Prije tri i pol godine, Rusija je napala Ukrajinu i sve više napreduje prema istoku zemlje.Putinova vojska trenutačno kontrolira otprilike 20 posto teritorija Ukrajine. U posljednjim mjesecima, Rusija je proširila napade dronovima, s ogromnim posljedicama za civilno stanovništvo. Prema podacima Ujedinjenih naroda, samo u srpnju ubijeno je 286 civila, a ranjeno njih 1388. Taj mjesec zabilježen je kao najsmrtonosniji za civile u posljednje tri godine. Broj stradalih već je dosegnuo tragičan vrhunac u lipnju.
„Veliki broj civilnih žrtava uzrokovan korištenjem dronova kratkog dometa izaziva ozbiljnu zabrinutost,“ izjavila je Danielle Bell, voditeljica UN-ove Promatračke misije za ljudska prava u Ukrajini (HRMMU), sažimajući situaciju.
Kako bi se približili miru, mjesecima se govori o prekidu vatre. Do sada – bez uspjeha. Razgovori između ukrajinskih i ruskih predstavnika u Istanbulu u svibnju nisu donijeli nikakve rezultate. Amerikanci i Ukrajinci su frustrirano govorili o ruskom zavlačenju i kako njihova delegacija drži tirade i predavanja o rusko-ukrajinskim odnosima iz 12. i 13. stoljeća, umjesto da pregovaraju o konkretnim koracima koji bi doveli do prekida vatre.
Trump je od početka gajio puno blaži stav prema Putinu, čak i s dozom određene inklinacije. Krivio je Zelenskog i Bidena za rat, ali je na kraju i on izgubio strpljenje s Putinom i dao mu ultimatum i zaprijetio sankcijama, uključujući i prema ruskim trgovinskim partnerima. No osim najave povećanja carina na Indiju, ultimatum je prošao bez posljedica.
Prošlog tjedna, Trump je ponovno poslao svog posebnog izaslanika, Stevea Witkoffa, u Moskvu. Prema medijskim izvješćima, u razgovorima se dotaklo i mogućih teritorijalnih ustupaka Ukrajine Rusiji – što Kijev oštro odbacuje. Trump je naknadno opisao razgovore kao „iznimno produktivne“ i najavio da će se s Putinom sastati na Aljasci 15. kolovoza u 21.30.
Prvi sastanak od invazije
Riječ je o prvom osobnom susretu dvojice šefova država u šest godina: Trump i Putin posljednji su se put sastali u lipnju 2019. na marginama samita G20 u Japanu. Ovaj put ne sastaju se na neutralnom teritoriju, već u najsjevernijoj američkoj saveznoj državi – Aljasci. I to upravo na Aljasci. SAD je taj teritorij kupio od Rusije još 1867. godine. Iz ruske perspektive u to vrijeme, udaljena regija više nije bila isplativa, zbog čega ju je car Aleksandar II. prodao za samo 7,2 milijuna dolara. Aljaska je postala 49. savezna država 1959. godine.
Neobično je i to što se summit u petak održava na američkoj vojnoj bazi: američka vlada odabrala je zračnu bazu Elmendorf-Richardson u blizini Anchoragea, najvećeg grada na Aljasci. Zbog visokih sigurnosnih zahtjeva za ovaj povijesni susret, nijedna druga lokacija osim vojne baze nije dolazila u obzir, izvještava CNN.
