Okorjeli konzervativac, jastreb, desničarska perjanica Richard Nixon, 1972. godine šokirao je cijeli svijet odlaskom u Kinu, državu koju je smatrao neprijateljem broj dva, u kojoj je vladao sustav koji je smatrao bezuvjetno zločinačkim.
Nekoliko dana prije toga Mao Ce-tung bio je na samrti, ali je prije sastanka živnuo.
Nixon se susreo s Maom, Zhou Enlajem i drugim kineskim vođama. Prije toga je Henry Kissinger u tajnosti dogovorio sve aspekte posjeta.
Kissinger je bez unutrašnjopolitičkog rizika mogao otići u jedno od dva najveća “carstva zla” na svijetu, komunističku Kinu, baš zato što je bio desničar, pa se znalo da mu se neće moći pripisati prokomunistički ili ljevičarski sentimenti.
Čini se da se ta logika nazire i iza nečega što bismo mirne duše mogli nazvati Klemmovom mirovnom inicijativom - predsjednik udruge specijalne policije, veteran ATJ Lučko, glavni organizator svečanog dočeka Ante Gotovine i Mladena Markača nakon povratka iz Haaga te vođa slavnog šatora u Savskoj 66 pokrenuo je zamašnu - dosad samo verbalnu - akciju “normalizacije” odnosa sa susjednom i ne osobito prijateljskom Srbijom.
Klemmove akcije rezultiraju nepredvidivim ishodima. Kad je lani pokrenuo prosvjed branitelja usmjeren protiv lijeve vlade, stvar je završila na način suprotan očekivanjima.
Klemm je veterane iz šatora najveći dio vremena držao pod savršenom kontrolom - prosvjed je bio miran, pristojan, uljudan - no čim je stvar iskočila iz njegova kolosijeka, prema plinskim bocama i Markovu trgu, šator je počeo raditi u Milanovićevu korist.
Nakon prvih pregovora prosvjednika i tadašnjeg premijera, Milanoviću je počela rasti popularnost. Paralelno s tim, šator je počeo okretati javnost protiv Tomislava Karamarka, koji je u cijeloj priči sa Savskom bio neviniji nego što se mislilo.
Ove godine Klemm i Milanović ponovno su se susreli na razgovorima o političkoj budućnosti zemlje i regije te je stvar opet izrodila posve neočekivan ishod.
Čini se da je Milanović nakon objave sadržaja razgovora s Klemmom ušao u gubitnički ciklus.
Josip Klemm je na sastanku s Milanovićem nastupio s neočekivanom retorikom - izrazito pomirljivo naspram Srbije, s gotovo ljevičarskim diskursom...
Nakon objave eksplozivnog transkripta koji je izazvao politički zemljotres velike magnitude u cijeloj regiji, Klemm je novinarima pojasnio kako je Milanović prije sastanka dobio priopćenje u kojemu su branitelji jasno rekli da zagovaraju politiku dijaloga te da se ne može ići s retorikom zastrašivanja prema Srbiji.
“Sugeriramo političkim opcijama da komuniciraju i koriste politiku dijaloga, što ne znači da nećemo štititi hrvatske interese”, rekao je Klemm i dodao:
“Nitko ne kaže da za tim stolom s Aleksandrom Vučićem moraju sjediti Klemm i Dražimir Jukić, no smatramo da je nužno s drugom stranom uspostaviti komunikaciju u interesu zaštite branitelja”.
Dodao je da Vučić “nije šaka jada, nego legalno izabrani predstavnik Srbije”.
U priopćenju branitelji pišu da “ne podržavaju politiku zatvaranja granice, kojoj smo imali priliku svjedočiti, a koja uništava ekonomiju i s jedne i s druge strane, ne podržavaju objave raznih registara niti bilo koji oblik političkog djelovanja koji vodi uništenju demokratskog društva i narušavanju odnosa među susjednim državama koju potenciraju političari i pojedine udruge s jedne i druge strane u svrhu svojih sitnih interesa”.
Klemm i njegovi suradnici pozvali su Kolindu Grabar Kitarović da im pomogne. “Pozivamo predsjednicu RH da organizira radni sastanak s gospodinom Vučićem, predstavnicima branitelja i ostalih zainteresiranih strana kako bi se napokon počelo kvalitetno raditi na pronalasku nestalih i rješavanju novonastale situacije.
