Vukovarska - bulevar koji je Zagreb učinio velegradom

Ulica grada Vukovara ili Avenija Vukovar, žila kucavica Zagreba, duga pet i pol kilometara, od Trešnjevačkog trga do Volovčice, osmišljena je kao grandiozni bulevar prema zamisli tad vodećeg urbanista Vlade Antolića. Ubrzana gradnja počela je nakon Drugog svjetskog rata, a najviše u pedesetim i šezdesetim godinama, kad ulica postaje najveće gradilište u Zagrebu. U tadašnjoj Moskovskoj, odnosno Ulici Proleterskih brigada gradili su najvažniji arhitekti tadašnjeg doba, kao što su Galić, Rašica, Šegvić, Ostrogović, Fabris, Nikšić i Kučan, čija su velebna zdanja reprezentirala modernističku arhitekturu i novi socijalni duh te humaniji koncept stanovanja. O tome najbolje svjedoči podatak da su mnoge od tih reprezentativnih kuća zaštićena kulturna dobra. Istodobno, cijela ulica je primjer planskog pristupa oblikovanju Zagreba te urbanističke ideje da upravo ona postane okosnica novoga poslijeratnog “socijalističkoga” grada. Obrisi nove ulice nastali su još 1929. na CIAM-u, Prvom svjetskom kongresu moderne arhitekture u Švicarskoj, gdje su definirana načela tadašnje moderne gradnje, a tim je stilom izmijenjen izgled svjetskih gradova poslije 2. svjetskog rata. Zatim je buduća Ulica grada Vukovara zacrtana u regulacijskom planu iz 1936., a poslije je izgrađivana prema novom urbanističkom planu iz 1953. godine. Arhitekt Neven Šegvić nazvao je tu novu prometnicu 1946. godine “budućim središtem Zagreba između kolodvora i Save”, a Andre Mohorovičić je njezin koncept definirao kao “novu okosnicu grada između Le Corbusierova modela prometnice i novoga pravca socijalističkg realizma”.