Za Putinom je od 2023. na snazi međunarodni nalog za uhićenje, no on se ne provodi u Sjedinjenim Državama jer Washington ne priznaje Međunarodni kazneni sud u Haagu. To je još jedan razlog zašto je Aljaska idealna lokacija za Putina. Trump se ponosi time što održava dobar odnos s Putinom. Računa na to da će mu u izravnom razgovoru moći prići i nagovoriti ga na ustupke. „Razgovarat ću s Vladimirom Putinom i reći mu: 'Moraš završiti ovaj rat. Moraš.'“
Istovremeno, na konferenciji za novinare u Bijeloj kući u ponedjeljak, Trump je postavio iznenađujuće niska očekivanja po vlastitim standardima. Cilj nije dogovor – sada je važno najprije provesti svojevrsni „ispitni sastanak“ („feel-out meeting“). Može završiti dobro ili loše, rekao je Trump. Vjerojatno će već u prve dvije minute razgovora s Putinom znati je li dogovor moguć. Ne ulazeći u detalje, Trump je ponovno spomenuo moguću teritorijalnu razmjenu. Još jedan vjerojatni motiv u Trumpovim razmišljanjima: doslovno se želi „vratiti u posao“ s Rusijom. Prema pisanju New York Timesa, visoko izaslanstvo iz Rusije jasno je naznačilo tijekom razgovora s članovima Trumpove administracije u veljači da bi američke tvrtke mogle zaraditi milijarde dolara ako im se dopusti nastavak trgovine s Rusijom – osobito u sektoru prirodnih resursa.
Trump želi ukloniti problem Ukrajine s dnevnog reda
Još jedan aspekt: Trump želi ukloniti problem Ukrajine s dnevnog reda. Njegovi MAGA pristaše uglavnom su kritični prema Ukrajini i ne odobravaju američko međunarodno angažiranje, što pokazuju ankete koje je analizirao CNN. Tijekom predizborne kampanje 2024., Trump je također obećao da će se SAD pod njegovim vodstvom držati podalje od globalnih sukoba. Putin je u više navrata glumio spremnost na pregovore, ali u suštini nije odstupio ni milimetar od svoje pozicije od početka rata. A ta je: Ukrajina mora prepustiti regije Donjeck, Luhansk, Zaporižja i Herson, koje su djelomično okupirane ruskim trupama, kao i poluotok Krim, anektiran 2014. Odstupa li Rusija sada od tog stava? Prema nekoliko američkih medija, Rusija je u razgovorima s Trumpovim posebnim izaslanikom Vitkoffom navodno zatražila da se Ukrajina povuče iz Luhanska i Donjecka te prizna Krim kao dio Rusije. Luhansk je već gotovo u potpunosti pod ruskom kontrolom. Zauzvrat, linija bojišnice u regijama Zaporižja i Hersona bila bi „zamrznuta“ – što znači da bi te regije djelomično ostale pod kontrolom Ukrajine. Nakon toga bi mogli započeti pregovori o prekidu vatre.
Još jedan zahtjev koji je Putin više puta ponovio: Kijev bi trebao odustati od zapadnih isporuka oružja i mogućeg članstva u NATO-u. U konačnici, Putin stalno dovodi u pitanje samu neovisnost Ukrajine. Na gospodarskom forumu u Sankt-Peterburgu u lipnju izjavio je da Ruse i Ukrajince vidi kao jedan narod: „U tom smislu, cijela Ukrajina je naša.“ Zbog toga postoji opravdan strah da bi Putin mogao iskoristiti bilo kakav prekid vatre kako bi dodatno naoružao svoju vojsku za buduće napade. Činjenica da samo agresor pregovara s američkim predsjednikom, dok ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nije prisutan na summitu na Aljasci, izazvala je velike strahove u Ukrajini da bi je velike sile mogle zanemariti.
Nakon skandala u Bijeloj kući, kada su Trump i njegov potpredsjednik JD Vance javno ukorili Zelenskog pred velikim brojem ljudi u veljači, odnosi između Trumpa i Zelenskog pali su na najnižu točku, no posljednjih mjeseci postupno se poboljšavaju. Otkako je summit na Aljasci postao poznat, Zelenski je posebno pazio da ponovno ne izazove Trumpovu ljutnju. Istodobno, međutim, jasno je dao do znanja da se ništa ne može odlučiti bez Ukrajine. Ukrajina nije spremna odreći se svojih teritorija na istoku. Na konferenciji za novinare u Bijeloj kući u ponedjeljak, Trump je odbacio njegovu tvrdnju da bi to također predstavljalo kršenje ukrajinskog ustava.
