Vid Balog ne ismijava, nego nasmijava nekadzemski puk

Vid Balog bio bi čudna pojava na ovim prostorima, a time ne mislim na ozemlje pokojne Jugoslavije, pa ni na širi srednjoeuropski areal, zapravo niti na bilo koje geografsko područje. Mislim na Nigdjezemsku, točnije govoreći na Nekadzemsku, europsku u smislu kulturne tradicije i doba odavno utopljeno u senzacionalističkome moru informacija svih vrsta i vjerodostojnosti. U toj Arkadiji u oku duha mog bio bi on neobična rijetkost, dobrodošao izuzetak. Bilo je, doduše, još od Shakespeareovih vremena, pa i ranije, glumaca i ljudi od pera u jednoj koži, možemo o tom fenomenu govoriti još u doba starih Grka, mada je tamo teatar još mirisao na ritual pa baš i ne znamo kako je to funkcioniralo. Kad se vratimo najnovijim i našim vremenima, pa krenemo od domaćeg dvorišta, sjetimo se velikog Tita Strozzija, koji se uspješno okušao i kao pisac u više žanrova na hrvatskom i njemačkom, prevoditelj, redatelj, pedagog... U najnovije doba tu je Fabijan Šovagović i njegova kultna drama "Sokol ga nije volio". Od svjetskih intelektualnih i umjetničkih vagabunda spomenimo samo glumačku zvijezdu i istaknutog američkog pjesnika i jednog od najznačajnijih američkih dramatičara Sama Sheparda ili engleskog romanopisca, šekspirijanskog dramskog prvaka i filmskoga glumca Roberta Shawa. I danas imamo umjetnike uspješne na više područja. Imamo u Hrvatskoj glumca koji je doktorirao neuroznanost, imamo glumicu koja je i diplomirana liječnica i manekenka, psihijatra koji je diplomirao i glumu. Ipak, u današnje doba koje ne samo preferira, nego i diktira površnost kao stil života, te su pojave iznimka, pogotovo što rijetko tko od njih uspješno gradi više paralelnih karijera.