Ljudi koji rade u redakciji poznate desničarske emisije ovih se dana trude da mi nađu mamu Srpkinju, kaže jedan čelnik SDP-a.
"Na njihovu žalost, neće mi je naći. Moja je majka muslimanka, djed mi je bio logoraš srpskih koncentracijskih logora... Kad je oslobođen, prešao je u Hrvatsku, imao je 50 kilograma. Odmah je ušao u Hrvatsku vojsku, u kojoj je dočekao i mirovinu, kasnije je umro..."
Otkrivanje “pogrešnih krvnih zrnaca” ili “udbaške” odnosno “komunističke” prošlosti razorno je, napola tajno, uglavnom odvratno oružje hrvatske desnice.
Velimir Bujanec već dugo SDP-ova ministra policije Ranka Ostojića u svojim emisijama naziva “Ostoja Ranković”, što je ne samo aluzija na zloglasnog šefa Ozne i Udbe nego i neprikrivena sugestija kako je Ostojić Srbin, premda to nije.
"Kako se to moglo dogoditi, zapitao se nedavno čitani desničarski portal - da pripadnici srpske manjine u RH prevladaju na svim ključnim ministarstvima vlade Zorana Milanovića, od kulture, prosvjete, sporta do Ministarstva financija nakon Slavka Linića? U vrijeme SRH daleko se više vodila briga o nacionalnim ravnopravnostima po vodećim položajima. I nikad nije bilo više Srba u nekoj vladi SRH nego što ih ima sad u Milanovićevoj Kukuriku vladi RH, pa se obični Hrvat pita o čemu se tu radi..."
Kad autor teksta govori o “ministru financija nakon Linića”, onda u pola glasa govori ono o čemu su tijekom prošle kampanje vrištali džamboplakati, na kojima su bili istaknuti osobni podaci Borisa Lalovca...
Iz iste je idejne močvare (to je duh iz kojeg su nastali nirnberški rasni zakoni) netko pustio tvrdnju da je Mirando Mrsić Bošnjak, musliman, te da mu je pravo ime Miralem.
U intervjuu Nacionalu Mrsić je diskretno plasirao podatke o obiteljskoj genezi, iz kojih se vidjelo da je ta tvrdnja, u kojoj ne bi bilo ništa sporno da je istinita, izmišljena, jer desnica računa na to da su “kriva krvna zrnca” diskvalifikacija.
Milanović je, međutim, sad njihovo oružje upotrijebio protiv njih. Da je rekao “majka vojna liječnica”, bila bi to nekorektna politička difamacija, no “mama lekarka” je doista terminologija iz krugova bujice...
U trenutku izricanja aluzije na Plenkovićeve roditelje, preko puta Zorana Milanovića sjedio je hrvatski branitelj i - bivši milicajac Socijalističke Republike Hrvatske...
Josip Klemm je vođa branitelja i ikona desne populacije, ali bio je i polaznik 16. klase milicijske srednje škole u Zagrebu. Kolege ga se - objavio je tjednik Telegram - sjećaju kao “vrijednog milicijskog pitomca koji je s lakoćom prošao kroz obrazovni program”.
Danas baš i ne spominje često početak svoje profesionalne karijere u plavoj uniformi. Bio je i pripadnik Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske...
Za upis u milicijske i vojne škole u bivšem sustavu bile su nužne provjere tzv. moralno političke podobnosti.
To je značilo da vam se propituje idejnopolitičko opredjeljenje, ali ne samo vaše nego i obiteljsko. Djeci ustaša, četnika i domobrana nije bio posve zapriječen ulaz u sustav, ali je svakako bio otežan.
Nacionalisti su bili isključeni, no Josip Klemm u tu kategoriju nije spadao onda, a zdrav razum govori, ne spada ni danas: on je avanturist, voli adrenalin, uniformu, narcisoidan je i mentalno udešen na čuvanje poretka, adaptibilan na vladajuće ideologije, no nije mrzitelj...
Od ljudi koji su i danas u sustavu, a imaju ili mogu računati na političke pozicije, nezanemariv je broj milicajaca. Cijeli jedan vod.
Vladimir Faber, Joško Morić i Goran Vuković Vuk bili su profesionalni milicajci Socijalističke Republike Hrvatske, ministarstva unutar kojeg je djelovala i famozna Služba državne sigurnosti, famozna Udba.
