Na to je pokuljao gnjev urbane Turske. Na ulice su izašli milijuni; ljevičari, Kurdi, navijačke skupine, LGBT aktivisti, svi redom, čak i neki umjereni islamisti. Erdogan, koji se do tada prodavao za demokratskog, proeuropskog državnika, slao je ogromne policijske snage s bojnim kolima, suzavcem, vodenim topovima, preplavio je turske gradove nasiljem. Mnogi iz AKP-a su mu tada savjetovali puno mekši pristup, no on je od tog trenutka ušao u bunker i na agresivne pozicije spram "svih drugih".
Zabranio je pobačaj, ograničio prodaju alkohola, ženama poručio da rađaju... Vjerojatno je nezadovoljni dio AKP-a bio onaj odakle su ubrzo procurile snimke Erdoganovih telefonskih razgovora koje su dokazivale da su i on i mnogi ministri sudjelovali u korupciji ogromnih razmjera. Bila je još uvijek 2013. i Erdogan je svaki tjedan stao izvlačiti novu skupinu "izdajnika Turske". A zemlja je odjednom postala zloglasna po najvećem broju novinara po zatvorima.
Nakon neuspjelog puča postalo je još i puno gore. Ono što je prije moglo praviti neugodnosti, poput spominjanja odnosa vlasti prema Kurdima, sada završava optužbama za terorizam, pratećim suđenjima, zabranjivanjem medija. Danas je u Turskoj oko 80 posto medija pod direktnom ili indirektnom kontrolom predsjednika Erdogana. "Svaka kritika države, kritika je njega osobno", kazao je Erol Onderoglu kojem prijeti 14 godina zatvora. Sekularni Cumhuriyet doživio je pak razbijanje kompletne redakcije, zatvaranje cijelog uredništva, napad i policije i AKP-ove svjetine na zgradu.
Pod napadom
Izvještaj BBC-a nastavlja se pregledom terorističkih napada. A na njih Erdogan je reagirao ekstremno: "Ne postoji razlika između terorista koji drže bombu ili strojnicu i onih koji koriste svoje pero ili poziciju da bi opravdali njihove ciljeve." Rekao je to nakon što je, vlasti tvrde ISIL, u terorističkom napadu na kolodvor pobijeno 103 ljudi u listopadu 2015. Terorističkim napadima PKK-a, zabranjene kurdske stranke, Erdogan je zadobio podršku i manjeg dijela Kurda.
Oko 500 ljudi pobijeno je u 30 terorističkih udara u posljednje dvije godine. Kurdski militanti ciljali su u pravilu policiju i vojsku. ISIL je udarao na civile. PKK je primirje prekinuo 2015., za što je, prema mnogima, kriv Erdogan koji je primirje namjerno minirao kako bi pobijedio na izborima u studenom 2015. koje je izgubio na izborima mjesec prije. Ako je to bila namjera, uspio je, a moglo bi poslužiti i na ovom referendumu. Na jugoistoku Turske izbio je pravi rat, UN tvrdi s nekih 2000 ubijenih vojnika i civila.
Parlamentarcu Ziyi Piru prijeti 23 godine zatvora. On strahuje da će stotine tisuća raseljenih Kurda izgubiti pravo glasanja na referendumu. "S rezultatom 'za' na referendumu Erdogan će utvrditi autoritarni režim koji bi Tursku mogao odvesti u diktaturu. Ukoliko bi ispalo 'ne', Erdogan će shvatiti da ne može biti uspješan bez glasova Kurda", kazao je Pir. Turskoj prijeti nasilje sa svih strana. Granica sa Sirijom jedva da postoji, njome prolaze islamisti raznih vrsta.
Gülenisti
Za puč prošle godine vlast je optužila sljedbenike klerika Fetüllaha Gülena koji je već neko vrijeme u egzilu u SAD-u. Čak i ljudi koji su nekoć bili njegovi sljedbenici, svjedoče da je pokret iza njega u pravom smislu riječi kult. Said Alpsoy osobno je vidio kad je Gülen jednom prilikom jeo naranču i odbacio koru na pod, da bi jedan od njegovih liječnika koru odmah zgrabio i pojeo je. Svjedočenja su nevjerojatna.
Sljedbenici se grabe za koštice maslina koje Gülen pojede kako bi ih pojeli oni, brišu svoje lice odbačenim rupčićima koje je ovaj upotrijebio brišući nos i suze tijekom dirljivog bogoslužja u džamiji. Smatra ga se umjerenim islamistom. On je od 60-ih organizirao ogromnu mrežu škola, sveučilišta, medija, raznih ustanova kao "vjerski-inspiriran, apolitičan, kulturni i obrazovni pokret".
Njegovi ljudi nikad nisu rekli "idemo preuzeti državu", nego "državu su preuzeli neprijatelji vjere, idemo je vratiti pravim vjernicima, pobožnim muslimanima Anadolije". Gülen je bio Erdoganov saveznik i pomogao mu u izgonu sekularista iz vojske sve do 2013. kad je izbio onaj skandal sa snimkama o korupciji Erdogana. Erdogan je odmah optužio Gülena da ga je prisluškivao, njegovu organizaciju kao paradržavnu, na kraju i da je bila ona koja je pokušala puč.