Putin želi još 9000 četvornih kilometara u Donjecku
Prema riječima Zelenskog, Putin polaže pravo na oko 9000 četvornih kilometara u regiji Donjeck, koji su i dalje pod ukrajinskom kontrolom. Ako bi se Ukrajina povukla s preostalih položaja u Donbasu, ruske bi snage kasnije mogle napredovati prema Harkivu, Zaporižju i Dnjepropetrovskoj oblasti, rekao je predsjednik. Ukrajinsko povlačenje služilo bi samo kao „odskočna daska” za budući ruski napad – baš kao što je Krim poslužio kao odskočna daska za moskovske napade na južnu Ukrajinu, objasnio je Zelenski.
Stoga je za Ukrajinu od ključne važnosti da se najprije postigne prekid vatre i zamrzavanje bojišnice, prije nego što se uopće razgovara o bilo kakvim teritorijalnim ustupcima ili drugim kompromisima. Čini se da Putin ima upravo suprotan plan. Zbog toga je za Ukrajinu najvažnije pitanje kako bi se prekid vatre mogao osigurati. U tom kontekstu često se spominju sigurnosna jamstva. Budući da je Trump već jasno dao do znanja da to ne smatra američkom odgovornošću, na potezu bi bile europske zemlje.
Međutim, potpuno je nejasno koliko bi ta jamstva uopće vrijedila ako bi Rusija nakon prekida vatre ponovno napala Ukrajinu. Najosjetljivije pitanje iz ukrajinske perspektive jest rizik da bi Trump i Putin mogli postići dogovor koji bi za Kijev bio neprihvatljiv: da se Ukrajina povuče iz Donbasa prije nego što Putin pristane na prekid vatre. Osim toga, nakon razgovora s Putinom, Trump bi mogao izgubiti interes za posredovanje u ratu i prestati Ukrajini pružati oružje ili obavještajne podatke – s drastičnim posljedicama za Kijev.
Stručnjaci smatraju da je već sama činjenica da je Trump pozvao Putina na izravan sastanak na američkom tlu uspjeh za šefa Kremlja: „Nisu postavljeni nikakvi uvjeti – a ni Ukrajina ni europski predstavnici nisu prisutni. To je već trijumf,“ izjavio je Richard Portes, voditelj odjela za ekonomiju na London Business Schoolu, za američku televiziju.
'Prvih 11' za pregovore
Iako će se cijeli susret sresti jedan na jedan između Trumpa i Putina, oba predsjednika na Aljasku dolaze s provjerenim diplomatskim snagama. Putinu će društvo praviti Sergej Lavrov, 75-godišnjak je na dužnosti ministra vanjskih poslova od 2004. godine, što ga čini jednim od najdugovječnijih visokih diplomata na svijetu. Poznat po svom hrapavom glasu i borbenim nastupima na konferencijama za medije, Lavrov je imao ključnu ulogu u oblikovanju i obrani vanjske politike Moskve od rata u Iraku, preko aneksije Krima, do opsežne invazije na Ukrajinu.
Juri Ušakov 78-godišnjak je dugogodišnji predsjednički savjetnik i jedan od Putinovih najpouzdanijih vanjskopolitičkih suradnika. Karijerni diplomat s tečnim znanjem engleskog jezika i dugogodišnjim fokusom na Washington, služio je kao ruski veleposlanik u Sjedinjenim Državama od 1998. do 2008. godine.
