Trump kaže da će SAD preuzeti naftne rezerve Venezuele: Što to znači?

Američki predsjednik Donald Trump u subotu je objavio kako će Sjedinjene Američke Države preuzeti kontrolu nad ogromnim naftnim rezervama Venezuele. Objava je uslijedila samo nekoliko sati nakon što su američke specijalne snage u iznenadnoj vojnoj operaciji uhitile venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i njegovu suprugu.

Trump je na konferenciji za medije u svojoj rezidenciji Mar-a-Lago na Floridi iznio plan prema kojem će američke naftne kompanije igrati ključnu ulogu u obnovi uništene venezuelanske energetske infrastrukture.

Predsjednik SAD-a je jasno poručio da je ulaganje u energetski sektor te naftom bogate južnoameričke države središnji cilj operacije koja je svrgnula Madura.

​- Naše velike američke naftne kompanije, najveće na svijetu, ući će, potrošiti milijarde dolara, popraviti teško oštećenu naftnu infrastrukturu i početi zarađivati novac za zemlju - rekao je Trump.

Najavio je kako će SAD privremeno "voditi zemlju dok se neće moći provesti sigurna, ispravna i razborita tranzicija", dodavši da će troškove obnove infrastrukture izravno platiti naftne kompanije, kojima će se taj trošak kasnije nadoknaditi.

Venezuela, jedna od osnivačica Opeca, leži na najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu, koje se procjenjuju na 303 milijarde barela, što čini oko 17 posto ukupnih svjetskih rezervi. Trenutačno je Chevron jedina velika američka naftna kompanija koja posluje u Venezueli. Druge tvrtke poput ExxonMobila i ConocoPhillipsa napustile su zemlju prije više od deset godina nakon što je tadašnji predsjednik Hugo Chávez nacionalizirao njihovu imovinu.

Industrija na koljenima

Unatoč golemom bogatstvu, venezuelanska naftna industrija je u rasulu. CNN piše kako su desetljeća lošeg upravljanja, međunarodne sankcije, korupcija i urušena infrastruktura gotovo paralizirali venezuelansku naftnu industriju. Državna kompanija PDVSA nekad je proizvodila više od tri milijuna barela dnevno, dok se danas proizvodnja procjenjuje na oko milijun barela, što je tek djelić svjetske potrošnje.

Za usporedbu, SAD proizvodi gotovo 14 milijuna barela dnevno. Decenije lošeg upravljanja, korupcije, nedovoljnog ulaganja i američkih sankcija dovele su infrastrukturu do točke pucanja.

Stručnjaci procjenjuju da bi za obnovu i podizanje proizvodnje na razine iznad povijesnih bile potrebne investicije veće od sto milijardi dolara i najmanje deset godina rada. Trumpove izjave dolaze u trenutku kada je globalno tržište nafte prezasićeno, a cijene su niske, što povratak u Venezuelu čini financijski upitnim pothvatom.

Poseban problem predstavlja to što je venezuelanska nafta teška i sumporna, za čiju preradu su potrebne specijalizirane tvrtke. U prošlosti su američke rafinerije bile prilagođene upravo takvim sirovinama, pa bi potencijalno otvaranje venezuelanskog tržišta moglo značiti smanjenje troškova prerade i veće marže za rafinerije, ali bi ulaganja bila ogromna i dugoročna.

CNN navodi da bi eventualna promjena vlasti u Venezueli mogla dugoročno otvoriti vrata povratku zapadnih energetskih kompanija, što bi stabiliziralo tržište i povećalo globalnu ponudu nafte. No istovremeno, svaka politička nestabilnost, sukobi unutar zemlje ili oštra reakcija saveznika Caracasa, poput Rusije i Irana, mogli bi dodatno uzdrmati energetska tržišta.

Analitičari upozoravaju i na širi geopolitički kontekst. Venezuela je godinama bila simbol otpora američkom utjecaju u Latinskoj Americi, a vojna intervencija SAD-a mogla bi potaknuti političke napetosti u regiji i izazvati domino-efekt u odnosima velikih sila.

Politički rizici i međunarodne osude

Trumpov potez izazvao je oštre reakcije diljem svijeta. Kina i Rusija, koje također imaju svoje interese u venezuelanskom naftnom sektoru, osudile su američku operaciju kao kršenje međunarodnog prava i suvereniteta Venezuele. Glavni tajnik UN-a, Antonio Guterres, izrazio je duboku zabrinutost, upozorivši da se radi o "opasnom presedanu".

Pravni stručnjaci dovode u pitanje zakonitost zapljene prirodnih resursa suverene države. Prema međunarodnom pravu, okupacijska sila trebala bi koristiti resurse za dobrobit okupirane zemlje i njenog naroda, a ne tretirati ih kao vlastito vlasništvo.

Zaključno, CNN ističe da sudbina venezuelanske nafte više nije samo pitanje cijena goriva, već i globalne sigurnosti, geopolitike i buduće energetske ravnoteže. Iako trenutačni udari sami po sebi ne mijenjaju tržište preko noći, razvoj događaja u Caracasu mogao bi dugoročno imati dalekosežne posljedice za cijeli svijet.