No u aktualnoj - i, što je još važnije, budućoj nomenklaturi HDZ-a, najvažniju funkciju u obrambenim sustavima SR Hrvatske imao je Davor Božinović.
U službenoj biografiji budućeg ministra unutarnjih ili vanjskih poslova u vladi desnog centra - Božinoviću je, čitamo, namijenjena jedna od te dvije funkcije - piše da je Božinović 1987. godine bio savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu Socijalističke Republike Hrvatske, a od 1990. bio je predsjednik Novačke komisije u Ministarstvu obrane...
Na hrvatskoj desnici zadnjih je godina sve vrvjelo od tekstova koji su bili minijaturni leksikoni “Djece komunizma”...
Objavljena je čak i knjiga pod tim naslovom. Te antologije, osim od netočnosti ili krivotvorina, uvijek boluju od jedne kapitalne manjkavosti - sve su jednostrane, što je nedostatak od čijeg će ispravljanja sasvim lijepo živjeti ovaj tekst.
Katalozi komunista i ostalih nepodobnika u širokom luku zaobilaze HDZ i desnicu.
Njihovi se ne računaju, a s tim postoji samo jedan problem - oni su najbrojniji i najvažniji. Utemeljitelji HDZ-a nisu bili djeca vojnih lica - samo zato što su bili, uglavnom, vojna lica ili vojno-milicijska.
Franjo Tuđman, utemeljitelj HDZ-a, bio je general major JNA i načelnik Kadrovske službe Generalštaba Jugoslavenske narodne armije te predsjednik Jugoslavenskog sportskog društva Partizan.
Osnivač HDZ-a i predsjednik Hrvatske vlade te šef tajne službe bio je Josip Manolić, bivši čelnik Ozne, koja je bila prethodnica Udbe. Josip Boljkovac i Stipe Mesić bili su također komunisti...
Krstičević Damir
Tjednik Nacional nedavno je objavio teške optužbe koje je na račun Damira Krstičevića izrekao stanoviti djelatnik Vojne obavještajne službe HV-a. Djelatnik SIS-a V. M., tad po činu zastavnik, u službenoj zabilješci napisao je sljedeće: “Posebnu pažnju u informativnom razgovoru obratio sam na bivšega komandanta voda u kojem je služio M. T., Damira Krstičevića. On je tu dužnost obavljao od srpnja 1991. do rujna 1991., kad je dobio prekomandu. M. T. je često razgovarao s Damirom o političkoj situaciji u Hrvatskoj. M. otvoreno tvrdi, a to potkrepljuje i činjenicama, da je Krstičević zastupao tvrdu jugoslavensku liniju te je uvijek govorio da se ne smije vratiti u Ploče, otkud je rodom, jer će ga ustaše ubiti. Više puta govorio je da je Tuđmanova politika ustaška te da je Miloševićeva politika bolja od Tuđmanove. M. je zabranjivao da govori da je Hrvat nego samo Jugoslaven, a u razgovorima je tvrdio da su Srbi u Vrlici i u čitavoj Hrvatskoj ugroženi. Na kraju svakog takvog razgovora govorio je da nema te sile koja će ga vratiti u Hrvatsku. M. ga je više puta pitao za dozvolu za odlazak na telefon u Kraljevo te bi mu u šali rekao da će pobjeći. Krstičević je M. više puta pitao o načinu naoružavanja Hrvata na području Vrlike, a zanimljivo je da ga je iste te stvari ispitivao i bezbednjak iz brigade.” U nastavku bilješke precizno se opisuje kako je M. sudjelovao u napadu na Tovarnik u sastavu JNA te što se tamo događalo. Damir Krstičević najavio je tužbu protiv tjednika. U JNA je nedvojbeno bio, no upitne su tvrdnje iz službene zabilješke, koje nalikuju na paraobavještajne krivotvorine.
Domazet Lošo, Davor
Bivši visoki časnik JNA napustio je jugoslavensku vojsku vrlo kasno, 1991. godine, jer je morao čekati da mu u Beogradu naprave novu zubnu protezu. U emisiji “Nedjeljom u dva” priznao je Aleksandru Stankoviću da mu je gebis bio jako važan. Novi list zbog toga ga je priznanja nazvao “dentalno zaostalim”. Davor Domazet Lošo savjetnik je predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kao i Josip Štimac, bivši zapovjednik zrakoplovstva, također bivši general Jugoslavenske narodne armije...