Ostale političare i predstavnike udruga pozivamo da slijede naš primjer, da se uče razvijati zdravi dijalog i da se odmaknu od poticanja mržnje i ekstremizma”, stajalo je u priopćenju.
“Milanović nas je dočekao sa suprotnom retorikom”, prokomentirao je Klemm nakon sastanka.
Je li bivši premijer mislio da ga Klemm provocira na pomirljive izjave prema Srbiji kako bi ga kompromitirao na desnom centru ili ga je vodio neki drugi razlog, nije poznato, no šef SDP-a na tom je sastanku osuo paljbu prema Vučiću, Dačiću, Dodiku i Šešelju, ali i Srbiji, što mu je politički, kako danas vidimo, štetilo.
Mediji su njegove izjave dijelom nabrijali, no šteta je bila nepopravljiva.
Premda kontingent srpskih glasova u masi SDP-ovih nije bio presudan, kasnije su analize pokazale da je za Milanovića na ovim izborima, u mjestima sa srpskom većinom, glasalo duplo manje birača nego na zadnjim izborima.
To znači da ih je odbio od sebe. A desnom je retorikom, čini se, više svojih birača zadržao kod kuće nego izvukao na birališta.
Tako da Klemm danas može, podvlačeći crtu, reći da je parola iz šatora, “oba moraju pasti” (Josipović i Milanović), s nešto zakašnjenja ostvarena, dok je Klemm - unatoč suđenju (vidi okvir) - ostao u sedlu. Pritom je ponešto i sam pridonio takvom razvoju događaja.
Možda si ne može upisati u zaslugu da je baš on srušio Milanovića, ali je tog čovjeka, koji je srljao u provaliju, ničeanski gurnuo nogom niz liticu. Između njih nikad nije bilo ljubavi.
Tijekom Milanovićeve vlade Klemm je bio izložen kaznenom progonu, no ni on se nije libio zaprijetiti Milanoviću postrojavanjima, ali nije ostajao samo na riječima, nego je postavio i šator, bez dozvola, bez odobrenja za prosvjed, točno ispod prozora Ministarstva branitelja.
To je bio šamar moći vlade i države. Na jednom je teritoriju vlada uvijek najjača, po definiciji suverenosti, no ako ne može ukloniti nelegalni šator, baš i nije...
Josip Klemm je čovjek koji ima zanimljivu prošlost, a čini sve što može da si priušti i zanimljivu budućnost.
Visok, tjelesno spreman, sportaš, Klemm nije - kako misli dio javnosti - nikakav radikalni desničar, nego dinamičan čovjek spreman na prilagođavanje promjenama, i ne samo to - on je te promjene spreman i kreirati.
Klemm je još u socijalizmu upisao policijsku školu, što znači da ga je i prošli sustav ocjenjivao moralno-politički podobnim. Odmah na početku rata - u srpnju 1991. - sa samo 18 godina uključio se u Antiterorističku jedinicu Lučko, s kojom je ratovao u zapadnoj Slavoniji i na dubrovačkom ratištu, gdje je stekao sjajnu reputaciju.
Prilikom jedne vježbe 2001. godine doživio je, skačući s padobranom, tešku nesreću - pao je na zemlju s 30 metara visine. Takav pad rijetki preživljavaju, a oni kojima to uspije obično ostanu nepokretni.
Klemmu su bila slomljena sva rebra, a neko se vrijeme borio doslovce za život. S kreveta se spustio jednom pokretnom rukom i počeo vježbati.
Klemm je umirovljen, no ubrzo nakon umirovljenja počeo se baviti biznisom, da bi danas, kao zaštitar, zapošljavao osam stotina ljudi.
Hoće li njegova inicijativa zaživjeti? Iz izvora bliskih Josipu Klemmu saznajemo da hoće.
Klemm, kažu, misli da je rat definitivno gotov i da bi se, radi bolje budućnosti, i Hrvatska i Srbija trebale posvetiti smanjivanju tenzija i suradnji.
Cijelo europsko iskustvo daje mu za pravo. Francuska i Njemačka su, nakon neusporedivo krvavijeg Drugoga svjetskog rata, već pedesetih počele intenzivno ekonomski surađivati.
Britanski bend, Beatlesi, 1960-ih su redovito nastpali u Hamburgu, gradu koji je pretrpio ozbiljna britanska bombardiranja, a to je bilo samo 15 godina nakon rata.
