome što se ta mjesta više ne tretiraju kao neovisne države s vlastitim političkim djelovanjem. Ona se prikazuju kao problemi kojima treba upravljati i kao mjesta koja posjeduju imovinu čijom bi kontrolom SAD profitirao, bilo da je riječ o nafti, teritoriju ili strateškom položaju.
Sveukupno, podaci ukazuju na značajan zaokret u američkoj vanjskoj politici, s naglaskom na brzu i odlučnu vojnu silu kao primarni alat za rješavanje međunarodnih izazova, odstupajući od pristupa prethodnih administracija.
