Operacija "Igla" bila je sovjetska znanstveno-tehnička misija provedena ubrzo nakon katastrofe u Černobilu, s ciljem omogućavanja kontinuiranog praćenja temperature i razine zračenja unutar uništenog četvrtog reaktora. Cilj operacije bio je ukloniti potrebu za opasnim svakodnevnim letovima helikoptera iznad reaktora radi prikupljanja podataka. Operacija je uključivala ugradnju specijalizirane čelične sonde – cijevi duge 18 metara i promjera 10 centimetara, nazvane „Igla“ – izravno u srce reaktora. Sonda je bila ispunjena mjernim instrumentima i povezana s 300 metara dugim kabelom (tzv. "nit") za prijenos podataka. Nakon opsežnih priprema i proba, samu ugradnju sonde izveo je helikopter Mi-8 kojim je upravljao pilot Nikolaj Meljnik. U trećem pokušaju, "Igla" je uspješno probila koru reaktora, a kabel je otpušten. Međutim, pao je s pogrešne strane reaktora, u jako kontaminirano područje. Tada je tim sa zemlje, predvođen Borisom Kazančevom, riskirao izloženost zračenju kako bi ručno pronašao i spojio kabel, čime je sustav omogućen za prijenos podataka. Operacija je bila uspješna i predstavljala je ključni korak u stabilizaciji i razumijevanju stanja unutar reaktora nakon eksplozije.
Operacija "Igla" funkcionirala je kao sustav za daljinsko praćenje, osmišljen za mjerenje zračenja i temperature unutar uništenog Reaktora 4. Čelična sonda – duga 18 metara i promjera 10 cm – bila je opremljena senzorima zračenja, termoparovima i temperaturnim sondama, a helikopter Mi-8 ju je spustio izravno u jezgru reaktora. Sonda je bila spojena s 300-metarskim zaštićenim kabelom koji je sadržavao žice za prijenos podataka. Nakon umetanja sonde, kabel je otpušten i povezan s vanjskim sustavima za prikupljanje podataka, koji su bili postavljeni na sigurnoj udaljenosti od reaktora. Ti sustavi omogućili su znanstvenicima neprekidno primanje stvarnih mjerenja u stvarnom vremenu, bez potrebe za daljnjim opasnim letovima iznad reaktora. Prikupljeni podaci pomogli su u praćenju stanja unutar reaktora i planiranju daljnjih mjera sanacije i zatvaranja.
Nekoliko sekundi radijacije
Znanstvenici su u tim trenucima mjerili temperaturna polja reaktora i razinu radijacije u središtu katastrofe. Na temelju prikupljenih podataka razvijali su planove za sljedeće faze operacije sanacije.
Samo nekoliko sekundi dnevno iznad kratera – nije dovoljno za jasno razumijevanje procesa koji se u svakom trenutku odvijaju u uništenom srcu reaktora. Neposredno nakon nesreće, uz brojne druge hitne zadatke, znanstvenici su počeli razvijati sustav koji bi eliminirao potrebu za svakodnevnim letovima iznad četvrtog reaktora radi prikupljanja podataka. Takav sustav je i stvoren. Njegov autor bio je doktor tehničkih znanosti Igor Aleksandrovič Erlih. U trećem tjednu lipnja, znanstvenici i piloti okupili su se na aerodromu u blizini Černobila kako bi održali probe operacije Igla.
Cilj je bio zabiti ovu konstrukciju u jezgru uništenog reaktora tako da se dvije trećine cijevi nalazi unutar, a oko 5–6 metara s kišobranom ostane iznad. Završni korak bio je puštanje kabela da padne blizu zida reaktora, gdje bi se mogao spojiti s komunikacijskom linijom, omogućujući kontinuirano praćenje putem instrumenata unutar „Igle“ i ispod kišobrana.
Probama je prethodila temeljita priprema. Trebalo je odabrati najpogodnije mjesto za umetanje „Igle“. Stručnjaci su proučili zračne fotografije gornje površine reaktora i odabrali četiri moguća područja. Na pisti aerodroma potom je složen maketa gornje površine reaktora u prirodnoj veličini. Tek nakon toga počele su probe. Helikopter se podigao u zrak. Dobivši visinu, pilot Nikolaj Nikolajevič Meljnik je lebdio iznad makete, lagano se pomaknuo i započeo brz vertikalni spuštanje. „Igla“ se zabila točno u središte jednog od označenih krugova.
Istog je dana navečer održana još jedna proba, i ponovno je bila uspješna. Vladina komisija dala je zeleno svjetlo za izvođenje operacije. Pavel Matvejevič Nadzenjuk, koji je vodio završnu fazu operacije „Igla“, ispričao je detalje za Myslenedrevo.
- Letjeli smo prema postrojenju s tri helikoptera. Helikopter kojim je upravljao Nikolaj Melnik nosio je kabel s iglom. Naš zadatak bio je pomoći mu u podešavanju položaja tijekom završne faze. Približavali smo se reaktoru brzinom od 50 kilometara na sat. U 8:40 ujutro stigli smo u određenu zonu. Melnik je lebdio iznad prve ciljane točke odabrane tijekom obuke i počeo se spuštati. No, „Igla“ nije probila. Drugi pokušaj također je bio neuspješan — ponovno „Igla“ nije mogla probiti očvrsnutu koru iznad reaktora. Treći pokušaj bio je uspješan: vidjeli smo kako se „Igla“ zabila do dvije trećine svoje duljine. Zatim je mehanizam za otpuštanje odvojio kabel od helikoptera, i 300 metara duga linija pala je na tlo. Zadatak je bio izvršen. Želio bih istaknuti Melnikovu zaista preciznu izvedbu — on je pilot najviše klase - rekao je Nadzenjak svojedobno za Myslenedrevo.