Andrej Belousov, 66-godišnjak je jedan od rijetkih tehnokrata koji su uspjeli doći do najviših sigurnosnih položaja u Kremlju. Njegovo iznenadno imenovanje 2024. godine, kao zamjena za dugogodišnjeg ministra Sergeja Šojgua, smatralo se pokušajem Kremlja da obuzda korupciju u oružanim snagama i ubrza pretvaranje ruske militarizirane ekonomije u ratnu ekonomiju punog opsega, koja sada bilježi dvoznamenkasti rast. Po struci ekonomist, suvremenici ga opisuju kao duboko religioznog i odanog tehnokrata koji u svom skromnom uredu drži pravoslavne ikone i teološke knjige. Kiril Dmitriev vodi ruski suvereni investicijski fond vrijedan deset milijardi dolara i otvoreno se hvali svojim vezama s američkom poslovnom elitom. Ima osobne veze s Putinovom obitelji – njegova supruga, Natalija Popova, bliska je prijateljica jedne od predsjednikovih kćeri. Na Aljasci se očekuje da će predstaviti ambiciozne planove za gospodarsku i infrastrukturnu suradnju u Arktiku, mameći Trumpa perspektivom unosnog savezništva dviju velikih sila. Ministar financija Anton Siluanov je na svojoj dužnosti od 2011. godine i ključni je arhitekt nastojanja Kremlja da održi gospodarstvo na površini unatoč invaziji na Ukrajinu i zapadnim sankcijama. Siluanov je dobio zadatak učiniti rusko gospodarstvo što otpornijim na sankcije, a upravo je on popularizirao izraz "tvrđavsko gospodarstvo. Na Aljasci mu je cilj ukinuti američke sankcija.
Američki tim
Marco Rubio je u svibnju imenovan vršiteljem savjetnika za nacionalnu sigurnost. Njegov tradicionalniji, čvršći stav prema Kini i Rusiji učinio ga je cijenjenim sugovornikom u Europi i Kijevu, ali bi ga mogao dovesti u sukob s proruskim glasovima unutar Trumpova najužeg kruga.
Steve Witkoff je Trumpov specijalni izaslanik za Rusiju i Ukrajinu. Imenovan 2025. godine, brzo je postao Trumpov de facto posrednik u komunikaciji s Putinom, unatoč tome što nema diplomatskog iskustva. U prijašnjim intervjuima, Witkoff – koji u Kremlj putuje sam i bez vlastitih prevoditelja – ponavljao je moskovske stavove o ratu i djelovao kao da legitimira teritorijalne dobitke Rusije u Ukrajini. Bivši njujorški odvjetnik za nekretnine koji je postao nekretninski magnat, Witkoff je upoznao Trumpa 1980-ih dok je radio na jednom od njegovih poslova na Manhattanu. Njih dvojica od tada su ostali bliski, a Witkoff je izuzetno lojalan predsjedniku.
Od samog početka, mandat bivšeg voditelja Fox Newsa i ratnog veterana Petea Hegsetha na funkciji Trumpovog ministra obrane prate kontroverze. Imenovanje 45-godišnjaka izazvalo je pažnju javnosti zbog ranijih optužbi za seksualno nedolično ponašanje, pretjerano konzumiranje alkohola na radnom mjestu i njegov poziv da se ženama zabrani služenje u vojsci. Hegsethova pozicija dodatno je dovedena u pitanje kada je poslao detaljne informacije o planiranom napadu u Jemenu u privatnu Signal grupu, u koju je greškom bio dodan i jedan američki novinar. Kritičari ga povezuju s ekstremnim strujama radikalne desnice unutar kršćanske zajednice, no unatoč tome zadržao je svoju funkciju, potpomognut svojom nepokolebljivom lojalnošću prema Trumpu. U razgovorima s europskim saveznicima jasno je dao do znanja da Washington više nije "primarno fokusiran" na europsku sigurnost, te da će teret obrane Ukrajine sve više padati na samu Europu.
Donald Trump je prošlog mjeseca neočekivano nazvao norveškog ministra financija kako bi razgovarao o nominaciji za Nobelovu nagradu za mir, izvijestili su norveški mediji u četvrtak. Norveški portal Dagens Næringsliv, pozivajući se na neimenovane izvore, objavio je: „Iz vedra neba, dok je ministar financija Jens Stoltenberg hodao ulicom u Oslu, nazvao ga je Donald Trump... Htio je Nobelovu nagradu – i razgovarati o carinama.“
