Tko je - inače - pravi Aleksandar Vučić? Je li to progresivni centrist koji će za premijerku postaviti Anu Brnabić, podrijetlom s Krka, deklariranu lezbijku? Ili je to reformirani četnik koji je shvatio da mu više koristi obrijana brada nego žestoka retorika njegova mentora Vojislava Šešelja? Je li riječ o patološkom lažljivcu koji će demantirati događaje snimljene kamerom? Sjetimo se kako je žestoko demantirao čak i primisao da je u Glini 1995. promovirao Veliku Srbiju pa su, praktički istoga dana, izišle snimke koje ga demantiraju. “Nikad Glina neće biti hrvatska. Nikad Banija neće nazad u Hrvatsku. Ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupanja biti neće”, rekao je Vučić u ljeto 1995. Kako bilo da bilo, on je danas u EU prihvaćen kao centrist. Prihvatila ga je i Europska pučka stranka. Podsjetimo samo da je HDZ član iste te obitelji stranaka pa nisu prosvjedovali kad je bilo riječi o prihvaćanju SNS-a u EPP. Barem nisu javno prosvjedovali kad se pričalo u uključenju stranke koju su osnovali Nikolić, Vučić i ostala ekipa nezadovoljna Šešeljem i njegovim vođenjem stranke.
Tajne diplomatske depeše američkog veleposlanstva u Beogradu daju zanimljiv uvid u prave razloge razlaza Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića s četničkim vojvodom Šešeljem. Krajem 2008. godine, nedugo nakon nastanka Srpske napredne stranke, poslan je izvještaj na nekoliko adresa, među kojima je i onaj agenciji CIA-i. U izvještaju piše da su se naprednjaci i radikali razišli zato što su “Nikolić i njegovi bogati financijeri shvatili da se srpski glasači okreću Europi”.
Američki analitičari već su tad predviđali da bi naprednjaci mogli osvojiti značajan broj glasova, zato što - s jedne strane - imaju nacionalističku povijest i iskustvo vatrene retorike, dok s druge strane govore da žele povesti Srbiju putem ekonomskog oporavka i uvesti je u EU. Čak je i Vuk Drašković, očito nezadovoljan Vučićem i Nikolićem, vjerojatno i u strahu od gubitka glasova na desnici, govorio da su naprednjaci samo alat Miloševićeve tajne policije koja je shvatila da srpska budućnost vodi u Europu. Analitičari iz američkog veleposlanstva već su tijekom nastanka naprednjačke platforme lucidno zamijetili ključni paradoks nove stranke.
“Kombinacija Nikolićeva pragmatizma i njegova cilja, a to je osvajanje glasova SRS-a i DSS-a (stranka Vojislava Koštunice, op.a.), navodi nas na oprez. Sumnjamo da će se SNS moći trajno riješiti svojeg ultranacionalističkog nasljedstva kad proeuropska retorika postane politički nepoželjna”, stoji u depeši poslanoj u listopadu 2008. godine, dakle nekih mjesec dana nakon nastajanja stranke. Koliko je ta analiza bila točna, vidimo svake godine oko obljetnica Bljeska i Oluje. Tad Vučić iz naftalina izvlači patetičnu retoriku.
Ove godine je Vučić u Bačkoj Palanci usporedio Hrvatsku s nacističkom Njemačkom. “Motiv je važan isto kao zločin jer mržnja ne poznaje vrijeme. Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”, dodavši da “ne zna što je najveći zločin ako to nije zločin počinjen u ime krvi, nacije i vjere”. Ne spominjući izravno Hrvatsku, nabacio je kako nitko ni iz pristojnosti nije kažnjen, da bi u idućoj rečenici dodao: “Neće da priznaju ni Jasenovac ni njegove žrtve niti da su ubili stotine tisuća Srba”.
Na stranu sad stavimo te doista neumjesne usporedbe s nacistima, kad je na službenoj proslavi Oluje u Kninu boravila i izraelska delegacija, ovdje vidimo Vučićevu retoriku namijenjenu desnom dijelu njegovih glasača. Naravno, postoji određeni dio hrvatskih građana koji će reći da Jasenovac uopće nije bio logor smrti, ako je i bio, nije ubijano toliko ustaških neprijatelja, i onda nastaviti da je Jasenovac bio zatvorenički logor i u postratnoj Titovoj Jugoslaviji te na taj način raspravu o ustaškim zločinima odvesti u apsolutno pogrešnom smjeru. Međutim, savršeno je licemjerno od Vučića pričati o Jasenovcu, dok istodobno niječe genocid u Srebrenici. Do prošle godine i presude Ratku Mladiću, koji je osuđen na doživotnu kaznu za genocid u Srebrenici, Vučić se izvlačio na pravnu terminologiju i govorio da se tamo nije dogodio genocid. To je strašan zločin, ali genocid je pravni termin i ne smijemo se igrati pravnom terminologijom, da parafraziramo Vučićeve tvrdnje, a on je kao pravnik čak i bio u pravu. Međutim, nakon presude Mladiću, Vučić se malo povukao u stranu i sad prešućuje priču o genocidu u Srebrenici.
Bošnjaci Srebrenice Vučiću ne vjeruju. Vidjeli smo to kad je došao na komemoraciju u Potočare 2015. godine pa su nazočni na njega sasuli doslovno drvlje i kamenje. Kasnije će Vučić govoriti da je jedva izvukao živu glavu što i nije pretjerano daleko od istine. Usporedimo to s dolaskom Borisa Tadića 2010. godine na istu komemoraciju. On je gurao kroz skupštinu Srbije deklaraciju o Srebrenici u kojoj se osuđuje zločin, ispričao se za masakr i bez ikakvih problema došao u Srebrenicu. Nota bene, ni Tadić tad nije priznao da se u Srebrenici dogodio genocid, ali ga je predstavnica Majki Srebrenice, Kada Hotić, dočekala u Potočarima. Boris ju je primio za ruke, a ona mu je poželjela dobrodošlicu. Kasnije je Tadić položio i vijenac na spomen-obilježju, a sve je prošlo bez incidenata.
Vučiću nisu zaboravili ni da je, još dok je bio Šešeljev poltron, organizirao prosvjede protiv izručenja srpskih ratnih zločinaca Haagu. Američke diplomatske depeše podsjećaju i da su radikali pokušavali iskoristiti pogreb Slobodana Miloševića kako bi dobili glasove njegovih najvjernijih glasača. Tajni dokumenti iz američke ambasade u Beogradu pokazuju da su neki analitičari bili uvjereni kako su radikali čak i organizirali komemoraciju Miloševiću na kojoj je nazočilo oko 50.000 ljudi. “Glavni tajnik SRS-a Aleksandar Vučić rekao je ključnom kontaktu veleposlanstva da će SRS užariti retoriku napada na vladajuće, ali do jeseni neće pokušati srušiti vladajuće”, stoji u dokumentima iz travnja 2006. godine. I tu vidimo zašto Vučiću nitko iz susjedstva ne vjeruje kad govori o nekakvoj promjeni u Srbiji.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To su političari nesposobni da svom narodu obezbjede dobra radna mjesta,dobru ekonomiju i normalan život! Pa zato igraju na kartu nacionalizma, jer od toga profitiraju ! Žalosno je što narod nasjeda na te trikove!!
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com
To se zove skretaje od jednog problema na neke druge teme. Neka se on bavi jedinstvom svoje zemlje ili bolje reci srpskog naroda, 8 ON I NIJE PRAVOSLAVAC I NIJE SRBIN )