U zagrebačkim arhitektonskim i urbanističkim krugovima, a i šire, zadnjih dana vode se rasprave o tzv. 'Manhattanu u Zagrebu', čije je nicanje u Novom Zagrebu bombastično najavio zagrebački gradonačelnik te time zaokružio fascinantan i već godinama spominjan popis nerealiziranih gradskih projekata, na kojem se nalaze vječni slučajevi Paromlina, Gredelja, Bloka Badel pa sve do Trga Franje Tuđmana i Kongresnog centra, a čini se i sljemenske žičare.
Taj megaprojekt Grad u gradu trebao bi se graditi u Novom Zagrebu, na čak milijun kvadrata između Save, Avenije Većeslava Holjevca, Avenije Dubrovnik i Ulice Radoslava Cimermana, a procijenjeno je da je težak najmanje pola milijarde eura.
Tim projektom preobrazio bi se taj prostor u "novo inovativno gradsko područje, koje bi novim konceptom stambenih i poslovnih zgrada, te šoping centrom i javnim sadržajima, od vrtića, škola i bazena do ambulante i kina, unaprijedilo opću kvalitetu života stanovnika i postalo nezaobilazna turistička atrakcija", odnosno, "središte Novog Zagreba".
Na najavu o preseljenju Hipodroma i rušenju, izgradnji ili rekonstrukciji Velesajma u tom novom Gradu u gradu odmah je reagiralo Društvo arhitekata Zagreb, koje je pozvalo beogradske kolege da govore o projektu 'Beograd na vodi', čiji je investitor tvrtka Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata iz Abu Dabija, ista ona kompanija koja se spominje kao jedan od potencijalnih investitora i zagrebačkoga Grada u gradu.
U međuvremenu se pojavila, kako donosi DAZ, nekakva skica i javni natječaj firme Ex-development iz Dubaija za projekt Promatračkog tornja na prostoru Hipodroma u Zagrebu, koji je prema tvrdnjama zagrebačkih arhitekata, protivan GUP-u i Pravilniku o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza.
Ugledni arhitekt i urbanist Boško Budisavljević tvrdi da "Grad u gradu" nije prioritet Zagreba nego je najvažnije dovesti vodu i kanalizaciju do svakog stana, a zatim se baviti Gredeljem, Paromlinom, Zagrepčankom, Kampusom Borongaj, žičarom, stadionom.
"Prioritet nije niti obnova Zagrebačkog velesajma, ali se treba pripremati za njegovu rekonstrukciju, a hipodrom ne smije biti izgrađen", kaže Budisavljević, koji je između ostaloga radio kao samostalni istraživač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te napravio brojne urbanističke studije, primjerice, o sanaciji zagrebačke periferije, zatim Trnja, Novog Zagreba i priobalja Save, a autor je i studije za GUP za Zagreb iz 1982. godine.
Poznat je i po tome što godinama upozorava zagrebačkog gradonačelnika na gradske probleme, međutim, još niti jednom nije dobio nikakav odgovor. U zadnjem, prošlotjednom otvorenom pismu Bandiću, koje je objavio i na fejsbuk stranici svoje udruge Anatomija otoka, kritički se osvrće na projekt Grad u gradu, upućujući zagrebačkog gradonačelnika da je "Zagreb nastajao tisuću godina, a Dubai i svi ti Emirati su se razvili u 60-ak godina.
Dakle, tko bi od koga trebao učiti, Zagreb od Dubaija ili Dubai od Zagreba? Povijest je učiteljica života, a tradicija i kontinuitet razvoja garancija kvalitete i ljepote življenja", drži Budisavljević, te poručuje da nema nikakvog razloga da se Zagreb razvija brzinom Dubaija.
"Mi se moramo razvijati polagano, prema našim mogućnostima i na naš način. Da je na prostoru Grada u gradu trebalo izgraditi takve gustoće koje se očito planiraju u suradnji sa stranim investitorima, to bi odavno ustanovili i naši planeri. Nije GUP kao plan bezvezan dokument koji svatko može mijenjati kad hoće i kako hoće. Grad Zagreb ima svoju ravnotežu, svoju centralnu os i svoja krila, istočno i zapadno. Tako je tekao i razvoj, otprilike proporcionalno na obje strane. Glavni zadatak razvoja Zagreba je nastavak tog ravnovjesja, konkretnije popunjavanje lokacija na području grada koje su ostale preskočene i zanemarene. Pomislite samo na prostor Gredelja, Zagrebačke klaonice, periferije oko zgrade Hrvatske radiotelevizije, Paromlina, bolnice u Blatu i mnogo drugih. Najprije to treba sanirati i privesti svrsi. Velika greška je bio neplanski razvoj i izgradnja Radničke ceste. Na krivom mjestu se izgradilo ono što je trebalo biti u zagrebačkoj osi, Aveniji Većeslava Holjevca. Tad bi imali pravi ulaz u grad s juga, dostojan Zagreba. Jelkovec je također jedna od nesretnih krivih odluka. To je izgradnja na livadi, umjesto da su se sve te zgrade pravilno raspodijelile po području izgrađenog Zagreba, od Španskog do Dupca. Na tom području ima još toliko mjesta, da je bilo nepotrebno ići tako daleko", ističe Budisavljević.