Orepić, Vlaho
Čvrsti čovjek Mosta, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić - jedan od rijetkih ljudi bivše vlade koji je pokazivao odlučnost, samostalnost i karakter - bivši je oficir Jugoslavenske ratne mornarice. Orepić je završio Mornaričku vojnu akademiju u Splitu. Tjedniku Telegram rekao je: “Bio sam, kako mi to u Dalmaciji kažemo, živo dite. No kad sam došao u vojnu školu i nakon nekog vremena shvatio gdje sam, najradije bih bio pobjegao kući. Ipak, presudio je moj temperament i izdržao sam, što mi je drago”. Orepić je završio i Zapovjednu- stožernu školu Blago Zadro u Zagrebu, u Dubrovniku je diplomirao pomorski promet, a na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu stekao titulu višeg sportskog trenera fitnessa. U Hrvatsku vojsku, kao dragovoljac, pristupio je 1991. godine, piše Telegram.
Culej, Stevo
Čovjek koji je nazvao Veljka Kajtazija, zastupnika romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. “srpskim ciganinom i bivšim oficirom JNA” na svom profilu na Facebooku, no poslije je taj status izbrisao. U Saboru je potom to opovrgnuo. - Ni u kom slučaju nisam gospodina Kajtazija nazvao srpskim ciganinom nego sam rekao da je lagao kao oni koji lažu. A jesam li rekao da je on oficir? Pa činjenica je da je on bio oficir JNA. Ja nisam ni na koji način uvrijedio ni jednog Roma, koji su predivni članovi naše hrvatske zajednice. I mogu reći da imam jako puno prijatelja, gospodina Memedija, gospodina Pajtu iz Belog Manastira i mnoge druge prijatelje koji će glasati za mene - kazao je Culej.
Horvat, Darko
Hrvatska narodna stranka prozvala je ministra poduzetništva i lidera međimurskog HDZ-a Darka Horvata da je 1990. godine napustio vojnu školu JNA i - umjesto u rat - otišao u Maribor studirati elektrotehniku. Horvat to nije demantirao.
Raos, Plenković, Vjekoslava, “mama lekarka”
Iza ovog imena krije se žena koju je Zoran Milanović nazvao “mama lekarka”. To je majka Andreja Plenkovića. Vjekoslava Raos-Plenković kardiologinja je, podrijetlom iz Makarske. Do 1990. godine radila je u zagrebačkoj Vojnoj bolnici. Gospođa Raos-Plenković bila je primarijus, iskusna liječnica specijalistica, a poznavatelji prilika kažu da je u vojnoj bolnici prema logici sustava morala imati i vojni čin, i to viši... Ona je 1991. godine aktivno sudjelovala u preuzimanju vojne bolnice od strane novih hrvatskih vlasti. To je izvedeno bez nepotrebnih žrtava, vrlo elegantno, pa je jasno da je domoljublje gospođe Raos neupitno. No što bi bilo da je majka Zorana Milanovića “vojna lekarka”? Nema nikakve sumnje da bi Milanović bio razapet od desnice. Milanovićeva obiteljska geneza je, i on se ovih dana silno potrudio to razglasiti, “desnija” od Plenkovićeve. Milanovićev otac Stipe bio je, naime, 1971. godine šef kabineta proljećara Mike Tripala, pa je nakon Karađorđeva - kad se Tito obračunao s vođama Proljeća - morao godinama na “hlađenje”. Početkom ‘90-ih Stipe Milanović ulazi u HDZ i postaje pomoćnik ministra kulture Vlatka Pavletića, no vrlo je brzo shvatio da su mu modeli baratanja javnim novcem kakve primjenjuje nova demokratska vlast neprihvatljivi. Stipe Milanović napušta HDZ i postaje kritičar njihovih devijacija. Premda je riječ o suradniku Mike Tripala, desnica - ona ista čiji je jezik Zoran Milanović nakratko okrenuo protiv nje same - izmišlja posve bolesnu priču kako je Stipe Milanović radio u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu i sudjelovao u atentatu na Brunu Bušića. Stipe Milanović je pronositelja te opake objede tužio i brzo dobio sud. No sad se na sceni ukazuje veliki problem... Desni mediji, koji uz obilnu asistenciju obavještajnog podzemlja naveliko pakiraju izmišljene ili stvarne komunističke geneze idejnim protivnicima, to su mogli raditi dok je na čelu piramide stajao Tomislav Karamarko, čiji je otac prošao Križni put. No Andreju Plenkoviću nije samo majka bila pripadnik socijalističke nomenklature nego i otac. Čini se da će tvorci šovinističkih bujica ostati bez repromaterijala...
