U petak 15. kolovoza potencijalno bi mogla pasti zadnja klapa ruske invazije na Ukrajinu iako su šanse da se vatra zaustavi broje u promilima. Osim što ih evidentno eskiviraju i ignoriraju u pregovorima, Kijev zabrinjava trampa teritorija koju bi Vladimir Putin mogao ishoditi s Donaldom Trumpom kojem se žuri zaustaviti rat. Posebno se to odnosi na neokupirani teritorij u Donjeckoj oblasti. Predaja preostalog dijela Donjecke oblasti kao preduvjet za prekid vatre bez ikakve obveze o konačnom mirovnom sporazumu koji bi okončao rat, prisilila bi Ukrajinu da napusti svoj „obrambeni pojas“, glavnu utvrđenu liniju obrane u Donjeckoj oblasti koja postoji još od 2014., bez jamstva da borbe neće ponovno izbiti.
Putinov navodni prijedlog zahtjeva da Ukrajina prepusti tu ključnu obrambenu poziciju, koju ruske snage trenutačno nemaju kapaciteta brzo zaokružiti niti probiti i to, očigledno, u zamjenu "ni za što". Točni uvjeti Putinova stajališta ostaju nejasni zaključno s 9. kolovoza, no dužnosnici Trumpove administracije, posebno američki posebni izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff, iznijeli su četiri različite verzije Putinovih zahtjeva. Taj obrambeni pojas sastoji se od četiri velika grada te nekoliko manjih naselja i gradića koji se protežu od sjevera prema jugu uz cestu H-20 Kostjantinivka–Slovjansk, s ukupnim brojem stanovnika prije rata od preko 380.537 ljudi. Pojas je dug 50 kilometara, piše ISW.
Ukrajina je posljednjih 11 godina uložila ogromne količine vremena, novca i napora u jačanje tog obrambenog pojasa i izgradnju značajne vojne i industrijske obrambene infrastrukture u i oko tih gradova. Slovjansk i Kramatorsk čine sjeverni dio obrambenog pojasa i služe kao ključna logistička središta za ukrajinske snage koje brane Donjecku oblast. Družkivka, Oleksijevo-Družkivka i Kostjantinivka čine južni dio pojasa. Ukrajinske snage počele su izgrađivati obrambene položaje u i oko tih gradova nakon što su ih ponovno zauzele od proruskih paravojnih snaga koje su u travnju 2014. napale i zauzele Slovjansk, Kramatorsk, Družkivku i Kostjantinivku.
Neuspjeh Rusije da zauzme Slovjansk 2022. godine i stalne poteškoće u pokušaju zaokruživanja obrambenog pojasa svjedoče o uspjehu višegodišnjih ukrajinskih napora da utvrde te gradove. Ruske snage trenutačno još uvijek pokušavaju zaobići obrambeni pojas s jugozapada i provode operaciju koja bi, prema svemu sudeći, mogla potrajati još nekoliko godina.
Predaja dijelova Donjecke oblasti koji su pod ukrajinskom kontrolom dovela bi ruske snage do granica Donjecke oblasti – položaja koji je znatno teže braniti od trenutačne crte bojišnice. Omogućavanje ruskim snagama da zauzmu položaje duž granice Donjecke oblasti prisililo bi ukrajinske snage da hitno izgrade masivne obrambene utvrde duž granica Harkivske i Dnjepropetrovske oblasti, čiji teren je vrlo nepogodan za uspostavu obrambene linije.
Potencijalne ukrajinske obrambene linije u tom području vodile bi kroz otvorena polja, a prirodne prepreke poput rijeka Oskil i Siverski Donec nalaze se predaleko na istoku da bi služile kao učinkovite obrambene točke za ukrajinske snage koje bi branile granicu Donjecke oblasti. Potencijalni prekid vatre duž granice Donjecke oblasti također bi zahtijevao velika ulaganja u infrastrukturu koja bi omogućila provedbu opsežne, dugoročne misije nadzora prekida vatre, navodi ISW.
Lakše ofenzive u budućnosti
Ruski položaji duž granica Donjecke s Harkivskom i Dnjipropetrovskom oblasti omogućili bi znatno povoljniju startnu poziciju za buduću rusku ofenzivu na obližnja područja tih oblasti nego što to omogućava sadašnja crta bojišnice. Prisila Ukrajine da Rusiji prepusti preostali zapadni dio Donjecke oblasti dovela bi ruske snage 82 kilometra zapadnije u unutrašnjost Ukrajine. Predaja grada Lyman u Donjeckoj oblasti pod rusku okupaciju stvorila bi povoljne uvjete za ruske napade na ukrajinske položaje u Harkivskoj oblasti, na istočnoj obali rijeke Oskil, u slučaju obnove borbi. Ruske bi snage tada mogle pokušati preokrenuti svoj neuspjeh iz 2022. i iskoristiti Slovjansk te moguća dodatna napredovanja duž autoceste E-40 (Kharkiv – Novoshakhtinsk) za napad na grad Izjum u Harkivskoj oblasti – s juga. Time bi se ruske snage približile na oko 20 kilometara od ključnog grada Izjuma.
Ruske snage također drže ograničene položaje duž granice Dnjepropetrovske oblasti jugozapadno od Pokrovska, ali predaja preostalog dijela Donjecke oblasti omogućila bi im da izbjegnu dovršetak svojih trenutačno skupih pokušaja zaokruživanja Pokrovska i Mirnograda. Ruske bi snage također izbjegle potrebu da se bore kroz zapadnu ukrajinsku obrambenu liniju Dobropilja–Bilozerške–Novodonjecke–Oleksandrivka, koja također ide u smjeru sjever-jug, slično kao i obrambeni pojas ("fortress belt").
Predajom preostalog dijela Donjecke oblasti, ruske bi snage time dobile i znatno povoljnije pozicije za buduće napade na područja unutar Dnjepropetrovske oblasti.
