Na Zapadu u to da su puč pokrenuli gülenisti, ne vjeruje nitko. U progonima nakon puča stradalo je na ovaj ili onaj način 160.000 ljudi, čaki stotine akademika, a tko nije završio u zatvoru, taj je proglašen "petom kolonom". Mnogi iz opozicije optužuju Erdogana da je puč iskoristio kako bi se obračunao sa svima koje smatra politički nepodnošljivom opozicijom sebi samom.
Ekonomija
Istiklal Caddesi, odnosno Avenija neovisnosti, glavna je ulica s dućanima u Istanbulu, donedavno simbol živosti grada. Stotine tisuća turista svakog su dana prolazile njenim kafićima, restoranima, trgovinama, a sad sve zjapi prazno. Nije samo do bombe koja je tamo prošle godine ubila četvero turista. Ulicu sad izbjegavaju i neki Istanbulci. Turizam je prekrasnoj Turskoj donedavno nosio 10 posto prihoda cijele ekonomije, bila je šesta turistička sila svijeta sa 42 milijuna turista.
Bilo je to 2014. Prošle godine broj je pao na 25 milijuna, hoteli su radikalno snizili cijene samo da ih privuku nazad. Trgovci u Grand Bazaaru ne sjećaju se da je promet ikad bio ovako loš, navodno 80 posto slabiji nego prije dvije ili tri godine. A sve donedavno Turska je slovila kao najbrže rastuća ekonomija skupine G20 s rastom većim od 10 posto 2011. Teroristički udari doveli su do toga da ekonomija po prvi put pada od 2009.
Nezaposlenost se opet popela preko 12 posto, turska lira je od sredine 2016. izgubila četvrt vrijednosti u odnosu na dolar i mnogi se sjećaju one jezive 2001. kad je turska valuta, uslijed ekonomskog sloma, upala u vrtlog inflacije i u jednom trenutku u odnosu na dolar stajala jedan prema milijun i pol. Mnogi koji tradicionalno drže dućane na Grand Bazaaru, a koji su do sada redovito glasali za AKP, sada će, upravo zbog ovoga, glasati na referendumu protiv.
"Ja ovako mogu preživjeti još godinu, ali ne dulje od toga. Ovo će biti protestni glasovi protiv Erdoganovih laži. Mnogi se boje reći da će glasati protiv, ali će učiniti tako", kazao je Ali Avci u Grand Bazaaru. Uoči prošlih izbora, s plakata je vrištalo "AKP ili kaos!". Pobijedio je AKP, ali je kaos svejedno uslijedio. A Erdogan uporno ne razumije da narod, kad mu ne ide dobro, stvari poput predsjedničke palače nalik na nešto o čemu bi mogao sanjati, primjerice, jedan Nicolae Ceaușescu, može samo jezivo iritirati.
"Za" ilil "protiv"?
A Turska ima sporazum s EU o milijardama eura za držanje izbjeglica kako ne bi nastavili glavnom svjetskom migrantskom rutom preko grčkih otoka na kojoj su se mnogi utopili. Na Zapadu se općenito smatra da je glavni razlog zašto EU ranije nije ovako čvrsto stala protiv Erdogana, u strahu da on ne pusti izbjeglice i migrante prema EU. Glas "za" na referendumu učvrstio bi mu vlast do 2029., njega i njegovu obitelj učinio bi nedodirljivim ikakvim kaznenim progonima, njegovu bi vlast zacementirao.
Mnogi se danas prisjećaju da je EU mogla 2005. natjerati Erdogana na proeuropske reforme. Istodobno se malo tko prisjeća da je upravo EU i 2002. i 2008. izvršila ogroman pritisak na ustavni sud u Turskoj koji je već praktično zabranio AKP. Zbog vjerskog ekstremizma, glasio je stav ustavnog suda. 2002. Prednjačile su demokršćanske stranke iz EU-a, posebno Angela Merkel i CDU s CSU-om. Upravo te 2002. godine AKP je ušao u europsku obitelj pučkih stranaka, u EPP, da bi 2013. ušao među desne populiste, u krajnje anti-EU Alijansu europskih konzervativaca i reformista.