Plenković, Mario
Mario Plenković je, nakon sloma Hrvatskog proljeća, radio u uredu generalnog direktora Televizije Zagreb kao šef kabineta. Tu je najprije bio suradnik Franka Wintera. Nakon niza godina u diplomatskoj službi SFRJ, Winter je od 1972. do smrti bio generalni direktor RTZ-a. Za njegove uprave počela je gradnja Doma RTV-a na Prisavlju. Potom je Plenković bio suradnik Branka Puharića. Puharić je bio direktor RZ-a, direktor TVZ-a i generalni direktor RTZ-a. Za njegova vođenja TVZ-a 1973–1978. Drugi program prešao je iz eksperimentalnoga u redovito emitiranje. Kao generalni direktor RTZ-a 1982–1986. osigurao je financiranje dovršenja prve faze RTV doma na Prisavlju. Bio je član užega rukovodstva Saveza komunista Hrvatske 1978- 1981, jugoslavenski ambasador u Poljskoj 1986-1990. te saborski zastupnik 1990- 1992. To će reći da su i Puharić, i Winter, i Plenković bili povjerljivi ljudi Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske, odnosno SKJ. Kako će ta činjenica odjeknuti na desnici? Ne osobito. I mama i tata Andreja Plenkovića već dulje su vrijeme na forumima i desnim portalima izloženi jezivim napadima...
Šišljagić, Vladimir
Glavašev suradnik bio je prvi koji je napadnut kao “vojni lekar”. Nitko ne zna tko je prvi plasirao tu tvrdnju koju je sad “proslavio” Zoran Milanović. Tvrdnja je - izuzmemo li šovinistički prizvuk - istinita. Kirurg i traumatolog Vladimir Šišljagić, kaže njegova biografija, rođen je u Osijeku 1957. Nakon što je završio studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i odradio liječnički staž i vojnu obvezu, radio je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u tadašnjoj osječkoj vojnoj ambulanti. Iz vojne ambulante odlazi na kirurški odjel Opće bolnice u Osijeku...
Jurčević, Josip
Premda je danas proslavljeni ideolog desnice, Jurčević je, između ostalog, profesor marksizma i teorije i prakse socijalističkog samoupravljanja (TIPSS). To je nekad bio predmet u srednjim školama, neka vrsta komunističkog vjeronauka, koji nije bio izborni već obavezan.
Bandić, Milan #premijerrh
Mako tko zna da je Milan Bandić, zapravo, diplomirao općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. To je neka vrsta civilnog studija vojnih pitanja, kao i teritorijalne obrane. To znači da Bandić ima i čin rezervnog oficira #Jugoslavenske narodne armije. Bandić, međutim, to i ne krije: - Svojevrsna prekretnica bio je moj odlazak u Općinski komitet SKH Pešćenica, gdje sam se zaposlio kao stručno- politički radnik za ONO i DSZ. Kako nisam podnosio kancelariju, uglavnom sam bio među ljudima. Posve sam našao sebe u toj komunikaciji, pogotovo što se to zbivalo u industrijski najjačoj općini u bivšoj Jugoslaviji. Zajedno sa Žitnjakom, Pešćenica je brojila 58.000 stanovnika, a zapošljavala 67.000! Kad se raspala Jugoslavija, nisam za njom plakao, a kad je SKH pao na najniže grane, nisam iz njega izašao. A nisam izašao zato što sam godinama radio na Pešćenici, pa je to bilo i pitanje ponosa. A i nisam se htio ispričavati za tuđe grijehe. Radije sam ostao i vjerovao u sebe, u svoje kolege, u to da ćemo se vratiti kao hrvatski socijaldemokrati - napisao je u službenoj biografiji.
