Uoči svakih izbora politika pred hrvatske birače stavlja vrlo zanimljiv zahtjev. Traži, naime, od njih da smanje kvocijent vlastite inteligencije, da izbrišu iz sjećanja prethodna iskustva s političkim garniturama na vlasti. Ukratko, traži da privremeno, dok traje predizborna kampanja, suspendiraju mozak, da više vjeruju tuđim riječima i obećanjima nego vlastitim očima, vlastitoj pameti i vlastitom iskustvu. Kao da je ovdje riječ o igri šaha, pa će igrači zaboraviti prethodnu partiju i poteze koje su vukli, pokupiti razbacane figure, složiti ih na ploču i započeti novu partiju.
Malo se toga promijenilo u načinu shvaćanja politike otkako je Hrvatska prije dvije godine postala punopravna članica EU-a, možda se i nije moglo mnogo promijeniti, dvije godine nisu dovoljne za mentalne promjene. No to gore po nas.
Teme koje privlače ovdašnje birače i dalje su uglavnom teme kojima bi se trebali baviti povjesničari, a ne politika. Još, i još komunizam i nacizam, Tito i Pavelić, Jasenovac i Bleiburg, vrijeme je ovdje davno stalo i teško je izvući se iz tog kala, iz te crne kifle.
Od financijske do izbjegličke krize
Kao da se u svijetu ništa ne događa, kao da svijet ne prolazi kroz velike, korjenite promjene koje će dugoročno odrediti budućnost ove rotirajuće, spljoštene kugle, pa i budućnost nas zaglavljenih u vremenu, htjeli mi to ili ne, zanimalo nas to ili ne.
Naša svakodnevica, doduše, sastoji se od niza radnji i pokreta koje izvodimo u relativno ograničenom prostoru grada u kojem živimo, pa i zemlje u kojoj živimo, ali nismo imuni na ono što se događa u ostatku svijeta, i nema te ograde koja će nas zaštititi od odluka koje se donose daleko od nas ili od dalekih ratova.
To se jasno očitovalo u financijskoj krizi koja je 2007. počela u SAD-u, a na noge je bacila cijeli svijet, a danas se očituje u izbjegličkoj krizi kojoj se ne vidi kraj.
Mnogi obrazovani, inteligentni, mladi ljudi, koji razlikuju važno od nevažnog i razumiju svijet u kojem žive, odlaze iz Hrvatske. Odlaze u zemlje i otvorena društva gdje se još cijeni znanje i sposobnost pojedinaca.
Ne može im se zamjeriti. Tko želi protratiti život u crnoj kifli? U zemlji u kojoj je i za najslabije plaćen posao potrebna “žnjora”. Gdje tzv. male poduzetnike država, tražeći golemi dio kolača, nemilosrdno guši porezima i drugim nametima.
I za najgori posao nama je potrebna dobra veza
HDZ je stranka koja je bezbroj puta dokazala da joj je važnija nečija nacionalnost i stranačka pripadnost od stručnosti i znanja i koja je za svojih mandata na Markovu trgu učinila mnogo da ovu zemlju pretvori u noćnu moru za sve koji žele živjeti od vlastitog rada.
Danas iz te stranke mlade kojima su onemogućili da rade u Hrvatskoj koriste kao argument u predizbornom obračunu s aktualnom vlašću. Sam naziv koalicije koju je HDZ okupio svjedoči o tome što im je važno.
Domoljubna koalicija?! Kakva je to referenca u digitalnom dobu? U dobu u kojem fizika dokazuje da se svemir, pa i ova naša crna kifla, sastoji od titraja ultramikroskopskih petlji energije nazvanih superstrune, te da postoji više dimenzija nego što ih vidimo. Od domoljublja, pokazalo se prethodnih godina, koristi ima vrlo ograničen broj ljudi, točnije samo vrh, kao u svim piramidalnim shemama i sličnim prevarama.
Piramidalne sheme, ako ste zaboravili, jesu operacije u kojima se ništa ne proizvodi niti prodaje, još manje se otvaraju radna mjesta nego se samo pune džepovi inicijatora prevare. Piramidalne sheme zabranjene su u većini zemalja svijeta, no ne i u Hrvatskoj, gdje su opstale u obliku piramidalnog domoljublja, koje je, kako vidimo, sasvim solidna politička i egzistencijalna platforma ljudi bez znanja i obrazovanja.
Koji prepisuju diplomske radove, krivotvore vlastite biografije, i smatraju to vrlinom.
Normalno je da se eliti sudi jer je krala
Koji sad od birača traže da zaborave da se protiv njihove stranke vodi kazneni postupak zbog kriminala i korupcije (Ustavni sud nije oslobodio HDZ, kako lažu u stranci, nego je vratio sudski proces na početak), da se bivšem predsjedniku stranke sudi zbog niza krivičnih djela, da je većina njegovih najbližih suradnika i danas u vrhu stranke, te da su stranku u međuvremenu napustili ljudi koji drže do poštenja i pristojnosti poput Martine Dalić i Drage Prgometa.
Koji će, osvoje li vlast, svesti ovu zemlju na mjeru vlastitog neznanja i ograničenosti. I samo o nama ovisi hoćemo li pristati na zahtjeve političkih vođa, hoćemo li povjerovati njihovim riječima ili vlastitim iskustvima.
Zapravo, danas nećemo učiniti ništa posebno. Izlazeći na birališta i zaokružujući neko ime učinili ćemo ono što činimo svaki dan. Svakim svojim djelom, pa i onim prividno najbeznačajnijim, svejedno je li riječ o ponašanju u prometu, u supermarketu, u kafiću, ili onom u intimi doma, mi svjedočimo o sebi.
Isto tako, osluškujući buku predizborne kampanje i govore političkih prvaka, procjenjujući njihovo ponašanje, znanje i sposobnost, te na kraju popunjavajući glasački listić, mi nismo učiniti ništa drugo nego samo pokazali što smo i kakvi smo.
