"Nije se još nikada dogodilo da netko povuče pozivnicu predsjedniku SAD-a da ne održi govor o stanju Unije (State of the Union Address). U teoriji oni bi svi trebali biti pripremni čuti što on ima za reći kad god se pruži prilika, a za Demokrate je najvažnije da ne ispadne da predsjednika otvoreno bojkotiraju, i da se ponašaju djetinjasto kao i on" , kaže povjesničar Tim Naftali, koji je karijeru posvetio predsjednicima.
Ova bezizlazna mrtva točka i vrlo neortodoksna situacija rezultat je najdulje do sada blokade vlade i neisplaćivanje plaća federalnim zaposlenicima koja ulazi u svoj 35. dan.
Čelnica Zastupničkog doma Nancy Pelosi "povukla" je predsjedniku pozivnicu rekavši da se tradicionalni govor može održati kada se prekine blokada, koju je Trump pokrenuo jer nije zadovoljan time da Demokrati ne žele financirati njegov zid između SAD-a i Meksika.
Odgovor je to na njezinu poruku koja glasi: "Pišem da vas informiram kako Zastupnički dom neće uzeti u obzir istovremenu rezoluciju autorizacije predsjedničkog stanja Unije u prostorijama Doma dok se prekine blokada".
Naime, da bi predsjednik održao govor Dom i Senat moraju donijeti zajedničku rezoluciju kako bi Kongres poslušao predsjednika.
Govor o stanju Unije ili govor o stanju nacije trenutak je kada se predsjednici obraćaju kolegama o situaciji unutar države. Među najduljim govorima (u modernoj povijesti) je onaj Billa Clintona koji je trajao jedan sat 28 minuta i 49 sekundi. Bilo je to 2000. godine.
Začetak tradicije govora nalazi se u Ustavu, gdje piše kako će "predsjednik s vremena na vrijeme dati Kongresu informacije o stanju u Uniji, te iznijeti svoje preporuke".
Upravo je već spomenuti Washington održao prvi govor u tada privremenom sjedištu vlade, u New Yorku, piše CNN. Treći je predsjednik, Thomas Jefferson odlučio kako neće održati govor već će predat pismo. To je bila tradicija više od sto godina, sve do Woodrowa Wilsona 1913. Samo je Calvin Coolidge, 1923., to učinio preko radija.
Franklin Roosevelt je prvi govor nazvao "govorom o stanju Unije/nacije", barem tako kaže historijski ured Senata, a naziv je poslao službeni pod predsjednikom Harryjem Trumanom. Njegov je govor ujedno i prvi koji je prenesen na televiziji 1947., dok je Bushev govor 2002. prvi streaman na internetu.
Predsjednik Barack Obama je jedini Afroamerikanac, predsjednik ili ne, koji se obratio članovima Doma i Senata zajedno.
Govor je, do slučaja Trump, odgođen samo jednom, i to zato što se dan govora Ronalda Reagana poklopio s danom tragične eksplozije svemirskog šatla Challenger 1986. Reagan je govor održao tjedan dana kasnije.
Postoji i tradicionalni odgovor opozicije predsjedniku - prvi su to napravili Everett Dirksen iz Senata te Gerald Ford (iz Doma) 1966., oboje predsjednici 'manjinaca'.
Odgovori su bili sporadični te ušli u tradiciju tek osamdesetih. Nakon prošlog Trumpovog govora svoji je održao Joe Kennedy iz Massachusettsa, velika zvijezda Demokratske stranke. Potječe iz jedne od najjačih političkih dinastija u Americi, a time je nastavio stopama svog praujaka Teda Kennedyja koji je održao govor nakon Ronalda Reagana 1982.
Možda najbizarniji moment cijele tradicije jest da postoji "dežurni preživjeli", ili osoba iz Kabineta koju se pošalje na tajnu lokaciju što dalje izvan Washingtona u slučaju da ako svi izginu on može biti predsjednik ili preuzeti predsjedničke dužnosti dok se netko više rangirani primjerice oporavlja od ozljeda. To je krenulo šezdesetih, kada je vladao strah od nuklearnog napada. Prošle godine to je bio ministar veterana David Shulkin.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bolje da šuti