Oholost je, kaže Sveto pismo - koje ima nešto veći autoritet od naše čestite tiskovine - prvi smrtni grijeh. One s pretjeranim samoljubljem, uzdizanjem sebe iznad drugih, iznad morala, zakona i Boga, obično snađe kazna. Lucifer je baš zbog oholosti izgubio božju naklonost i postao Sotona. Oholost je izvor drugih smrtnih grijeha jer vodi u neposluh, sebičnost i moralnu propast.
Ovdje ćemo sići s terena teologije i etike te prijeći na geopolitiku. Prije nekoliko godina načitani Zoran Milanović upotrijebio je pojam "imperijalna oholost" i taj nam je termin dugo "dobovao" po glavi. Što je to?
Pojam "imperijalna oholost" lansirao je Michael Scheuer, bivši analitičar CIA-e, u knjizi "Imperial Hubris: Why the West is Losing the War on Terror" (2004.). Scheuer je kritizirao američku vanjsku politiku tvrdeći da SAD gubi rat protiv terorizma zbog arogantnog uvjerenja da može nametnuti svoju volju i vrijednosti drugim narodima, ne uzimajući u obzir kulturne, povijesne i političke realnosti Bliskog istoka i islamskog svijeta. Tvrdio je da je takav pristup odraz imperijalne oholosti, odnosno nesposobnosti da se shvati kako američke akcije potiču otpor i neprijateljstvo. Scheuer je taj pojam učinio prepoznatljivim u kontekstu moderne geopolitike, posebno u vezi s američkim intervencijama u Afganistanu i Iraku. Intervencija u Iraku bila je majka svih propasti. Jedna je država razorena s lažnim argumentom o tome da posjeduje oružje za masovno uništenje. Pola milijuna mrtve djece, rekla je Madeleine Albright, vrijedilo je uspostave demokracije u toj zemlji. Nije toliko djece stradalo, ali američkoj državnoj tajnici ni ta žrtva - djeca, konačno, nisu bila njezina - nije bila neprihvatljiva. Ali demokracija nije uspostavljena.
Bivši zapovjednik NATO snaga u Europi, general Wesley Clark na jednoj tribini 2007. godine govorio je o američkoj vanjskoj politici na Bliskom istoku.
"Odmah nakon 11. rujna 2001., desetak dana nakon 11. rujna, šetao sam Pentagonom i vidio ministra obrane Rumsfelda i zamjenika ministra obrane Wolfowitza. Sišao sam samo da pozdravim neke od ljudi iz Zajedničkog stožera koji su radili za mene i jedan od generala me je nazvao i rekao: 'Gospodine, trebali biste doći i razgovarati sa mnom na trenutak'. Rekao sam: 'Pa vi ste previše zauzeti'. Rekao mi je: 'Ne, ne, odlučili smo ući u rat s Irakom'. Bilo je to oko 20. rujna. Pitao sam: 'Zašto ćemo se boriti protiv Iraka?'.Rekao je: 'Ne znam. Mislim da ne znaju što drugo učiniti'. Zatim sam upitao: 'Jesu li pronašli bilo kakvu informaciju koja povezuje Sadama s Al-Kaidom?'. Rekao je: 'Ne, ne, ništa novo, samo su odlučili zaratiti s Irakom. Mislim da je kao da ne znamo što bismo s teroristima, ali imamo dobru vojsku i možemo uništiti vlade. Mislim da ako je jedini alat koji imate čekić, svaki bi problem trebao izgledati kao čavao'. Vratio sam mu se nekoliko tjedana kasnije i do tada smo bombardirali Afganistan. Rekao sam: 'Hoćemo li se i dalje boriti protiv Iraka?', a on je rekao: 'Oh, to je još gore'. Posegnuo je za svojim stolom i uzeo komad papira, rekao je: 'Upravo sam ovo danas dobio sa sastanka na katu u uredu ministra obrane. Ovo je memorandum koji opisuje kako ćemo uništiti sedam zemalja u pet godina, počevši od Iraka, zatim Sirije, Libanona, Libije, Somalije i Sudana te završavajući s Iranom'. Pitao sam je li povjerljivo, rekao je: 'Da, gospodine'. Rekao sam: 'Onda mi to nemoj pokazati'.
Izuzev Irana, sve su ove zemlje uglavnom razvaljene, neke su vraćene u kameno doba. Barack Obama bombardirao je Afganistan, milicije u Pakistanu, Irak, Siriju, Libiju, Jemen, Somaliju i Sudan. Dobio je Nobelovu nagradu za mir.
Što se dobilo tim intervencijama? Demokracija? Ne. Dobili smo milijune migranata koji su nagrnuli prema Europskoj uniji, manji dio prema Americi, a oni su onda doveli do dramatičnog skoka desnog radikalizma u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Austriji i drugim migrantskim Mekama. Nametanje zapadnih vrijednosti drugim civilizacijama, imperijalna oholost, opkoljavanje Rusije - koje su vodeći američki stratezi, George Kenan (inače otac "doktrine zauzdavanja SSSR-a) i Henry Kissinger smatrali pogrešnim - odnosno fatalnim - sad se obija o glavu zapadnom svijetu, čiji temelji pucaju po šavovima. Mahniti Donald Trump kazna je za imperijalnu oholost, najveći smrtni grijeh ne može proći nekažnjeno. No hoćemo li se nakon svega opametiti?