Hrvatska i Srbija, međutim, uglavnom zbog sitnih interesa političke klase 21 godinu nakon rata održavaju stanje visoke napetosti u kojemu rane postaju sve svježije, a tenzije sve više. Klemm navodno ima neke poslovne interese u Srbiji, no u tome nema ništa sporno.
Ništa ne spaja ljude tako dobro kao zajednički interes. U igri je i viša politika: Americi, pa i KGK, odgovara regionalno zbližavanje, a ako ga neće provoditi Milanović, ima tko hoće.
A kad jednom Klemm krene s dijalogom prema Srbiji, tko će ga napasti da je loš Hrvat? Baš kao ni Nixona nakon Kine.
Nagodili se, pa svjedočili u Klemmovu korist
Odrješitim korakom Klemm je u ponedjeljak ušao u zagrebački Županijski sud, gdje mu je počelo suđenje zbog izvlačenja gotovo tri milijuna kuna iz svoje tvrtke i utaje 593.000 kuna poreza, za što mu, ako se utvrdi da je kriv, prijeti do deset godina zatvora. Klemm je ustvrdio kako je sve poreze platio i da ništa nije utajio.
Kad su ga pitali kako komentira činjenicu da je ostalih petero optuženika priznalo kaznena djela i nagodilo se s tužiteljstvom, nervozno je dobacio: “Gospodine moj, nemam ja pojma što su oni priznali i o čemu su govorili”.
No nakon svjedočenja Radovana Štetića, koji je ranije priznao kako je na Klemmov zahtjev nalazio ljude koji su osnivali poduzeća preko kojih se izvlačio novac iz Klemm Securityja i detaljno opisao tko je od optuženika imao kakvu ulogu, za što se nagodio za 11 mjeseci zatvora, Klemm više nije imao razloga za nervozu.
Štetić je u sudnici ustvrdio kako je jedini novac koji je dao Klemmu bio namijenjen povratu dviju pozajmica koje je od njega uzeo zajedno s Hrvojem Zorovićem, što su uredno vratili.
Štetića, kojega su na suđenje doveli iz zatvora u Glini, sutkinja je nekoliko puta upozorila da mora govoriti istinu.
Bio je jedan od osumnjičenih pripadnika tzv. zločinačke organizacije iz 90-ih, koji je kasnije odgovarao i zbog prevare, odnosno izvlačenja novca u slučaju u kojem je jedan od osumnjičenih bio sin šefa zagrebačke policije Saša Burušić.
Priču je promijenio i Hrvoje Zorović, koji je priznao kako je preko svojih tvrtki izvlačio novac za Klemma i nagodio se za kaznu.
Kao svjedok tvrdi da je njegova tvrtka zaista obavljala usluge za Klemmovu tvrtke i da nije bilo fiktivnih računa.
To nije jedina optužnica protiv Klemma. U lipnju je zajedno s pročelnikom zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivicom Lovrićem i voditeljem Holdingove podružnice Sportski objekti Dragutinom Kosićem optužen za lihvarski ugovor u vezi transfera košarkaša Darija Šarića te zapošljavanja u Ciboni na račun Zagrebačkog holdinga.
Ova optužnica još nije potvrđena. Lovrića, koji je bio predsjednik Cibone, i Klemma Uskok tereti da su pokušali nezakonito pribaviti dobit Klemmovoj tvrtki nakon što je Cibona sa Šarićem sklopila ugovor s pravom jednostranog raskida ugovora radi prelaska u drugi klub, zbog čega bi Cibona imala pravo na odštetu od 1,2 milijuna eura.
Lovrić i Klemm su, smatra Uskok, u prosincu 2012. sklopili ugovor o zajmu kojim su ugovorili da će ta tvrtka Ciboni uplatiti 550.000 eura radi isplate odštete Hrvatskom košarkaškom savezu.
"Ono što mogu odgovorno reći jest da je u vezi s pozajmicom Dariju Šariću sve bilo po zakonu. Ovo što se događa Ivici Lovriću nema veze s time. Znam da bi me mnogi željeli vidjeti u zatvoru, ali neće moći", rekao je Klemm nakon izbijanja afere u studenome 2014.
Povezao je to i s pritiskom na bivše branitelje koji su tad prosvjedovali u Savskoj 66. Klemm je uhićen u travnju 2014. godine, a prosvjed šatoraša ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66, na čijem čelu je bio i Klemm, počeo je 20. listopada 2014. godine.
