Nakon što se Velika Britanija na summitu u Bruxellesu dogovorila s EU oko Brexita, pitanje je kako će ovu odluku riješiti na planu unutarnje politike. Situaciju oko Brexita komentirao je dr. Petar Popović, docent na Odsjeku međunarodnih odnosa i sigurnosnih studija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Na pitanje hoće li Britanci postići dogovor unutar parlamenta u vezi sporazuma o Brexitu do ožujka, kad izlaze iz EU, Popović kaže: "Sporazum o Brexitu vrlo vjerojatno neće proći u parlamentu, iako prave alternative nema budući da je Engleska trenutno u bezizlaznoj situaciji. Naime, ovakav je dogovor posljedica najspornije točke procesa izlaska, a to je granica između Republike Irske i Sjeverne Irske. Dogovor o izlasku koji je ponudila May možda je porazan za Englesku, ali je time izbjegnuta možebitna politička katastrofa ukoliko bi irski otok bio podijeljen „tvrdom granicom“.
Zbog Sjeverne Irske, ostatak Ujedinjenog Kraljevstva ostaje i nakon službenog napuštanja EU u ožujku 2019. u Carinskoj uniji. Budući više neće biti članica, Engleska neće imati pravo glasa ali će morati primjenjivati sve pravne akte i trgovinske regule iz Bruxellesa. Pritom, neće imati mogućnost pregovora s drugim državama i stvaranja vlastitih slobodno trgovinskih ugovora. To drugim riječima znači da će do načelnog roka za dovršetak pregovora u prosincu 2020, Engleska postati, kako je to rekao najžešći konzervativni oponent premijerke May Jacob Rees Mogg, svojevrsna „vazalska država“.
Veliki dio konzervativaca će zbog toga glasati protiv dogovora. Laburisti kao opozicija će po defaultu glasati protiv. Ključ eventualnog uspjeha leži u rukama unionista Sjeverne Irske, koji također podržavaju opoziciju unutar torijevaca i drže ovaj dogovor katastrofalnim, ali kako su u vladajućoj koaliciji, znaju da bi eventualna propast dogovora značila i pad vlade, tj. njihov gubitak vlasti koji teško da bi ikada više mogli ostvariti, bilo s laburistima ili s torijevcima. U svakom slučaju, opstanak dogovora o izlasku svodi se na premijerku May, odnosno na njezinu sposobnost da zadrži unioniste i neutralizira oporbu unutar svojih redova.
Popović smatra da je kaos u engleskoj politici velikim dijelom i odraz kalkulantskog karaktera same premijerke May:
"Ona je svakako u tragičnoj poziciji, ali sumnjam da će opravdati pridjev „željezne lady“ kako joj to neki pridaju iz najboljih namjera. Nakon referenduma kada postaje premijerka, May značajno izjavljuje „Brexit znači Brexit!“ i „nikakav dogovor je bolji od lošeg dogovora“. U pozadini širenja tog lažnog optimizma radi skupljanja političkih bodova, ona je itekako bila svjesna realnih odnosa snaga koji Engleskoj ne idu u prilog i institucionalnih ograničenja koja se ne mogu zaobići u pregovorima s EU.
Njezini kritičari sada s pravom tvrde da je njezin nacrt ugovora o izlasku potvrda da je za May „loš dogovor bolji od nikakvog dogovora“. I sada se postavlja ključno pitanje; ukoliko dogovor propadne u parlamentu, a sva je prilika da hoće, što May može ponuditi osim ostavke? Jedina realna opcija je novi referendum. Ali, referendum oko čega: ostanka ili izlaska? Izlaska bez dogovora ili izlaska po sadašnjem dogovoru? Izlaska bez dogovora, ili po sadašnjem dogovoru ili ostanka? Čak i da se hipotetski sve stranke dogovore i da se održi referendum, ostaje pitanje kako će reagirati EU koja jasno daje do znanja da se članak 50 neće deaktivirati. S druge strane, Tony Blair je nedavno je izjavio da misli kako će EU biti pragmatičnija; u slučaju novog referenduma EU bi iskoristila priliku da pomogne kampanji za ostanak tako što će Engleskoj ponuditi mnogo bolje uvjete članstva."
