Prije točno 54 godine, 30. siječnja 1972., ulice sjevernoirskog grada Derryja, odnosno njegovog katoličkog predgrađa Bogside, natopljene su krvlju. Tog dana, koji će u povijest ući kao Krvava nedjelja, pripadnici elitne Padobranske pukovnije britanske vojske otvorili su vatru na nenaoružane sudionike marša za građanska prava, ubivši 13 civila na licu mjesta. Četrnaesta žrtva podlegla je ozljedama nekoliko mjeseci kasnije. Bio je to događaj koji je produbio podjele, radikalizirao cijelu jednu generaciju i gurnuo Sjevernu Irsku u najmračnije razdoblje modernog sukoba poznatog kao "Nevolje" (The Troubles).
Tenzije u Sjevernoj Irskoj ključale su godinama, no situacija je dramatično eskalirala u kolovozu 1971. kada su britanske vlasti uvele politiku internacije - zatvaranja osumnjičenih pripadnika paravojnih skupina, prvenstveno Irske republikanske armije (IRA), bez suđenja. Ova mjera, koja je gotovo isključivo pogađala katoličku, nacionalističku zajednicu, dovela je do vala nasilja i dubokog osjećaja nepravde. Kao odgovor, Udruga za građanska prava Sjeverne Irske (NICRA) organizirala je prosvjedni marš u Derryju, gradu koji je zbog gerrymanderinga (izborni inženjering) i diskriminacije već bio simbolom unionističke dominacije nad katoličkom većinom. Vlada Sjeverne Irske u Stormontu zabranila je marš, a za osiguranje su poslane dodatne vojne snage, među kojima i Prvi bataljun Padobranske pukovnije, jedinica koja je već tada imala reputaciju brutalnosti.
Unatoč zabrani, u nedjelju, 30. siječnja, okupilo se između deset i petnaest tisuća ljudi. Marš je krenuo iz četvrti Creggan oko 15 sati u, kako su svjedoci opisali, gotovo karnevalskoj atmosferi. Ljudi su bili mirni, odlučni izraziti svoje neslaganje s internacijom. Plan je bio prošetati do centra grada, do Guildhalla, no put su im zapriječile vojne barikade. Organizatori su stoga preusmjerili glavninu povorke prema "Free Derry Corneru", simboličnom mjestu otpora u Bogsideu. Međutim, manja skupina, uglavnom mladića, odvojila se i počela bacati kamenje na vojnike kod barikade u ulici William. Uskoro je uslijedio odgovor vojske: gumeni metci, suzavac i vodeni topovi. Takvi sukobi nisu bili rijetkost, a promatrači su kasnije tvrdili da okršaj nije bio ništa žešći od uobičajenih.
Deset minuta koje su zapalile sukob
Prekretnica se dogodila u 16 sati i 7 minuta, kada su padobranci dobili zapovijed da krenu u operaciju uhićenja izgrednika. Vojna vozila i vojnici pješice probili su barikade i ušli duboko u Bogside, izazivajući paniku i kaos među tisućama mirnih prosvjednika. U 16 sati i 10 minuta odjeknuli su prvi pucnjevi bojevim streljivom. U sljedećih desetak minuta, vojnici su ispalili 108 metaka.
Pucali su na ljude koji su bježali, na one koji su puzali tražeći zaklon i na one koji su pokušavali pomoći ranjenima. Trinaest muškaraca i dječaka ležalo je mrtvo ili na samrti. Sedam žrtava bili su tinejdžeri, od kojih šestorica samo 17-godišnjaci. Mnogi su pogođeni u leđa. Jedna od najupečatljivijih slika tog dana, koja je obišla svijet, prikazuje svećenika Edwarda Dalyja kako maše okrvavljenom bijelom maramicom dok s grupom muškaraca pokušava odnijeti smrtno ranjenog 17-godišnjeg Jackieja Duddyja na sigurno.
Gradski mrtvozornik, umirovljeni bojnik britanske vojske Hubert O'Neill, nakon istrage o smrti žrtava izdao je priopćenje koje je snažno odjeknulo i saželo osjećaje katoličke zajednice.
