Dana 30. travnja nešto će se od povijesne važnosti dogoditi za Japan. Aktualni car Akihito će abdicirati s prijestolja i odreći se svoje titule. Njegov stariji sin, prijestolonasljednik Naruhito, preuzeti će tron. To će biti prvi takav prijenos vlasti, a da car nije preminuo već da za života odlazi s pozicije. Akihito je svoju želju za umirovljenjem prvi puta rekao u poruci na ljeto 2016. Rekao je kako mu je njegova pozna dob (trenutno ima 85 godina) faktor koji mu otežava ispunjavanje njegovih odgovornosti. Sljedeće je godine donesen zakon koji mu dopušta da abdicira.
Političari i predstavnici više od 190 zemalja pozvani su da budu prisutni kada se to dogodi. Za vrijeme njegove vladavine, a Akihito je naslijedio oca Hirohita, Japan se radikalno promijenio. Kada je Akihito preuzeo vodstvo, japanska je ekonomija bila druga po veličini u svijetu nakon SAD-a. Iako ekonomija više nije tako bajna, Japanci su ostali mahom bogati, a kvaliteta života je rasla. Između ostalog, piše Foreign Policy, očekivano srednje trajanje života u Japanu je izrazito visoko.
Akihito je na tron došao u eri kada je bilo vrlo nejasno kakvu bi točno ulogu car trebao igrati.
"Otkad sam na prijestolju, bavim se kontempliranjem o tome što je dužnost cara i promoviram Japan", rekao je 2016.
Bilo je jasno od samog početka da će biti drugačiji tip cara negoli njegov otac Hirohito, koji je bio na tronu tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi ga preziru jer je bio na vlasti tijekom rata, dok je prije rata i tijekom njega bio smatram maltene bogom.
Nakon rata SAD se promptno htio riješiti titule "car". General Douglas MacArthur i njegovi suradnici uvjerili su Washington kako je to kriv potez i da će titula cara biti od velike važnosti da povrati dio nacionalnog morala. Zadržavanje Hirohita, piše Foreign Policy, ispostavilo se bitnim i za održavanje neke kohezije intelektualne i političke klase tijekom Hladnog rata. No, dogovor je bio sljedeći. Car može ostati samo ako ga se ustavom odvoji od politike.
Opis posla i uloge cara sada se radikalno promijenio. On je postao simbolični ujedinitelj države koja se i dalje oporavljala od neizmjernog gubitka u ratu, koji ih je koštao tri milijuna ljudi (vojnih i civilnih smrti). Kad je Akihito došao na tron, zemlja je uspjela sanirati neke od tih povijesnih rana i izgradila je nevjerojatnu kulturu biznisa. On je svoju vladavinu započeo na vrhuncu ekonomskog booma i kad je Hladni rat dolazio svome kraju. Mladi se car onda koncentrirao na produbljivanje prijateljstva Japana i drugih država, od kojih su mnoge bile neprijatelji tijekom rata. Godine 1922. čak je posjetio Peking i rekao kako mu je "žao radi horora rata".
Posjeta je dobro prihvaćena u Kini, iako su neki zahtijevali direktniju ispriku, to je udarilo temelje pozitivnim bilateralnim odnosima.
Akihito je zadržao ulogu neslužbenog međunarodnog ambasadora Japana tijekom svoje vladavine. On i njegova supruga posjetili su SAD (posebice Havaje), Kanadu, Indiju, Palau, Filipine i Vijetnam kako bi se ispričali za ratne grozote ali i "slavili prijateljstvo". Nedavno se susreo s kineskim premijerom Li Keqiangom u Tokiju kako bi proslavili 40 godina sporazuma o miru između Japana i Kine. Kritiziran je jer nije posjetio Južnu Koreju, zemlju koja je jako patila tijekom japanske aneksije. No, Akihito je neprekidno slao poruke kajanja radi ratnog perioda i čak je to rekao tadašnjem južnokorejskom predsjedniku Roh Tae-woo 1990.
Dok su vanjski odnosi cvali tijekom Akihitove vladavine, zemlja je kod kuće prolazila kroz neka mračnija razdoblja. On se odmaknuo od tradicionalne izolacije cara i izašao je među puk kada su zemlju 1995. i 2011. zatresli veliki potresi koji su odnijeli više od 20.000 života. Nakon potresa 2011. Akihito je učinio potez bez presedana te se obratio naciji preko televizije, time prekršivši sve protokole. Kada Japan više nije bio tako ekonomski jak i nacija je prošla takozvano izgubljeno desetljeće ekonomske stagnacije devedesetih, on je nastavio gurati naciju i poticati pozitivno razmišljanje tijekom svojih govora.
Iako je Akihito nepolitičan (barem u teoriji), analitičari poput Norihira Kate kažu kako je on skeptičan kad je riječ o mandatu konzervativnog premijera Shinzo Abea koji želi revidirati japanski pacifistički ustav kako bi napravio pravu vojsku. Neki čak sugeriraju kako je to poruka upravo Shinzo Abeu. Akihito je, pak, uvijek gurao poruku pacifizma i predanosti ustavu što mnogi građani jako cijene. Također ga se smatra prvim "javnim carem", a njegovo "nježno" ponašanje i prisutnost su doprinijeli tom nasljeđu.
Ove veljače Akihito je dodatno istaknuo važnost mira tijekom njegove vladavine, istaknuvši da se cijela era naziva "Heisei", što se prevodi kao "postizanje mira". I to je ostavština koju će, vjerojatno, ostaviti svome sinu. Naruhito je već sa njime bio na nizu putovanja te će vjerojatno nastaviti očevim stopama - njegujući dobre odnose, te u isto vrijeme biti apolitičan.
Heisei era transformirala je japanski carski sistem. Dok se careva uloga promijenila usred vladavine njegova oca, Akihito je prvi japanski car koji je preuzeo simboličnu i nepolitičku ulogu. Učinivši to, pomogao je sagraditi, popraviti i njegovati japanske međunarodne odnose i put mira kojim zemlja kroči nakon kraja velikog rata.