Banac, Ivo
Krajem ‘60-ih godina Ivo Banac, nesuđeni kandidat za veleposlanika u SAD-u, bio je bitno ljevije od Saveza komunista Jugoslavije, pa čak i od KP SSSR-a! Kao maoist, napadao je Ruse da su iznevjerili socijalizam i u zemlju prošvercali državni kapitalizam. Kao student povijesti i član Odbora Radničko- studentske organizacije Studenti za demokratsko društvo (SDS), polemizirao je s T. H. Andreom pa, među inim, napisao: - Problem je da gospodin Andre, kao i mnogi drugi, nije naučio puno iz tragedije revizionizma i ponovne uspostave kapitalizma u SSSR-u i 11 drugih bivših socijalističkih zemalja. Ovaj je obrat prikladno izvršen pod krinkom ‘osuvremenjivanja’ socijalizma. No nitko ne bi smio biti zavaran ovom taktikom. Moramo pažljivo uočiti razliku između onoga što revizionisti kažu i što rade. Pozivam gospodina Andrea da mi pokaže jednog nacionalistu koji je izgradio socijalizam. Također, pozivam ga da mi pokaže jednu marksističku bilješku koja proglašava nacionalizam ugnjetavačke nacije kao reakcionaran i nacionalizam potlačene nacije kao progresivan. [Citiranje Brucea Franklina nije dovoljno. On možda jest stručnjak za znanstvenu fantastiku, ali nije marksist. Marksisti, znate, vjeruju u klase.] Marksisti- lenjinisti prave razliku između porobljivačkih i porobljenih nacija da bi razbili šovinizam koji sprečava jedinstvo svih radnika a ne da bi otvorili mogućnost da je jedan nacionalizam bolji od drugo.” Da, tako je govorio Ivo Banac... Ima toga još, ali ovaj je feljton, s obzirom na broj komunista, osuđen na preuzak prostor.
Šeparović, Zvonimir
Lider Etičkog sudišta na kojemu se sudi sljedbenicima Tita i komunizma autor je nekoliko zapaženih oda Josipu Brozu Titu. Nikad se nije samokritički osvrnuo na zablude iz mladosti. Ode diktatoru pisao je kad je imao nepunih 50 godina, pa je sve razumljivo...
Hrg, Branko
Predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) Krešo Beljak rekao je nedavno kako izlazak bivšeg predsjednika Branka Hrga iz stranke za njega nije iznenađenje. Pojasnio je da razlog koji je Hrg naveo, a taj je da predizborna koalicija s SDP-om mijenja HSS svjetonazorski, “pada u vodu” jer je Hrg bio član Saveza komunista, a nije mu, kaže Beljak, smetala ni koalicija s SDP-om od 2000. do 2003. godine.
Martinović, Juro
Protivnici napadaju Juru Martinovića da je bio vojni sudac JNA, ali za tu objedu nikad nitko nije pružio uvjerljiv dokaz. Istodobno, ni Martinović nije demantirao te tvrdnje - u njegovim biografijama najveće su - rupe. Šturo piše da je završio Pravni fakultet u Mostaru, da je zagrebački odvjetnik, blizak krugu Ivana Lovrinovića, “koji smatra da državom vladaju vanjski lobiji poput stranih banaka i lanaca što običnim građanima naplaćuju duplo veće kamate nego u svojim državama” itd.
Šeks, Vladimir
Plenkovićev politički pokrovitelj u mladosti je bio istaknuti komunist. Godinu dana radio je kao zamjenik općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Potom je jednu godinu bio sudac Općinskog suda u Osijeku, a na kraju je od travnja 1971. bio zamjenik okružnog javnog tužitelja u Osijeku. Nakon Karađorđeva 1. prosinca 1971. otpustili su ga iz službe kao politički nepodobnog. Isključili su ga iz SK. Nekoliko godina nisu mu dopuštali otvaranje odvjetničkog ureda, piše u biografiji. Svi dužnosnici bivše države bili su po definiciji članovi Saveza komunista. Oko 90.000 komunista (SKH je imao oko 250.000 članova) ušlo je u HDZ. Oni su i danas kralježnica te stranke. Hrvatska je, inače, imala oko četvrt milijuna članova Partije. Prema “Memoarima” Josipa Manolića, gotovo 40 ljudi iz Tuđmanova vrhovništva bili su suradnici jugoslavenskih tajnih službi. Predsjedništvo te stranke bilo je doslovce izbušeno agentima druge strane.
