U zlatno doba jugoslavenskog turizma, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, jedno je mjesto na dalmatinskoj obali bilo sinonim za slobodu, avanturu i dašak svjetskog glamura. U gustoj borovoj šumi, na jednom od najljepših dijelova obale, skrivalo se naselje koje je funkcioniralo po vlastitim pravilima. Bilo je to Club Med Pakoštane, legendarno ljetovalište koje je na Jadran donijelo pionirski koncept "robinzonskog" turizma pod kapom slavnog francuskog lanca Club Méditerranée. Ovdje gosti nisu spavali u hotelima, nisu plaćali novcem, a jedino što im je trebalo bila je želja za druženjem i bijegom od civilizacije.
Za lokalno stanovništvo, to je bio svijet koji je djelovao gotovo nestvarno. Kako se prisjeća jedan dugogodišnji stanovnik Pakoštana, naselje je bilo zatvorenog tipa - mještani nisu mogli slobodno ulaziti, što je dodatno pojačavalo njegovu mistiku.
- Bilo je to jako egzotično - priča nam, opisujući atmosferu koja se tada rijetko gdje mogla vidjeti na Jadranu.
Priča o ovom jedinstvenom ljetovalištu započela je 1960. godine, kada je belgijski vaterpolist, olimpijac i član francuskog Pokreta otpora Gérard Blitz, očaran ljepotom pakoštanske obale, odlučio upravo tu podići jedno od prvih naselja lanca Club Med. Osnovan desetljeće ranije, Club Méditerranée nije bio samo turistička tvrtka, već pokret s utopijskom vizijom. Njegova filozofija, rođena na zgarištu Drugog svjetskog rata, bila je jednostavna i neodoljiva: stvoriti mjesta gdje se ljudi različitih nacionalnosti mogu susresti u prirodi, baviti se sportom i zaboraviti na podjele.
Blitzova ideja savršeno se uklopila u tadašnju Jugoslaviju. Zahvaljujući njegovoj ratnoj prošlosti i vezama, dobio je zeleno svjetlo od samog Tita za korištenje, kako su mnogi tada govorili, "najljepšeg komada srednjodalmatinske obale".
Tako je rođena svojevrsna "francuska enklava" na Jadranu, mjesto koje je desetljećima privlačilo goste željne nekonvencionalnog odmora, ponajviše iz Francuske, Belgije i Italije. Filozofija je sažeta u geslu samog kluba: "Cilj u životu je biti sretan. Mjesto za sreću je ovdje. A vrijeme za sreću je sada."
Život bez struje, novca i briga
Ono što je Club Med Pakoštane činilo posebnim bio je njegov "robinzonski" duh. Umjesto betonskih hotelskih zdanja, goste je čekalo 560 jednostavnih, kvazipolinezijskih koliba od trske, rasutih po borovoj šumi i pitomim brežuljcima. Te kolibe, nazvane po svjetskim rijekama, gradovima ili slavnim osobama poput Boba Marleyja, nisu imale ni struju ni vodu.
Gosti su sa sobom nosili baterijske svjetiljke, a za osobnu higijenu koristili su osam zajedničkih, urednih sanitarnih čvorova na otvorenom. Pranje zubi pod zvjezdanim nebom bilo je dio jedinstvenog iskustva.
Ponuda aktivnosti bila je tada nezamisliva za klasična jadranska odmarališta.
- Imali su sport, dadilje, sportove svih vrsta, zabavu - prisjeća se svjedok tog vremena. Club Med je, dodaje, bio avangarda - koncept daleko ispred onoga što je tada značio turizam u Jugoslaviji.
U ovom malom svijetu novac je bio suvišan. Boravak je bio potpuno all-inclusive, a sve aktivnosti - od jedrenja, kajakarenja i tenisa do streličarstva i tečajeva joge - bile su uključene u cijenu. Ako je nešto dodatno trebalo platiti, poput pića u baru, koristile su se perle nanizane na ogrlicu koju je svaki gost dobio po dolasku.
Kako objašnjava lokalni stanovnik, gosti bi prvo zamijenili svoju valutu u jugoslavenske dinare, a zatim za njih dobili perlice koje su morali potrošiti unutar naselja. Kasnije su perlice zamijenili kuponi u raznim bojama. Postojala je čak i drvena daska s čavlima na koju su se ti papirići "pikali", svojevrsni analogni sustav praćenja potrošnje, desetljećima prije digitalnih narukvica.
Živjelo se u "savršeno socijalističkoj ekonomiji", kako je to opisao francuski tisak, gdje su svi bili jednaki i bezbrižni.
More, sunce i seks
Iako su temelji Club Meda bili sportski i obiteljski, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, u skladu s globalnim trendovima, brend je stekao i reputaciju hedonističkog raja. Slobodna atmosfera, kokteli koji su tekli u potocima i duge ljetne noći privlačile su i samce u potrazi za ljetnom romansom i dobrom zabavom.
Večeri su bile rezervirane za predstave koje su pripremali takozvani G.O. (Gentils Organisateurs ili "ljubazni organizatori"), zaposlenici koji su živjeli s gostima, jeli za istim stolovima i sudjelovali u svim aktivnostima. Vrhunac večeri često su bili "Crazy Signs", jednostavne i zarazne koreografije uz koje je plesalo cijelo naselje.
- Oni su morali zabavljati goste - kaže sugovornik iz Pakoštana. Ti mladi ljudi iz cijelog svijeta nisu bili tek animatori, već srce cijelog sustava.
Ovaj jedinstveni spoj sporta, prirode i druženja stvorio je kozmopolitski duh u srcu Dalmacije. U malim Pakoštanima odjednom su se mogli čuti deseci svjetskih jezika, a mještani su se susretali s kulturama s kojima inače ne bi imali doticaja. Ljetovalište je postalo prozor u svijet, mjesto susreta i rađanja prijateljstava, ali i ljubavi koje su nerijetko završavale brakom.
Nakon 45 godina uspješnog poslovanja pod francuskom kapom, era Club Meda u Pakoštanima završila je 2006. godine.
