Planinari Branko Lukšić i Zvonimir Lindenbach poginuli su 11. svibnja 1958. pri priječenju jugoistočne stijene Kleka, u smjeru "Tonkina priječnica", pisao je Hrvatski planinar na obljetnicu tragedije. Branko Lukšić rodio se 5. siječnja 1928. u Čileu, u Punta Arenasu. Po dolasku u Zagreb na studij ekonomije učlanjuje se u SPD »Velebit«, čiji je član Uprave, referent za propagandu i član Alpinistièkog odsjeka (AO). Bio je i pročelnik Komisije za alpinizam PSH a (1956. – 1958.) te organizator alpinističkih akcija. Često je odlazio planinariti s Branimirom Lustigom, kasnije slavnim hollywoodskim producentom, s kojim je i na ovoj fotografiji.
Već je na prvom alpinističkom pohodu, na Durmitor 1950., u Savinom kuku prepenjao prvenstveni smjer. U osam godina bavljenja alpinizmom penjao je na Kozjaku, u Kamniškim i Julijskim Alpama, na Velebitu, Biokovu i Prokletijama. Pripadao je slavnom, povijesnom, poslijeratnom naraštaju alpinista koji su činili Drago Belačić, Slavko Brezovečki, Krešo Mihaljević, Edvin Rakoš, Joža Mesarić, Ervin Hanzer, Nenad Èulić, Mirko Zgaga, Stanislav Gilić, Matija Mlinac i drugi.
U navezu s Ervinom Hanzerom 31. srpnja – 1. kolovoza 1955. uspješno je svladao "Aschenbrennera", s jednim bivakom. Penjali su smjer u "granicama ljudskih mogućnosti", a njihov je uspon bio prvorazredan događaj za hrvatski alpinizam.
Za alpinističkog logora na Magliću 1956. prepenjao je svoj stoti smjer, a na Kleku 1958. posljednji – stotrideseti. Branko Lukšić pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu na otoku Braču, planinari su mu pripremili veličanstven sprovod. Na nekoliko su mjesta u Klekovoj stijeni postavljene spomen-ploče s imenima penjača poginulih na Kleku. Jedna takva ploča nalazi se na izlazu iz smjera »Tonkina priječnica«, s imenima Lukšića i Lindenbacha. Zvonimir Lindenbach, nadimak mu je bio Linden, po zanimanju urarski pomoćnik, bio je mladi član Alpinističkog odsjeka PDS-a "Velebit". Imao je samo sedamnaest godina kad je smrtno stradao na Kleku. Alpinisti su ga voljeli i cijenili kao vrlo perspektivnog penjača. HPD-ova podružnica "Mosor" iz Splita sagradila je 1936. planinarsku kuću na Vidovoj gori, na rubu stijene najvišega vrha otoka Brača (778 m).
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kuća je napuštena, nakon rata obnovljena, a 28. rujna 1958., uz nazočnost šezdesetak planinara iz dalmatinskih planinarskih društava i Jerke, Brankove sestre, imenovana je Lukšićevim imenom. Tom je prigodom iznad vrata Doma postavljena i spomen-ploča posveæena Lukšiću. Kuća je srušena 1972. po nalogu općine Supetar, a nedaleko od mjesta gdje se nalazila sagrađena je nova - danas turističko-ugostiteljski objekt "Vladimir Nazor". Spomen ploča Lukšiću sačuvana je te je uzidana u zapadni zid kuće. Branko Lukšić pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu. Na zagrobnoj ploči piše: “Mladost svoju planinskim vrhuncima darovao”.