Ipak, današnji Telegraph izvijestio je o tome da se u tajnosti sprema tzv. 'plan B' koji zajedno sastavljaju ministri iz Vlade Therese May i europski diplomati, u slučaju da ne prođe ovakav prijedlog u parlamentu. Na ovo pitanje dr. Popović odgovara:
"Iako se o tom tajnom „planu b“ ne zna mnogo, čini se da je to više unutarnja stvar engleske vlade, nego zajedničkih napora s EU diplomatima. Plan b je pokušaj spašavanja same vlade ukoliko dogovor u ovom obliku ne prođe na izglasavanju u parlamentu. Unionisti su već izrazili spremnost da ga podrže. Navodno, 'plan b' se odnosi na pokušaj primjene norveškog modela, odnosno da UK ostane članicom isključivo Jedinstvenog tržišta EU, dok bi napustila sve druge institucije. Takav bi dogovor zadovoljio i konzervativce i unioniste, pa tako i spasio vladu. Međutim, budućnost 'plana b' ne ovisi samo o Engleskoj nego i o EU. Predsjednik Komisije Juncker i dalje kategorički odbija prihvatiti bilo kakav dogovor osim sadašnjeg."
"Obje su strane u strahu, ali iz različitih razloga. Engleska zna da joj s Brexitom prijeti ekonomski pad i mogućnost gubitka pozicije svjetske trgovinske i financijske velesile. Ovaj dogovor zato i žrtvuje političku poziciju Engleske kako bi spasio ekonomsku. Međutim, čak i ta relativno duga tranzicija od nekoliko godina ograničena je isključio na konstruiranje novog trgovinskog ugovora između Engleske i EU. Jer kada početkom 20-tih EU i UK urede svoje trgovinske odnose, Engleska će tek tada biti u mogućnosti voditi svoju neovisnu trgovačku politiku s drugim državama. Dakle, engleski je strah sasvim opravdan; svaka izgubljena godina u doba rapidne globalizacije ostavlja strašne posljedice na ekonomski sustav.
S druge strane, strah EU najupadljivije se očituje u demonstraciji njihove beskompromisne pregovaračke moći. Uspješni Brexit bio bi udar na ionako poljuljani legitimitet EU institucija. EU se nalazi pritisnuta iznutra populističkim pokretima, jačanjem zahtjeva za povratak nacionalnoj suverenoj državi, ekonomskim nejednakostima, svjetonazorskim oprečnostima i sveopćem masovnom gubitku vjere u političku participaciju na razini EU.
Izvana, EU je na geopolitičkoj meti i Rusije i SAD-a; Rusija potpiruje nejedinstvo unutar EU zbog Ukrajine, sankcija, i NATO-vog prodora na istok; SAD zato jer EU vidi potencijalnog konkurenta ukoliko se EU kroz dublje jedinstvo politički emancipira na međunarodnoj sceni. Britanija bi naravno od veoma loše geopolitičke i unutar političke pozicije EU mogla profitirati.
U pregovorima mogla bi uvjetovati EU kroz izravni utjecaj na države članice koje su sklone slabljenju EU, oslanjanjem na pomoć SAD-a koji pod Trumpom gaji otvoreni animozitet prema nadnacionalnim institucijama, ili klasičnom metodom raspirivanja problema na Balkanu, tom mekom trbuhu Europe. To su samo neke od opcija, i za očekivati je da općepoznati engleski pragmatizam zasigurno neće posustati. Međutim, sadašnje stanje kaosa u samom vrhu engleske politike ipak ukazuje da moć „stare imperije“ slabi", smatra docent Petar Popović.
