Lider HDZ-a mora biti gospodin (ili gospođa). Ali mora biti i baraba. Vladati s tom skupinom, čiji su čelnici diljem domovine dosad zaradili nekoliko ozbiljnih robija (i to samo zato što su im sudovi bili skloni) ne mogu političari koji su samo učeni i knjiški ljudi. Treba tu još nešto. Trenutak u kojem se Andrej Plenković (193 cm) zaletio prema Nikoli Grmoji, a gepard iz Metkovića dao petama vjetra (zaštićen mostobranom Pupovac - Bulj) više je imponirao bazi stranke od peterojezičnog Plenkovićeva nastupa u Strasbourgu.
No ni činjenica da je aktualni šef HDZ-a poliglot nije za bacanje. Naprotiv, ona mu daje na “elektibilnosti”. Predsjednik HDZ-a, naime, usred noći mora biti spreman razgovarati s Angelom Merkel i Emanuelom Macronom, ujutro se natezati s Vasom i Hasom, a onda popodne održao presicu na kojoj ga čekaju Damira Gregoret, Hrvoje Krešić i ostale kraljevske kobre iz hrvatskog medijskog terarija.
Te kentaurske osobine, procjenjuje ovih dana cijela vojska utjecajnih HDZ-ovaca, posjeduje samo Plenković. To im govore razum i osjećaji, pa čak i nagoni.
"Moja želja i osobni nagon ide prema tome da javno izrazim apsolutnu podršku aktualnom predsjedniku stranke i premijeru Andreju Plenkoviću, s obzirom na sve ono što je radio otkad je na čelu stranke i Vlade", rekao je šibenski župan Goran Pauk, koji je dodao kako je Plenković “definitivno najuspješniji hrvatski premijer”.
Plenković je u mandatu doista savladao ozbiljne prepreke - Agrokor, Uljanik, Petrokemiju, 3. maj, možda i Đuru Đakovića. Nešto je resetirao, nešto likvidirao, nešto vlasnički pretumbao - ali stvar hoda dalje. Plenkoviću su ispostavljeni računi, i to sa zateznim kamatama, za sve tranzicijske muljaže minulih desetljeća. Budući hrvatski premijer neće morati rješavati te probleme, doći će na red novi, ali vjerojatno ipak manji.
“Mogu vam 12 puta odgovoriti isto - moj izbor je Andrej Plenković", prisnažio je ministar gospodarstva Darko Horvat, koji se premijeru pokazao vrlo korisnim. Agilni Horvat kotira kao Karamarkov kadar, pa je podrška utoliko značajnija jer znači da je Plenković najbolji izbor i desnici, sve tamo do Penave. Andrej Plenković stranci je nametnuo Istanbulsku konvenciju, tigra od papira čije efekte u hrvatskom društvu danas ne mogu nabrojiti ni stručnjaci (nažalost: požeški župan ovih je dana dobio blagu kaznu, a od trošenja milijardi kuna na sigurne kuće i zaštitu žena od nasilja nema ništa) dok se zvučni Marakeš kompakt svakog dana konfrontira s izvješćima s hrvatske granice, gdje policija nije previše nježna prema migrantima...
“U ovom trenutku apsolutno podržavam Plenkovića, a kasnije tko pobijedi”, solomunski se izrazio Milan Kujundžić. Gordan Jandroković je od početka za Plenkovića, kao i Davor Božinović. Njih dva ne uživaju osobitu popularnost u bazi, ali su iskusni i važni ljudi. “On ima najbolje referencije”, očitovao se konačno, na iznenađenje mnogih, i Oleg Butković, jedan od tihih korifeja desnice.
Plenkovića je podržao i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban. “Smjer u kojem idemo - koji bilježi rast i stabilnost je put kojim trebamo ići”, napisao je Boban. Nešto kasnije podržao ga je i general Stjepan Adanić.
“Podržavam ga zato što vodi HDZ u pravom smjeru, na tragu Tuđmanove politike. Povrh toga izvrsno pozicionira Republiku Hrvatsku u Europi i svijetu”, napisao je na Facebook profilu Adanić. Podržao ga je i zadarski velmoža Božidar Kalmeta, ali i župan Božidar Longin. Dva Božidara, jedan grad, jedna županija - i to ne bilo koja - a dvije podrške; ne samo premijerskoj nego i općoj politici Andreja Plenkovića, što je dosta važno.