Radman, Goran
Svijet vrvi paradoksima. Bivšeg ravnatelja Televizije Zagreb i Hrvatske televizije protivnici su napadali kao Titova omladinca, neki i kao KOS-ovca, što je Radman utužio. No malotko zna - a on to nikad javno nije rekao - da je Goran Radman 1991. i 1992. godine bio hrvatski vojnik na Banovini. Ljudi koji ga napadaju za to su vrijeme uz zagrebačke šankove uglavnom vodili bitku s alkoholnim napitkom od hmelja ili pšenice.
Kosor, Darinko
Lider HSLS-a, izvjesnoga koalicijskog partnera HDZ-a, bio je prvak socijalističke omladina Zagreba (SSOH). On tu činjenicu ne taji i s njom nema problema. No ne nose se s tim svi baš tako lako.
Šuker, Ivan
HDZ-ov financijski mag također je ‘80-ih bio član jugoslavenskog, odnosno hrvatskog Komsomola, Saveza socijalističke omladine.
Hebrang, Andrija
Jedan od rijetkih nekomunista u početnim godinama HDZ-a. Andrija Hebrang svojedobno je napisao da je on bio jedini nekomunist u tadašnjoj hrvatskoj vladi - svi drugi (Manolić, Mesić, Ramljak...) bili su bivši komunisti. Kako je Tuđman - ovaj moderni, hrvatski i državotvorni, gledao na Tita? Ushićeno. Tito mu je bio uzor, a njegova je bista do kraja života stajala u Tuđmanovu uredu. U zreloj fazi života Tuđman je malčice zaoštrio kritički kut gledanja, ali on još više nalikuje na apologiju nego na giljotinu. “Tito je”, napisao je jednom Tuđman, “osjećao problem naroda Jugoslavije. Nedvojbeno je bio komunist, i lenjinist, i staljinist. Ali... bitna razlika između njega i Staljina jest u dva momenta: Tito nikad nije postao predvodnikom velikosrpske politike, a Staljin je postao, iako nije bio Rus nego Gruzijac - pripadnik malog neruskog naroda, provodnikom velikoruske politike, i u toj mjeri da je to primijetio čak i Lenjin. U svojim počecima Staljin je zastupao marksistička gledišta, ali našavši se na čelu SKPB-a postao je provodnikom velikoruske politike. S druge strane, Tito nije postao provodnikom velikosrpske politike, ostao je hrvatski komunist, iako je bio internacionalist. Ne mogu mu se pripisati nikakva uskohrvatska gledišta. On je osjećao nacionalni problem u Jugoslaviji, problem samobitnosti srpskog, hrvatskog, slovenskog... naroda. Druga velika razlika između Tita, kao i između ostalih komunističkih prva ka u socijalističkim zemljama, jest u tome što je on bio političar velikog formata, pa i državnik velikog formata - nije slučajno izigrao i Staljina i Churchilla - i što se nije u svojoj vladavini toliko oslanjao na teror koliko oni drugi. Kad to kažem, onda ne niječem da je KPJ upotrijebila revolucionarni teror u smislu osiguranja pobjede za vrijeme rata i neposredno poslije rata”.
Jarnjak, Ivan
- Da, bio sam član Partije. Uostalom, to piše u mojoj biografiji - rekao je novinarima Večenjaka Ivan Jarnjak, a oni provjerili i zaključili: ne, ne piše.
Bebić, Luka
- Nikad nisam tajio da sam bio u Partiji. Niti to želim. To je moj život - rekao je Luka Bebić u velikom biografskom intervjuu za Jutarnji list prije nekoliko godina. Bebić je objasnio da je ušao u SK na fakultetu, sredinom pedesetih. - Predložili su me kolege sa studija. Bilo je sasvim očekivano da uđem u Partiju s obzirom na to da sam bio sin poginulog borca. To nas je i opredjeljivalo. A bila nam je i čast - rekao je Barba Luka. - Neki se ljudi stide od kuda su i što su radili. Ja ne. Ja se time ponosim - istaknuo je Luka Bebić. Iz Partije je izbačen 1975. zbog nacionalizma, navodi list pa dodaje: “Od 20 članova Predsjedništva HDZ-a četvrtina ih je bila u nekadašnjoj Partiji: Bebić, Vladimir Šeks, Ivan Jarnjak, Branko Vukelić i Marina Matulović-Dropulić”. Tu je, dakako, i Tuđman.
