U spektakularnoj policijskoj akciji 19. listopada 2014. uhićen je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Dan poslije u Savskoj 66, ispred Ministarstva branitelja, niknuo je šator te je zapaljena logorska vatra.
"Ovako gore naši snovi o slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj", rekli su, a onda naveli motive i ciljeve prosvjeda.
"Dosta nam je ponižavanja nas invalida, pogotovo onih stopostotnih koji godinama trpe Matićevu inkviziciju i prolaze torture pregleda samo da im se uzmu prava. Danas ćemo biti u Zagrebu i ne odustajemo dok ministar i njegovi pomoćnici ne odu.
Do danas je prošlo 220 dana, a ni prosvjednici ni Matić i njegovi suradnici nisu otišli. Šator je u međuvremenu postao središnje, zapovijedno i komunikacijsko mjesto branitelja koji se ne slažu s Matićem i Vladom. U njemu se odvijaju konferencije za novinare, susreti s državnim vrhom, zaruke, proslave i mise, ali i tragedije.
Već dan nakon početka prosvjeda na platou ispred ministarstva preminula je Nevenka Topalušić (60), pripadnica Gromova, majka četvero djece.
Tjedan dana poslije pred šatorom se zapalio branitelj Damir Čakinić, ali je ostao živ. U ožujku se pred šatorom pokušao spaliti još jedan nezadovoljnik. Nije uspio, a branitelji su se distancirali od njega. Osim ovih, većih incidenata nije bilo. Promatrači su zapazili tek neke manje izgrede.
Na početku prosvjeda ministar Matić žalio se na vulgarna dobacivanja prilikom ulaska u zgradu. Jedan je pripadnik zagrebačke Hvidre kartonom gađao Bojana Glavaševića, no poslije je nestao s prosvjeda, kao i Ilija Vučemilović, koji je u jednom trenutku najavio “krvavi Božić”.
Organizatori prosvjeda uložili su dojmljiv trud u sprečavanje bilo kakvih konflikata koji bi izmakli kontroli. Na samom početku prosvjeda koji nije prijavljen nije se znalo tko su organizatori jer se nije činila uvjerljivom teza o Đuri Glogoškom kao pokretaču prosvjedničke mašinerije.
Uskoro je, uz bok Glogoškom, u prvi plan izbio Josip Klemm, “kralj zaštitara”, koji je lani priveden zbog sumnje na pranje 3,5 milijuna kuna, a protiv kojeg se navodno vode i neke druge istrage. Lutanje od motiva do motiva kod prosvjednika je vremenom postajalo sve očitije.
Najprije su se bunili protiv izjave Bojana Glavaševića o tome kako je kod pobunjenih Srba znatno manje oboljelih od PTSP-a, potom su istakli pitanje dostojanstva branitelja, da bi na kraju sve završilo prijedlogom unošenja braniteljskih prava u Ustav.
U međuvremenu su na šator postavili i vidljivu parolu: “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”, te enigmatičnu formulu: “Oba su pala, oba će pasti”.
To je kolebanje dovelo do urotničkih teorija o tome tko zapravo stoji iza prosvjeda. Prema jednoj teoriji, organizirali su ga pristaše Milana Bandića, u koje spada i Klemm. Prema drugoj, iza svega stoji HDZ.
Branitelji su to u više navrata demantirali ističući da nisu ničije marionete. Posve je moguće da iza prosvjeda ne stoji HDZ, tim prije što im je, naročito nakon otkrića o visokim primanjima obitelji Glogoški, prosvjed zapravo počeo politički štetiti.
Prema nekim informacijama, Tomislav Karamarko pokušao je nagovoriti Klemma da “demontira šator”, no čini se da nije uspio. Sve su glasnija bila rogoborenja javnosti kako su branitelji iz Savske dosadili “Bogu i ljudima” pa su analitičari počeli zaključivati da prosvjed sve više ide na ruku Milanoviću.
Policija je tek nedavno digla prekršajne prijave protiv Klemma i Glogoškog zbog marširanja do Milanovićeva stana. Prosvjednicima je naštetilo i otkriće da Glogoški cijelo vrijeme prosvjeda spava u kući u Zaprešiću, namijenjenoj liječenju najtežih invalida.
S druge strane, u međuvremenu se naspram prosvjednika iz Savske oformio i protupokret - “dosta terora šatoraša” - koji je u jednom trenutku pokušao doći do šatora, no policija je, nasreću, spriječila bliski susret.
U dugotrajnom taktičkom iscrpljivanju postao je važan svaki detalj. Predrag Matić odlučio je, u jednom trenutku, prekinuti plaćanje TOI toaleta braniteljima tvrdeći da je za njih izdvojio stotinjak tisuća kuna.
Ukinuo je plaćanje WC-a s računa ministarstva, ali je nastavio plaćati struju. Politika se na različite načine pokušavala odrediti prema prosvjedu u Savskoj. Ivo Josipović neočekivano je posjetio šator, ali bez rezultata, kao i Josip Leko.
Kolinda Grabar Kitarović šator je posjetila kao predsjednička kandidatkinja, ali i u noći izborne pobjede. Pozvala ih je na Pantovčak i saslušala. Imenovala je jednog od predvodnika prosvjeda, Antu Deura, savjetnikom i tu se sve okončalo.
Nekoliko puta prosvjednike su obišli Branimir Glavaš, Dario Kordić, Zdravko Mamić i momčad Dinama. Suzdržanu potporu dao im je i Tomislav Karamarko, dok ih je Crkva bezrezervno podržala.
Nakon višemjesečnih natezanja s državnim institucijama, plan Glogoškog da za okrugli stol posjedne apsolutno sve strane doživio je fijasko. Odazvao mu se jedino kardinal Bozanić, ali su ga branitelji na kraju zamolili da ne dolazi jer nema smisla.
Jedini javni kontakt s Milanovićem Glogoški i Klemm imali su u Okučanima. Zadnja akcija prosvjednika je ultimatum Vladi. Glogoški je s Trga bana Jelačića poručio je premijeru da pokrene javni dijalog ili da 30. svibnja odstupi s pozicije - inače će oni doći na Markov trg. Ultimatum ističe u subotu i to je sad situacija “ili-ili”.
Nakon 220 dana prosvjeda dvije stvari nisu razjašnjene: Tko je sve započeo i kako će sve završiti.