"Ako je sve tako čisto i pošteno, da li se nečega bojite kad tu ideju niste podijelili s građanima, već samo 'von oben' i lakonski dali kratku izjavu što planirate?", poručuje gradonačelniku Budisavljević, te mu predlaže da njegove službe kroz mjesec dana pripreme materijal o Gradu u gradu koji bi se mogao prikazati na raznim tribinama i skupovima građana.
Također i referendum o tom vrlo važnom pitanju. Zagrebački ured za strategijsko planiranje i razvoj grada predstavio je prije desetak dana u hotelu Dubrovnik dokument "Planirani projekti za razvoj Grada Zagreba u narednih 10 deset godina", u kojem se ne spominje niti projekt Grad u gradu, a niti Paromlin za koji je upravo završen natječaj.
U tom materijalu stoji da se Grad Zagreba namjerava pozabaviti s devet projekata, zapravo starih i poznatih ideja, međutim, u njemu nema nikakvih financijskih i vremenskih parametara tako da sve izgleda kao još jedan od predizbornih poteza, kojim se želi stvoriti dojam marljivog rada i brige za hrvatsku metropolu.
Prema tom materijalu u zapuštenom dijelu centra Zagreba, kod Kvaternikovog trga, na površini od oko tri hektara, konačno bi trebalo niknuti novo stambeno-poslovno naselje – Blok Badel, o kojem se govori barem 10 godina. Arhitektonsko-urbanistički natječaj proveden je već prije osam godina, a ideja je da taj prostor omeđen Vlaškom ulicom, Kvaternikovim trgom, Šubićevom, Martićevom i Derenčinovom ulicom, dobije novi identitet i postane novo središte u kojem bi se između ostaloga smjestio Muzej hrvatskog stripa, Centar animiranog filma, Centar za nezavisnu kulturu mladih i Kuća hrvatske knjige.
Ponovno je u opticaju slučaj Gredelj, nekadašnja Strojarnica državne željeznice i zaštićeno kulturno dobro, čiji je projekt obnove spomenuti Ured predstavio još prije sedam godina. Svojedobno se govorilo da će se tamo smjestiti druga, dramska scena zagrebačkog HNK što bi bilo u skladu s europskim trendovima oživljavanja industrijske arhitekture. Projekt, naravno, naglašava važnost smještanja gospodarskih i turističko-ugostiteljskih sadržaja te stambenih objekata, koji bi se dobili obnovom Strojarničkog naselja.
Sasvim nerealno se spominje i nikad završeni građevinski kostur Sveučilišne bolnice u Blatu, čija je gradnja započela još 1985. godine prema arhitektonskom projektu Biroa 71 iz Domžala iz Slovenije. Već je tada, u vrijeme socijalizma, shvaćano da Zagrebu nedostaje velika i suvremeno opremljena bolnica pa je tako u prvom naletu samodoprinosima Zagrepčana izgrađeno oko 260 tisuća četvornih metara.
Kad je ponestalo novca sve je stalo i tako stoji više od 25 godina. Prema bilješkama u dokumentu, propituje se mogućnost da se na tom prostoru smjesti nova Nacionalna dječja bolnica (?) pa se u tom kontekstu priprema teren za izradu studije izvodljivosti, a razmatra se i mogućnost smještaja Nacionalne sveučilišne bolnice na istoj lokaciji.
Dakle, još se ništa ne zna, osim da su poduzeća Tehnika, Industrogradnja i Institut građevinarstva Hrvatske napravili još 2000. godine Elaborat izvedenog stanja Sveučilišne bolnice Zagreb, a prošle godine su završeni još neki nužni elaborati. S obzirom na pretpovijest tog projekta i agilnost današnje gradske uprave, postoji opravdana sumnja u završetak te bolnice. Puno realnije zvuči opcija da je ta bolnica na kraju grada samo još jedan od fantomskih projekata gradske uprave.