Šušak, Gojko
Gojko Šušak, ikona desnice Tuđmanov ministar obrane, koji se kao emigrant u Kanadi “proslavio” napisavši na svinji “Tito”, oličenje je političkog ideala hrvatske desnice. Mnogima je i danas zagonetno kako je otišao u Kanadu, a još zagonetnije kako se iz nje vratio, te zašto je Josipu Perkoviću umjesto lustracije ponudio mjesto u službi... Josip Manolić u memoarima tvrdi da je Šušak bio agent KOS-a i Udbe te da to objašnjava cijeli taj misterij. Zanimljivo, memoare Josipa Manolića nitko još nije opovrgavao iako čovjek ima 96 godina i nije u najboljoj dobi za polemike.
Tomac, Zdravko
Taj danas dobroćudni djedica, miran susjed kojemu žena krpa čarape dok unucima čita bajke - među kojima je najmaštovitija ona o njegovu trajnom hrvatskom opredjeljenju - u mladosti je - za razliku od Žarka Puhovskog, koji je stradao zbog seksa - bio vrlo opasan boljševik! Radio je u uredu Jakova Blaževića, tužitelja blaženog Alojzija Stepnica, kojeg su strpali u zatvor. Tomac je sve do zadnjih dana Jugoslavije bio ideolog i zagovornik jugokomunističke diktature. U jednom tekstu koji je nastao u osvit suverene Hrvatske Tomac piše: “Od odluka AVNOJ-a do Ustava iz 1974. godine u izgradnji ustavnog sistema postoji kontinuitet temeljnih opredjeljenja, kontinuitet ostvarivanja revolucionarnog programa socijalističke revolucije (socijalističko društveno uređenje zasnovano je na demokraciji, proširivanju i širenju slobode oslobođenjem rada, nacionalna ravnopravnost i bratstvo i jedinstvo, federativno uređenje, samostalnost i samosvojnost u međunarodnim odnosima, vodeća i integrirajuća uloga Saveza komunista Jugoslavije...) Sam će priznati: “Praktički petnaest-šesnaest godina bio sam disident unutar SK. Pokušavali su me izbaciti iz SK, ali se nisam dao“, pojasnit će Tomac kao potpredsjednik Hrvatskog sabora i član SDP-a, u Novom listu. Zdravko Tomac imao bi ozbiljnih problema u suočenju s lustracijom jer, za razliku od Puhovskoga, nikad nije imao čak ni partijsku kaznu...
Aralica, Ivan
Slavni pisac bio je partizan već kao dječak, Titov vojnik. Današnja mladež teško će povjerovati - ali Ivan Aralica bio je član Partije. Odrastao je u kući čiji je zid bio ovako ukrašen: Na njemu su “Slika Seljačke sloge na kojoj su portreti: Gubec kao korijen, Radići bočno kao krila i na vrhu Tito”. Aralica nije bio antijugoslaven ni pod kraj Jugoslavije. Žalio je što nije dobio NIN-ovu nagradu. “Već po dva kanala do mene dopiru vijesti iz Beograda da je Matvejević kriv što nisam dobio NIN-ovu nagradu. Da sam od Srba imao dosta glasova, da su mislili kako će ga i on dati, da su zato digli viku da je nagrada moja, ali da mi je Matvejević uskratio glas i dao ga Drakulić, koja šanse nije imala. Ne znam je li to glasina. Volio bih da jest!” ...Ovaj bismo leksikon mogli znatno proširivati. Iz njega je, međutim, već sad vidljivo da je današnja Republika Hrvatska legitimni nasljednik SR Hrvatske i da je povijest 1991. započela samo ljudima čija pamet treba služiti kao opomena nego kao uzor. Današnja desna scena vrvi bivšim komunistima, oficirima i podoficirima JNA, djelatnicima sustava ONO i DSZ, profesionalcima i dobrovoljcima Službe državne sigurnosti. Vrh HDZ-a opet ne može povući nikakvu cezuru u odnosu na SKH. Obavještajno podzemlje na sto je muka - kako nakon Milanovićeva salto mortalea iznova započeti igru koju više ne mogu dobiti? A ništa pametnije nisu smislili...