Oni znaju da on nije iznevjerio najvažniji cilj, koji svi dijele - opstanak na vlasti i jedinstvo stranke. HDZ je, što god čovjek mislio o njima, politički najpametnija skupina ljudi u Hrvatskoj. Daju katkad golove iz ofsajda, potkupljuju suce, znaju se poslužiti i “Božjom rukom” da bi loptu strpali u mrežu, ali kad se na kraju pogleda semafor - a semafor je jedino što gledaju - na njemu piše “pobjeda”.
Ni jedan jači HDZ-ovac još nije rekao da je za Miru Kovača.
U "trojnom paktu" Kovač-Stier-Penava, Kovač se isturio kao lider, koji mjesecima gori od želje za kandidaturom, za utakmicom i za preuzimanjem stranke. Zasad se može uzdati u načelo “jedan čovjek - jedan glas”. Plenković je dosad dobio tridesetak glasova, važnih, ali ipak, na kraju će jednako vrijediti glas anonimnog HDZ-ovca iz Ciste Provo i glas Andreja Plenkovića. Kovač se kladi na to da je postojeći šef HDZ-a do te mjere nepopularan da će većina članova stranke glasati protiv njega, odnosno da će za novog predsjednika birati njega.
Davor Ivo Stier nije jurišao kao Kovač, odvagivao je šanse i na kraju se on kandidat za potpredsjednika HZD-a. U više javnih nastupa iznio je pitijsku formulu: on je za više desnice i više borbe protiv klijentelizma. Više desnice znači više njega i sličnomislećih ljudi, manje HNS-a i Pupovca, možda savez s Mostom i škoristima. Ostane li “trojni pakt” jedinstven, morat će pronaći jake argumente zbog kojih želi smijeniti predsjednika stranke, koji je i predsjednik Vlade (što bi vjerojatno srušilo i Vladu), pa bi HDZ gurnulo prema izborima, na kojima će morati dokazivati naciji zašto misle da imaju rješenje za državu ako su nakon četiri godine priznali da nemaju rješenje ni za stranku.
Gurne li trojac HDZ prema izborima, a promjena šefa je igra “va banque”, preuzima veliku odgovornost, a većina istaknutih HDZ-ovaca - kako možemo vidjeti iz izraza lojalnosti Plenkiju - ne spada u hazardere. Parlamentarni će izbori, naime, opet - unatoč mnogim razlikama u odnosu na predsjedničke - biti sraz ličnosti, osobnosti, karaktera, znanja i vještina čelnog čovjeka, a tu je Plenković u prednosti pred Bernardićem. Kovač i Stier tek bi se trebali dokazati kao bolji; a usput bi morali konsolidirati i stranku, koju bi obojica odveli desnije od postojeće putanje, koju, osim njih i Penave (i mnogo ljudi u bazi) u HDZ-u čelni ljudi ipak ne dovode u pitanje. Znakovita je i Brkićeva šutnja.
On će teško podržati Stiera (kojeg ne voli), ali i Kovača (dosad nije rekao ništa u prilog njemu). Realpolitičar, on bi se - ako je suditi po sklonom mu Butkoviću - također mogao prikloniti Plenkiju. Podrže li on i Šeks Plenkija, javno ili diskretno, izbori će biti suvišni. Većina u HDZ-u, ako je suditi po izjavama lojalnosti, je za status quo, do daljnjega. Prema svemu sudeći, Plenković ostaje na čelu, tzv. desnica će dobiti ljude na potpredsjedničkim pozicijama, vjerojatno će se tu negdje uklopiti i Brkić, pa će svi zajedno čekati rasplet na parlamentarnim izborima.
Novi će se (stari?) šef HDZ-a morati riješiti brojnih hipoteka. Najteža i nije stranačka - to je Milan Bandić, koji u Hrvatskoj danas ima reputaciju goru od Sanaderove. Nije jasno kako će to tehnički biti riješeno - hoće li Bandiću biti presuđeno (nakon Kolindina poraza i suci su svjesni da prvi čovjek Zagreba više nije miljenik neba), ili će mu srušiti GUP pa isprovocirati izbore. On će se možda i “razboljeti”, a možda i skloniti u Hercegovinu, zasad nije moguće predvidjeti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
koliko god ne volim Plenkija ali za Kovaca glasat ni slucajno, pa bio je ministar vanjskih poslova i jedno veliko nista, totalno nesposoban
Tko je glup, tko gluplji, a tko najgluplji?
hdz vs hdz 2 ne zna se koji su gori