Navodi se i europski projekt ProGlreg, kojim koordinira Sveučilište RWTH iz Aachena i čija vrijednost za zagrebački dio iznosi 1,450.000 eura. Jedini ima glavu i rep, tj. financijsku konstrukciju i plan radova, a podrazumijeva stvaranje "živih laboratorija" u urbanim područjima, tj. razvijanje rješenja za poljoprivredu i vrtlarstvo u postindustrijskim zonama, zelenih zidova i krovova te približavanje Save ljudima.
U planu je obnova i revitalizacija nekadašnjeg Pionirskog grada u Dubravi, koji je od 1951. godine bio mjesto međunarodnih susreta djece i mladih. Zamišljeno je da se taj kompleks obnovi i sačuva kao urbanistička i arhitektonska cjelina, a zatim bi se u sazvučju s novim duhom vremena pretvorio u Grad mladih Granešina, odnosno, u poželjnu destinaciju za razvoj sportskih, edukativnih i kreativnih sadržaja, kao što su recimo terenska nastava tijekom ljetovanja, ili zimovanja.
U Novom Zagrebu, u tzv. novozagrebačkoj zelenoj potkovi, koja je nastala po uzoru na donjogradsku Zelenu potkovu, zamišljen je tematski park Hrvatska u malom – Muzej na otvorenom, pa bi se tako svakog mjeseca predstavljala baština drugog kraja, recimo, u veljači bi se odvijala dubrovačka Festa sv. Vlaha, a u kolovozu sinjska Alka.
Na projekt "Grad u gradu" osvrnuo se i Borislav Doklestić, urbanist i arhitekt, te autor dvije knjige "Zagrebačke urbanističke promenade" i "Zagreba kakav ni/je", koji je rekao da "čitav svoj mandat, ova gradska uprava koristi stručnu podršku svojih institucija, samo kada mu je neophodna, da lege artis provede neke od svojih zamisli ili zamisli određenog interesnog kruga".
"Ostalo vrijeme te institucije pokušavaju elaborirati dokumente koji imaju stručnu utemeljenost i vrijednost za kvalitetu života u gradu Zagrebu, ali takvi dokumenti završavaju u ladicama nakon predstava sličnih ovoj u hotelu Dubrovnik", ističe Doklestić, pojašnjavajući da je razlika u strategijama gradonačelnika i gradske institucije koja elaborira strategije grada očita i golema.
"Gradska institucija pokušava rehabilitirati gradske vrijednosti, a gradonačelnik troši gradske vrijednosti. Očito je kriza u budžetu ogromna pa se prodaje obiteljsko srebro. On to radi i s povijesnim gradom, a najnoviji njegov projekt troši najvredniji gradski areal uz Savu s navodnom prijetnjom da će i Velesajam sravniti sa zemljom. Možda će i on slično modelu 'Beograda na Savi' sve to ponuditi nekom 'maketaru iz Malezije'. Maketa će biti podloga 'urbanističkom' uredu za izradu urbanističkog plana i farsu koja se zove 'javni uvid i primjedbe na plan'. Navodno je tako nekako nastajao projekt Beograda na Savi. Konzultacije gradonačelnika su očito bile puno intenzivnije s beogradskim 'uredom za strategije' nego sa svojom vlastitom institucijom koju uredno plaćaju građani Zagreba i koja očito pokušava odgovoriti na stvarne potrebe tih građana", kaže Borislav Doklestić.
U spomenutom dokumenti navedeni su i projekti iz tzv. Vizije razvoja Grada Zagreba do 2020., koja objedinjuje, uz neke već spomenute, i gradnju Kongresnog centra, uređenje središta Sesveta, Terme Blato, Paromlin, Zagrepčanku, prenamjenu bivše vojne bolnice u Vlaškoj ulici, sljemensku žičaru, tračničku vezu između Zagreba i aerodroma, te završetak Sveučilišnog kampusa Borongaj.
Pitanjem Paromlina loptale su se mnoge gradske administracije, lomila su se koplja oko dvije opcije – rušiti ili obnavljati, a svađalo se i oko svrhe i namjene. Sada se čini da je ideja gradonačelnikove savjetnice o udomljavanju Gradske knjižnice na toj lokaciji pobijedila. Studio UPI 2 PM dobio je prvu nagradu na provedenom natječaju što naravno ne znači da će se krenuti u realizaciju s tim projektom jednako kao što se nije krenulo i s mnogim drugim projektima. Za Kongresni centar još je 2004. godine predložena lokacija u Ulici Isidora Kršnjavoga, a kasnije kod Zagrebačkog velesajma, no ništa se nije dogodilo.
