Trgovina ljudima može izgledati različito: žrtve su prisiljene raditi protiv svoje volje, prostituirati se, obavljati kriminalne radnje ili ih se prisilno udaje. Teško je reći koliko je problem stvarno velik, jer je broj neprijavljenih slučajeva ogroman. Jasno je da je fenomen posljednjih godina u porastu. Ujedinjeni narodi procjenjuju da više od 50 milijuna ljudi širom svijeta živi u situacijama koje se mogu nazvati „modernim ropstvom".
U Moldaviji se svake godine službeno evidentira nekoliko stotina slučajeva. Prave brojke vjerojatno su četveroznamenkaste – na to ukazuje i studija koju je 2019. naručila Međunarodna organizacija za migracije (IOM).
U mali ured u središtu glavnog grada Moldavije Kišinjevu svake godine stižu tisuće telefonskih poziva. Ljudi koji zovu često žele samo saznati kakvi su pravni okviri za rad u inozemstvu, pitaju je li ugovor o radu pouzdan te kako se mogu zaštititi od eksploatacije.
Ali tu su i oni pozivi koje u moldavskoj podružnici međunarodne nevladine organizacije La Strada nazivaju „SOS-pozivima" – pozivi ljudi koji žive u situacijama koje nisu sami izabrali i iz kojih ne vide izlaza.
„Tada stupamo u kontakt s policijom i dogovaramo sljedeće korake“, kaže Tatiana Fomina, pravna savjetnica i analitičarka u organizaciji La Strada. „U hitnim slučajevima organiziramo siguran smještaj, psihološku i medicinsku pomoć.“
Ova telefonska linija jedno je od mnogih rješenja koje ova nevladina organizacija nudi, a koja se od 2001. bori protiv trgovine ljudima. Tatiana Fomina se više od 20 godina bori protiv trgovine ljudima. U Moldaviji je malo onih koji se na tom području snalaze bolje od nje. Kao analitičarka i pravna savjetnica u La Stradi prikuplja informacije i pokušava otkriti obrasce iza pojedinačnih sudbina.
Tko postaje žrtva, kuda se ljudi odvode? I zašto? Trgovina ljudima se posljednjih godina znatno promijenila, kaže Fomina – i u Moldaviji. Početkom 2000-tih, priča ona, gotovo svi slučajevi odnosili su se na seksualnu eksploataciju. Moldavke su odvođene u inozemstvo, gdje ih se prisiljavalo na prostituciju.
Kako je tema trgovine ljudima dobivala sve više pažnje, sve češće su prijavljivani i slučajevi iskorištavanja radne snage. Danas oni čine većinu slučajeva trgovine ljudima. Glavna destinacija je Europska unija. Moldavci su najčešće prisiljeni na rad u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Često im pod izgovorom oduzmu putovnicu, žive u skučenim prostorima, rade mnogo više nego što je dogovoreno i za to ne dobivaju nikakvu ili vrlo malu plaću.
Ljudi iz Bangladeša i Indije ne znaju da to nije u EU
Već dvije godine Fomina uočava novi fenomen: „Prije dvadeset godina Moldavija je bila samo zemlja porijekla za trgovinu ljudima. Nismo mogli zamisliti da će se Moldavija razviti u odredište.“
No budući da mnogi Moldavci odlaze na rad u EU, u Moldaviji sada nedostaje radne snage. Prazninu uglavnom popunjavaju ljudi iz Azije. „To je pitanje ponude i potražnje", kaže Fomina.
Kao i Moldavci u EU, ti ljudi se nadaju boljem životu u Moldaviji. Ali, često upadaju u mrežu trgovaca ljudima: 2023. je zabilježen prvi veći slučaj stranih žrtava na moldavskom teritoriju.
Više od 50 ljudi iz Bangladeša i Indije došlo je u Moldaviju uz lažna obećanja posrednika za zapošljavanje. Morali su platiti do 5.000 eura za posredovanje. „Prodali su svoje stanove, kuće da bi to platili", kaže Ina Buimestru, savjetnica u organizaciji La Strada.
U Moldaviji su morali predati osobne dokumente i bili su prisiljeni raditi u jednoj krojačnici koja snabdijeva europsko tržište. Mjesecima nisu dobivali plaću.
„Ljudi misle da dolaze u EU i da će ovdje dobro zarađivati", kaže Tatiana Fomina. „Ne znaju da Moldavija nije dio EU-a i što ih ovdje čeka.“ Moldavska vlada, međunarodne stručne grupe i nevladine organizacije sa zabrinutošću prate rast broja ovakvih slučajeva.
Rat u Ukrajini
Još jedan razlog za zabrinutost je rat u susjednoj Ukrajini koji je izbio 2022. godine. Oko dva milijuna Ukrajinaca i Ukrajinki izbjeglo je najprije u Moldaviju, zemlju s 2,5 milijuna stanovnika. Radi zaštite od trgovaca ljudima, moldavska vlada, Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i IOM formirali su posebnu radnu grupu, a brojne međunarodne nevladine organizacije posvetile su se zaštiti izbjeglica. Danas u zemlji živi oko 140.000 Ukrajinaca.
„S vremenom je međunarodna podrška postajala sve manja i manja. Ali rizik od trgovine ljudima i dalje je velik“, kaže Fomina. Ona strahuje da je broj neprijavljenih slučajeva, u razdoblju kada su policija i granična služba radile na granici svojih kapaciteta, znatno veći.
Jedan slučaj joj je posebno ostao u sjećanju. Neposredno nakon izbijanja rata organizacija je dobila poziv iz zračne luke. Muškarac je bio na putu za Istanbul s jednom Ukrajinkom. Žena je djelovala dezorijentirano – može li stručnjak iz La Strade provjeriti situaciju? Kada je suradnik nevladine organizacije stigao u zračnu luku, sumnjivi muškarac je nestao bez traga – Ukrajinka je još bila tamo.
„Bila je drogirana. Kada se sljedećeg dana osvijestila, ničega se nije sjećala." Što je taj čovjek planirao s mladom ženom, Fomina ne zna – on nikada nije uhvaćen. Tako slučaj nikada nije ušao u službenu statistiku. Moldavska vlada potpisala je i ratificirala najvažnije međunarodne sporazume na tom području. Ipak, stručna skupina Vijeća Europe GRETA u ovogodišnjem izvještaju poziva vladu da učini znatno više u borbi protiv trgovine ljudima. Posebno djeca iz romske manjine, kao i maloljetnici koji žive na ulici ili u državnim ustanovama, moraju biti bolje zaštićeni. Stručnjaci za problematiku trgovine ljudima trebaju dobiti veće ovlasti i bolju obuku.
Da često nedostaje stručnosti, primjećuje i Tatiana Fomina. To je posebno očigledno u ruralnim područjima u Moldaviji: „Policajci kažu da je previše komplicirano istraživati te slučajeve i da se radije fokusiraju na nešto drugo.“
Od 2020. do 2024. u Moldaviji je evidentirano 935 slučajeva trgovine ljudima – znatno manje nego u prethodne četiri godine. Ali za stručnu skupinu Vijeća Europe to nije razlog za optimizam. Naprotiv: ona kritizira da je pad broja slučajeva prije svega posljedica „smanjenja kapaciteta policije za borbu protiv trgovine ljudima" i poziva na hitne mjere.
Ako je nešto naučila u svim ovim godinama, kaže Tatiana Fomina, onda je to: manje evidentiranih slučajeva ne znači i manje žrtava.