- Ova nedjelja postala je poznata kao Krvava nedjelja, i krvava je bila. Bilo je to posve nepotrebno. Čini mi se da je vojska tog dana podivljala i pucala ne misleći što radi. Pucali su u nedužne ljude. Ti ljudi su možda sudjelovali u zabranjenom maršu, ali to ne opravdava dolazak trupa i nasumično ispaljivanje bojeve municije. Rekao bih bez oklijevanja da je to bilo čisto, nepatvoreno ubojstvo. Bilo je to ubojstvo.
Među žrtvama su bili Jackie Duddy (17), pogođen u leđa dok je trčao; Kevin McElhinney (17), ustrijeljen dok je puzao u zaklon; Bernard McGuigan (41), ubijen metkom u glavu dok je s bijelom maramicom u ruci išao pomoći umirućem Patricku Dohertyju. Nijedna od žrtava nije bila naoružana.
Zataškavanje i potraga za istinom
Reakcija na masakr bila je trenutačna i žestoka. Bijesna gomila u Dublinu spalila je britansku ambasadu do temelja. No, službena verzija događaja, koju je britanska vlada odmah ponudila, bila je da su vojnici uzvratili vatru na naoružane teroriste i bacače bombi. Ta je laž zacementirana prvom službenom istragom.
Ubrzo nakon događaja, britanska vlada pokrenula je istragu koju je vodio lord Widgery. Njegov izvještaj, objavljen u travnju 1972., u velikoj je mjeri oslobodio vojnike krivnje, ustvrdivši da su djelovali u samoobrani, iako je njihovo pucanje opisao kao "na granici nepromišljenosti".
Izvještaj je među zajednicom i obiteljima žrtava odbačen kao "zataškavanje" (whitewash), a fraza "Widgery pere bjelje" postala je cinični grafit na zidovima Derryja. Obitelji su započele dugu i mukotrpnu kampanju za novu, neovisnu istragu.
Savilleova istraga i povijesna isprika
Na njihov poziv konačno je odgovoreno 1998. godine, kada je tadašnji premijer Tony Blair najavio novu, sveobuhvatnu istragu pod vodstvom lorda Savillea. Bila je to najduža i najskuplja istraga u britanskoj pravnoj povijesti, koštala je gotovo 200 milijuna funti, a njezin je izvještaj objavljen tek 2010. godine.
Zaključci na 5000 stranica bili su nedvosmisleni: nijedna od žrtava nije predstavljala prijetnju, vojnici su pucali prvi, bez upozorenja, a mnogi od njih su "svjesno iznosili lažne iskaze" kako bi opravdali svoje postupke. Nakon objave izvještaja, tadašnji britanski premijer David Cameron uputio je povijesnu ispriku u parlamentu, nazvavši ubojstva "neopravdanima i neoprostivima".
Krvava nedjelja postala je vododjelnica sukoba. Masakr koji su počinile državne snage pred očima javnosti i medija uništio je svaki preostali trag povjerenja katoličke zajednice u britansku vojsku i državu. Mnogi mladi ljudi, koji su do tada podržavali mirni pokret za građanska prava, okrenuli su se oružanoj borbi. Privremena IRA doživjela je masovan priljev novih članova, posebno u Derryju. Godina 1972. postala je najkrvavija u tri desetljeća "Nevolja". Ubrzo nakon toga, parlament u Stormontu je suspendiran i uvedena je izravna uprava iz Londona.
Tek nakon Savilleovog izvještaja pokrenuta je policijska istraga za ubojstvo, koja je rezultirala optužnicom protiv jednog bivšeg padobranca, poznatog javnosti samo kao "Vojnik F". Nakon godina pravnih bitaka, suđenje za ubojstva Jamesa Wraya i Williama McKinneyja te pet pokušaja ubojstva započelo je u rujnu 2025.
U listopadu iste godine, Vojnik F oslobođen je svih optužbi, uz obrazloženje suda da dokazi, iako ukazuju na to da su padobranci "potpuno izgubili svaki osjećaj vojne discipline", nisu bili dovoljni da ga se van svake sumnje poveže s ispaljenim smrtonosnim hicima.