Terme Blato su vječna tema, starija od deset godina. Jedino je prošle godine započela obnova bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87, zaštićenoga kulturnog dobra, gdje će utočište pronaći dislocirano Glazbeno učilište Elly Bašić i Glazbena škola "Pavao Markovac". Doklestić dodaje da bi sve navedene projekte podržao, međutim, u dokumentu manjka, naglašava, rješavanje problema podzemlja vezanih uz kvalitetnu opskrbu Zagreba vodom i povezanosti s gradskim deponijem.
"Podržao bih sve projekte koji rehabilitiraju grad. Tako se ponaša svaki suvislo vođeni grad. Posebno bih podržao i razlikovao projekte koji uređuju prostore grada od onih projekata koji grade prostore grada. Razlikovao bih ih i po prioritetima, primjerice, uređenje poteza oko potoka Črnomerec, ali odmah bi dodao kao prioritet i uređenje koridora Samoborčeka kao javnog prostora, koji je već debelo nagrizen. Nedostaje niz projekata uređenja četvrti, koji nisu gradnja nego poboljšanje okoliša četvrti, a koji postoje i rade se u tim gradskim institucijama i trebaju biti podloga za gradske projekte. Gradski projekti ne moraju biti 'velebni' tipa 'ja ću izgraditi najveći neboder' nego moraju i mogu malim promjenama i malim investicijama bitno promijeniti kvalitetu jednoga gradskog područja. To je također jedan od elaborata, čak respektabilni međunarodni seminar koji je organizirao zagrebački zavod, koji je završio u ladici, a drugi s istom temom i drugim izrađivačima također doživljava istu sudbinu", kaže Doklestić, dodajući da je za takve politike grad već potrošio novce pa se za neke obećane projekte, koji građani već dugi niz godina s nestrpljenjem očekuju, npr. žičaru, prodaje "obiteljsko srebro".
I na planu urbanizma već se godinama spominju razne ideje, a neke od njih zapravo su osuvremenjeni projekti iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Jedna od njih je izgradnja nove ceste s tramvajskom trasom koja će povezivati Črnomerec i Jarun. Tim golemim zahvatom rasteretile bi se odavno zagušene i neprohodne Savska i Selska cesta, a također bi se obnovilo i zapušteno okretište tramvaja na Ljubljanici i uredila Ozaljska ulica, te time potpuno promijenila vizuru zapadnog dijela Zagreba.
Govori se i o Urbanističkom planu za uređenje i revitalizaciju jednog od središnjih zagrebačkih blokova, koji se nalazi između Bornine, Erdödyjeve, Branimirove i Domagojeve ulice. Predviđa se očuvanje povijesne matrice, ali i podizanje visoke zgrade od osam katova te formiranje parkova. Krenulo bi se i u obnovu bivše tvornice "Nada Dimić", koja je djelovala više od 50 godina u zgradi nekad svjetski poznate tvornice Master – Penkala i pronalaženju njezine nove namjene.
Također, gradonačelnik je nedavno po tko zna koji put najavio ulaganje (280 milijuna kuna) u maksimirski stadion, premda još nije siguran treba li ga zbrisati s lica Zemlje i zatim s Vladom RH izgraditi "novi stadion Nacionale na Blatu", "najljepši u ovom dijelu Europe", ili "ulagati u ovo, u 'Skadar na Bojani'". Doklestić zaključuje da u gradskim strategijama nedostaje i angažiranje postojeće željezničke mreže prema južnim područjima grada za javni prijevoz i niz projekata koji bi trebali poboljšati sustav kretanja u gradu, što bi trebao biti rezultat ozbiljne prometne strategije.
"Inače se bojim semikulturnih 'vizionara' i 'vizija ad hoc – do vizija se dolazi ozbiljnim znanjem o gradu i elaboriranjem grada", poručio je Borislav Doklestić. Dakle, strateški projekti u Zagreb već su godinama isti, po potrebi se izvlače iz ladica i recikliraju, tu i tamo se napiše pokoji elaborat, a mandati se množe.
Za to vrijeme Zagrepčani su dodali na Budisavljevićevu listu sasvim drukčije prioritete: izgradnju bazena, biciklističkih staze, bolnica, vrtića, domova umirovljenika i ustanova za palijativnu skrb, te saniranje Jakuševca, dakle, ono što Zagrebu nedostaje desetljećima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Što radi veću štetu ljudi ga više vole.